Arhiv tekstova

U našoj zemlji tranzicija traje već dvadeset godina, a veliko je pitanje kada će se završiti jer i danas u žiži svih »politikantskih« govora traje vječita borba između napretka ili zaostajanja – »kom carstvu ćemo se prikloniti«. Naravno u ovom tekstu početak tranzicije računam od 1988. godine kada je započela »Miloševićeva era« ili raspad SFRJ. Jedan od rezultata »tranzicije«  je i taj da po najnovijim statistikama 50 posto stanovnika ove zemlje ima završenu osnovnu školu, a od njih bar polovica je nepismeno ili polupismeno, dok fakultetski obrazovani ljudi čine tek 5 posto populacije. Iz ovog izravno slijedi kako je broj prodanih dnevnih, tjednih novina nizak a glavni izvori informacija su raznorazne TV postaje. 

U doba predizborne kampanje svugdje vidite »plaćene oglase« ili razne debate s često istim akterima, samo na različitim TV postajama. Mijenjaju se stranke, nacije i »kvazi ideologije«, radi ostajanja na vlasti. Stranke nacionalnih manjina uporno se nazivaju »nacionalističkim« s, naravno, negativnim prizvukom nasuprot »nadnacionalnim« građanima, koji naravno isto pripadaju jednoj naciji. Kakvu nam budućnost nude ovakvi »kadrovi«? 

BUDUĆNOST KOJA NAM SE NUDI: Što nam se nudi kao »politički meni« na TV ekranima? Naravno prvo »Prosperitet«  koji će donijeti nova radna mjesta i izgradnja infrastrukture: magistralne ili lokalne. Najkrupniji zalogaj je svakako autocesta od Subotice do Đevđelije, tzv. koridor 10, koji je trebao biti gotov prije pet godina za početak Olimpijskih igara u Ateni. Uskoro počinju igre u Pekingu, »autocesta« je danas gotova recimo napola ali je u međuvremenu malo »skrenula« do Šumadije. O početku izgradnje drugog mosta kod Beške nitko ne kaže ništa, a bez toga nema prave autoceste. Jedna informacija za neupućene: uveliko se gradi autocesta Segedin-Temišvar-Sofija-Istanbul, kojom Europska Unija elegantno zaobilazi Srbiju. Sjećate li se još famoznih Brzih pruga Srbije (BPS)? Kad sam bio student za dva i pol sata sam stigao kući iz Beograda, za prelaženje ovog rastojanja željeznicom danas treba četiri sata (ako vlak ne kasni). Željeznicu sada nitko ne spominje. Zar ona isto nije važno prometno sredstvo? Predviđa se izgradnja novih tvornica koji naravno iziskuju nove energetske kapacitete, vodu, kanalizaciju ali koje će dodatno opteretiti i životni okoliš. Ono što mi u cijeloj priči smeta, je to da nitko ne govori o planovima: kratkoročnim, srednjoročnim (3 godine) i dugoročnim (pet ili više godina) niti na razini države niti lokalnoj razini.  Priznajem teško je planirati jer svi govore o regionalizaciji Srbije ali nitko ne spominje postojeći Prostorni plan za Republiku Srbiju, koji je donesen 1996. godine kao Zakon, ali koji u sebi sadrži niz nedorečenosti. Vojvodina je čas posebna regija, a po nekom prijedlogu u istom dokumentu, južni dio Vojvodine je pripojen nekoj budućoj Savskoj regiji. Subotica po planu treba biti centar podregije u Vojvodini. Ovi podregiju čine osim Subotice još općine Kanjiža, Senta, Ada, Bačka Topola i Mali Iđoš. Kako može funkcionirati ova podregija i kako je planirati kada su »famozni« okruzi i dalje na snazi, pa potiske općine s Bačke strane pripadaju Sjeverno-banatskom okrugu?! Najnoviji Ustav i iz njega proizašli Zakon o lokalnoj samoupravi (ZLS) poznaje pojmove: tijela republike, teritorijalne autonomije i tijela jedinice lokalne samouprave. O okruzima ni riječ. Što će biti njihova sudbina? Tko to zna! Članak 88. ZLS kaže da se jedinice lokalne samouprave mogu udružiti i surađivati, mogu čak osnivati i svoje asocijacije. Čini mi se, kako ovu mogućnost nijedna stranka u svojoj kampanji ne koristi, nego svi kao pijetlovi čuvaju svoje lokalno smetlište. Trebalo je godinu dana proći, da se već gotov Prostorni plan općine Subotica nađe na javnoj prezentaciji i konačno bude usvojen. Koliko bi tek trajalo usvajanje jednog zajedničkog prostornog plana općina Subotica, Sombor i Apatina, ili podregije s centrom u Subotici?

ZAŠTITA ČOVJEKOVA OKOLIŠA – TABU TEMA: U Europi je zaštita građenog i životnog okoliša aktualna više decenija a kod nas se na deklarativnoj razini spomene s vremena na vrijeme. U Subotici, ali i u drugim gradovima, zaštita građevinske baštine je mnogim »velikim investitorima« smetnja, tko se za to zalaže, taj nije »moderan«  (ma što to značilo), kočničar je razvoja itd. Ako me pamćenje ne vara, ni jedna od subotičkih vodećih stranaka se s ovom temom u svom »programu« ne bavi, a imamo zakonom zaštićenu gradsku jezgru. Razvijajmo toplice Palić, kao turističku destinaciju dok Palić nema dobru vodu za piće, kanalizaciju, odgovarajuću energetiku. O vodi Palićkog jezera da ne govorimo. Ovih dana smo dobili od Elektrovojvodine letak, koliko nam struje troše pojedini kućni aparati kako bismo mogli uštedjeti koji kilowat struje. Istina je da su kućanstva najveći potrošači energije općenito, skoro 65 posto od ukupno potrošene energije. Ali najveći dio energije ode na grijanje, sada i na klima-uređaje a mi smo kuće koje su zimi grijale a ljeti hladile, proglasili »zastarjelim«. Poboljšanjem ukupne izolacije kuća, stanova, poslovnih prostorija mogla bi se uštedjeti energija jednog Đerdapa u Srbiji. Ali ni jedna stranka ne kaže u svom programu da u roku od pet godina želi 50 posto neadekvatno izoliranih kuća toplotno zaštititi po svim standardima, svakom građaninu koji želi izolirati svoju kuću dati povoljne kredite, izolacione materijale prodavati bez poreza a proizvodnju takvih materijala subvencionirati. Evo novih radnih mjesta, tvornica, usluga. Tako su to u Švedskoj uradili prije trideset godina.

O štednji energije u industriji se ne govori, o čuvanju pijaće vode niti riječi. Samo desetak gradova u Srbiji ima nekakve prečistače za otpadne vode. Kanal Dunav-Tisa-Dunav ne može se koristiti za zalijevanje, a sve više ima suše, jer je zagađena voda. Ti kanali ne koriste se niti za prijevoz robe. I nitko ne kaže kako u sljedećih pet godina svi veliki zagađivači voda moraju imati prečistače. A Nijemci su tako očistili Rajnu. Već danas je kasno početi saditi pojas zaštitnog zelenila oko buduće autoceste. Pokretanje novih tvornica, izgradnja cesta, usporedo treba pratiti i očuvanje životnog okoliša jer inače nismo ništa uradili već samo sipamo vodu iz vedra u kabao.

Da postoji stranka s ovakvim programom objeručke bih glasovao za njih. Naravno, i ovako ću glasovati, jer sam rođeni optimist, i to preporučujem svima. Poslije je na nama da ih »mamuzamo«!         

g