Vijesti

18.04.2008

Vijesti

Uskrsni koncert Katedralnog zbora »Albe Vidaković«

Slavljeničko aleluja

Moteti i napjevi hrvatskih, ali i drugih europskih skladatelja činili su okosnicu koncerta kojega je o najvećem kršćanskom blagdanu, prošloga petka 11. travnja, na »domaćem terenu« u katedrali – bazilici svete Terezije Avilske u Subotici, priredio Katedralni zbor »Albe Vidaković« pod vodstvom i ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

Budući da zbor ove godine obilježava 35. obljetnicu postojanja i djelovanja, publika je u okviru bogatog slavljeničkog programa čula dijelove iz Misse simplex (1946.) i motet Magnificat (1947.), čiji je autor svećenik Albe Vidaković (1914.-1964.), hrvatski skladatelj i muzikolog, rodom iz Subotice. Od drugih hrvatskih autora izvedene su skladbe – »Domine, aut pati, aut mori« Milana Asića, »O čovječanska hrano« Mate Lešćana i »Hvali dušo moja Gospoda« Krste Odaka. Uz prigodna djela crkvene glazbe autora kao što su – Fr. Engelhardt (Ave Marija), Mozart (Ave Verum), Beethoven (Nebesa sjaju), G. O. Pitoni (Laudate Dominum) i mađarski skladatelj László Halmos (Slavi Boga sva zemljo), zbor je izveo i napjev »Nek’ mine Majko« iz zbirke „Cithara octochorda“ (1757.) kao i gregorijanski koral »Aleluja, ovo je dan«.

I ove godine zboru se, kao specijalni gost koncerta, pridružio orguljaš Alen Kopunović Legetin, podrijetlom Subotičanin, koji trenutačno živi u Požegi, gdje radi kao orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Lovre, te predaje u srednjoj glazbenoj školi. Osim kao pratnja zboru, on se predstavio i u solističkim točkama izvevši djela - Mozarta (Fantazia d-moll KV 397), Bacha (Preludij i fuga D-dur BWV 532), Gabriela Duponta (Meditation), ali i suvremenog hrvatskog skladatelja Davora Bobića (Uskrsnuće).

D. B. P.

Pjesnički prvijenac Mirka Kopunovića predstavljen u Zagrebu

Iskre nade u kojima živimo

Hrvatska matica iseljenika i Udruga za potporu bačkim Hrvatima promovirale su 11. travnja prvu pjesničku zbirku »U iskrama nade«, samoizdat Mirka Kopunovića iz Subotice. Predstavljanje je održano u dvorani HMI u Zagrebu. Prisutnima se najprije obratila Danira Bilić, ravnateljica HMI koja je, uz čestitke autoru na uspješnoj zbirci, ukazala na lijepu tradiciju da se hrvatski pisci izvan Hrvatske, i njihova djela, predstavljaju u Matici.

Dr. Sanja Vulić, docentica Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, rekla je o knjizi sljedeće: »Svaki put kada se u Hrvatskoj matici iseljenika predstavlja knjiga hrvatskoga autora koji živi izvan hrvatskih državnih granica to je nedvojbeno radostan događaj. Pjesnička zbirka ‘U iskrama nade’, koju danas predstavljamo, ujedno je i prva objavljena knjiga Mirka Kopunovića. S tom knjigom i njenim autorom, jedan suvremeni kulturni fenomen, koji rado nazivam suvremenim subotičkim hrvatskim književnim krugom, osnažen je novim autorom i novim djelom…. Pisanje na hrvatskom standardnom jeziku automatski uvrštava pojedinoga autora u Bačkoj i u hrvatski književni krug, i u hrvatsku književnost. Taj je književni krug u dijelu Bačke koji danas pripada Srbiji vrlo brojan, pa Lazaru Merkoviću, Milivoju Prćiću, Vojislavu Sekelju, Lazaru Franciškoviću, Milovanu Mikoviću, Tomislavu Žigmanovu, Željki Zelić, Zvonku Sariću, Draženu Prćiću i drugima pridružujemo, evo, i Mirka Kopunovića«.

Publicist i književnik Tomislav Žigmanov izrazio je svoju zahvalnost Matici na promocijama kojima omogućuje, kako je kazao, jedinu moguću vidljivost u javnosti, potvrdu i priznanje na djelovanju i čast za sve one koji stvaraju izvan Hrvatske, prešućivani i prezreni u vlastitoj sredini.

Autor Mirko Kopunović, vidljivo ganut i sretan zbog predstavljanje zbirke u Zagrebu, imao je samo riječi zahvale za organizatore i promotore svog pjesničkog prvijenca. Pojasnio je naslov zbirke rekavši: »A zašto baš ovaj naziv knjige ‘U iskrama nade’? U tim iskrama nade živimo. Barem je to moje iskustvo. U iskrama tek nade, jer nade, od magle i boli svakodnevice, u nas nisu stalne, velike. One se tek pokatkad pojave. Iskre. No, da nije bilo iskri te nade, ne bi bilo ni ove knjige. Da je nije, ni nas ne bi bilo…«.

Odabrane Kopunovićeve stihove govorila je studentica Marija Jaramazović, a u glazbenom dijelu nastupili su violinist Krešimir Ivančić i student gitare Ivan Tikvicki.

(HMI)

Zahvaljujem se / zahvaljujem

Piše: Miranda Glavaš-Kul

Glagole prema predmetu radnje dijelimo na:

a) prijelazne (uza se imaju imenicu u akuzativu kao predmet radnje)

b) neprijelazne (oni s kojih radnja ne prelazi na objekt)

c) povratne (koji uza se imaju povratnu zamjenicu se).

Postoji, u hrvatskome književnome jeziku, niz glagola koji se mogu upotrebljavati kao nepovratni i kao povratni. Pri uporabi većine takvih glagola nema značenjskih dvojbi. Gotovo nitko neće zamijeniti češljati i češljati se jer zna da se češljati koga drugoga razlikuje od češljati se, dakle češljati samoga sebe. No, kod nekih se takvih parova, ovisno o uporabi, mijenja i značenje.

Jedan od glagola kod kojih se najčešće griješi jest glagol zahvaliti se.

Često se na različitim svečanostima i dodjelama nagrada čuju govornici koji kažu:

- Želim se zahvaliti svima koji su mi pomogli u radu.

Ili:

- Zahvaljujem se na potpori svojim roditeljima, braći i prijateljima.

Kao prvo, ako imate potrebu nekome zahvaliti, učinite to. Nema potrebe reći da želite zahvaliti, trebate to učiniti.

Neki ljudi kažu: – Zahvaljujem..., dok drugi kažu: – Zahvaljujem se...

Što je točno i u čemu je razlika?

Točno je jedno i drugo, ali je značenje različito. Zahvaljujem ćemo reći kada nešto prihvaćamo i nekome želimo na tome zahvaliti:

- Zahvaljujem vam na ovomu daru koji rado prihvaćam.

A zahvaljujem se ćemo reći kada nešto odbijamo:

- Zahvaljujem se, ali ne mogu to prihvatiti.