Arhiv tekstova

Ono oko čega se sabiramo je Isus živi i uskrsnuli. U središtu kršćanstva ne nalazi se ni teologija, ni ideja, ni filozofija, nego živa osoba Isusa Krista. Da Isus nije uskrsnuo, ne bi nas bilo ovdje i ne bi po cijelom svijetu prošao glas: »On je živ!«. Da  Isus nije uskrsnuo, sve naše tribine, na kojima se sastajemo, bile bi komemoracije onoga koji je nekada živio, puno toga lijepoga rekao i oduševio svoje suvremenike. Upravo jer je Isus živ - i mi postojimo, i Crkva postoji, imamo pravu radost i pravu budućnost. On je pobijedio đavla, smrt i zlo. Bog je Isusovim uskrsnućem presudio starome svijetu i stvorio novi Božji svijet. Isus je uskrsnuo i tu svoju uskrsnu pobjedu želi ugraditi u svakoga od nas. Svi smo mi djeca uskrsnuća. Isus nam je omogućio da u nama kuca bilo vječnoga života.

Ovo su poruke s kršćanske tribine, koju je održao pater Tadej Vojnović u četvrtak, 10. travnja, u dvorani HKC »Bunjevačko kolo« u  Subotici. Evo što je pater Tadej govorio o Isusovu uskrsnuću...

USKRSNUO JE U SVIJET SVOJEGA OCA: Isus je znao da će uskrsnuti. No, pojam uskrsnuća, dok Isus o tome govori, kod Židova nije bio definiran. U hebrejskom jeziku nije niti postojala riječ uskrsnuće. To je bila prva teškoća u vezi uskrsnuća s kojom su se Isusovi učenici suočili. Druga teškoća bila je kalvarija. Ta teška situacija dotukla je i one koji su bili najvjerniji. Kalvarija je svima srušila nadu u Isusa. Prema evanđeljima, nema niti jednog svjedoka Isusova uskrsnuća. Prema Isusovim riječima, treći dan, jednostavno je izašao iz groba. Kako je mogao izaći? Izašao je tako što je uskrsnuo. Obučen u besmrtnost, postao je preobraženo tijelo koje više nije podložno zakonima fizike, prostora i vremena. Izašao je onako, kako je kasnije došao k njima. Jednostavno je, dok su vrata bila zatvorena, stao među njih.

Isus je umro u petak u 15 sati. Istoga dana, u 18 sati, počinjala je Pasha. Pasha je najveći blagdan, kada je potpuno mirovanje. Znači, Isusovi prijatelji imali su samo tri sata za pokopati ga. Međutim, kao i danas u kaznenom zakonu, leš pripada sucu. Kako ta tri sata nisu bila dovoljna za pravi židovski pokop, kada je završena Pasha, u nedjelju rano ujutro žene idu na Isusov grob dovršiti pokop. Grob je bio prazan. Evanđelja nam ne mogu dati povijesne podatke Isusova uskrsnuća. Zato se ti izvještaji u evanđeljima razlikuju. Svi izvještaji evanđelja su zapravo navještaji da je Isus uskrsnuo i da je živ. 

Međutim, važni su zajednički elementi koje nam evanđelja donose u svojim navještajima. Prvi element je prazan grob. Time nam se želi dokazati kako Isusa u grobu nema. Drugi element je bjelina. Bjelina je boja onostranosti, što znači da je Isusovo uskrsnuće onostrani događaj, a ne ovozemni. Sljedeći element je taj što Isusa njegovi učenici, nakon uskrsnuća, ne poznaju. Time se želi reći da Isus više nije onakav kakav je bio prije uskrsnuća. Važno je i to što Isus nije uskrsnuo u ovaj naš svijet, On je uskrsnuo u svijet svojega Oca. On sada ima novi način postojanja, koji je za naše oči jednostavno neuhvatljiv. Također, potrebno je istaći i brojku tri, jer je Isus tek treći dan uskrsnuo.

SUSRET S ISUSOM: Neminovan je Isusov susret s učenicima nakon što je uskrsnuo. Međutim, onako kako On sada postoji u svojem proslavljenom biću sasvim je nedostupan našim osjetilima. Za nas nije pitanje - jesu li ga apostoli susreli, već kako su ga susreli? Učenici su bili toliko sigurni u taj  susret, da su bili spremni umrijeti zbog svjedočanstva o njegovom uskrsnuću. Konačno, oni su i umrli zbog toga svjedočanstva. Taj susret nema ništa na sebi što bi naša čula mogla uhvatiti. Taj je susret bio toliko tajanstven da ga učenici nisu mogli točno opisati. Ono što znamo je da su apostoli sigurno susreli Isusa na jedan poseban način i da su imali muku kako to riječima opisati. Apostoli su pokušali ljudskim, zemaljskim kategorijama naviještati tu svoju sigurnost. 

Ovakva poteškoća opisa može se usporediti s time kada nekome tko je slijep od rođenja trebaš tumačiti što je to zeleno. Slijepac ne samo što ne zna boje, on nema niti kategoriju boje. On ne zna što je to boja. No, ako se malo bolje dovinemo, možemo mu reći da je trava zelena, da je lišće zeleno, te da je salata zelena. Mi ćemo njemu kategorije koje on nema izraziti u kategorijama koje on ima. To je opip, okus, i njegov doživljaj svijeta. 

Apostoli su bili u takvoj situaciji. Oni su susreli uskrsnulog Isusa. Isus ne samo da ne izgleda tako kako je izgledao na zemlji, već je on sada sam u novoj egzistenciji, preobražen i uskrsli. Nemamo niti jedan instrument kojim bismo ga mogli percipirati. Apostoli su taj susret objasnili na sljedeći način: vidjeli smo ga, dirali smo ga, jeli smo s njim. Međutim, naglašava se da ga nisu poznali, jer On više ne živi na način ove zemlje, niti tako izgleda. S druge strane, Isusovim ukazanjima učenicima i Njegovim drugovanjem s učenicima, želi se pokazati kako On više nije vezan za prostor i vrijeme. 

ŠTO ISUSOVO USKRSNUĆE ZNAČI ZA OVAJ SVIJET?: Stari svijet, koji je bio pod grijehom, ubio je Isusa koji je začetnik novoga svijeta. Isusovim uskrsnućem Bog je održao sud ovome svijetu. Prošao je zemljom čineći dobro, ljudi su ga raspeli. Navijestio je novi svijet i pobijedio je svijet laži, zlobe i mržnje. Istina je sve što je činio i učio. Jedini je On izvor istine. Po sudu Božjem točno možemo vidjeti što pobjeđuje, a što gubi. Laž gubi, mržnja gubi, zlo gubi. Isusovo uskrsnuće je strašno velika Božja gesta. Ona je pokazala gdje je istina. Više nigdje ne trebamo tražiti istinu i životni put osim u Isusu. Samo taj put vodi u život. Isus je nas otkupio mukom, smrću i uskrsnućem. Pavao kaže - ako je Krist uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti. Kao što smo nosili sliku zemaljskoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.                  g