Arhiv tekstova

»Europa nema alternativu!«  – odzvanjalo je u prepunoj vijećnici Skupštine Vojvodine na tribini u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Pod pokroviteljstvom predsjednika Skupštine Vojvodine Bojana Kostreša, 11. su se travnja okupili: predsjednica Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević, kolumnist tjednika Vreme Teofil Pančić i autorica emisije Peščanik Radija B92 Svetlana Lukić, kako bi odgovorili na pitanje: »Što to nama Europa nudi?«

Tema se sama nametnula, jer je pitanje eventualnog potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) izazvalo mnoge nesuglasice i polemike u političkom životu Srbije. 

Skup je uime predsjednika Skupštine Vojvodine otvorio njegov savjetnik Aleksandar Kravić riječima: »Ovaj parlament je Europa, mi imamo šest službenih jezika. Donedavno ih je bilo pet, a sada imamo i šesti«, kazao je Kravić, misleći na hrvatski. Na skupu su među nazočnima bili i: predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko, lider vojvođanskog odjela Helsinškog odbora Pavel Domonji, te predstavnik BETE za Vojvodinu Dinko Gruhonjić.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj Uniji prvi je ugovorni odnos koji bi Srbija potpisala s EU, uz napomenu da su Bosna i Hercegovina i Srbija jedine zemlje u regiji koje nisu potpisale ovaj dokument. Makedonija je bila prva zemlja potpisnica Sporazuma, učinila je to 2001., a iste godine to je učinila i Hrvatska. Istaknuto je kako ga je te godine i Srbija nakon listopadskih promjena imala priliku potpisati.

UZROK I POSLJEDICA: SSP predstavlja pravnu osnovu odnosa zemlje potpisnice i Europske Unije, te omogućava postupne pripreme za punopravno članstvo. Ukoliko bi Srbija potpisala Sporazum, najkasnije u roku od 6 godina bili bismo svjedoci mnogih promjena. Te promjene uključuju ukidanje carina, što izravno utječe na cijene roba, ukidanje državnih monopola, olakšavanje uvjeta za zapošljavanje građana Srbije u EU i obratno. »Kada potpišemo Sporazum, automobil koji u Rumunjskoj košta 6000 eura i u Srbiji će koštati toliko. Njegova cijena danas je 9500 eura«, čulo se s govornice. Srbija bi postupno morala uskladiti sve svoje zakonodavstvo s europskim, a Europa bi aktivno pomagala jačanje institucija na svim razinama, osobito iz oblasti pravosuđa. Borba protiv kriminala i zaštita ulaganja bili bi još jedna od pozitivnih strana ugovora. Direktne promjene običnom građaninu značile bi povoljnije cijene robe široke potrošnje, konkurentnije tržište, lakši pristup europskom tržištu rada, plasiranju domaćih proizvoda u EU, zajamčene uvjete i ravnopravnost u zapošljavanju. 

»U Europu ne idemo radi investicija, to treba biti posljedica«, rekla je Borka Pavićević. Glavni razlog što je Srbija daleko od procesa pregovaranja je taj što je izostao javni konsenzus da se zločinci osude. 

»Ima suviše mnogo ljudi u ovoj zemlji kojima ova zatvorena situacija odgovara. Sigurna sam kako jedini način da se ova zemlja upristoji jest kontrola izvana, što znači potpisivanje ugovora s Europom«, rekla je Svetlana Lukić. Srbija plaća penale, jer ne koristi kredite EU koji su joj na raspolaganju – za reformu carina, zdravstva i sustava obrazovanja, podsjetila je Lukić i dodala:  »Mnogima odgovara ovaj status quo« .

Teofil Pančić bio je oštriji u osudi političke elite, jer po njegovu mišljenju nije postojao konsenzus da se ide prema Europi. »Dok je Slovenija prije 20 godina promovirala slogan ’za Europu’, mi smo se bavili revizijom Kosovske bitke. Time se bavimo i danas«, rekao je Pančić. »Ime Europske Unije ovdje se stalno povezuje s nečim najgorim, a ideja je da se konzerviramo u nekom stanju čardaka ni na nebu ni na zemlji«.

Djelatnik civilnog sektora Ivan Kuzmanović iz Zemuna, govoreći o štetnosti eventualne radikalske vlade, naveo je primjer svoga grada. Zemun, koji ima paralelu s Vojvodinom, studija je slučaja radikalske ideologije. »Prošlost Srbije su Vukovar, Srebrenica i ubojstvo Zorana Đinđića. Mi moramo odgovoriti i na ta pitanja«. 

PRIMJER HRVATSKE: Spominjući primjer Hrvatske, govornici su naveli kako je od potpisivanja SSP-a listopada 2001. ta država čekala do lipnja 2004. kako bi zaprimila poziv da postane kandidat za članstvo u EU. Tek je tada otvoreno 35 poglavlja o kojima Hrvatska mora pregovarati kako bi postala punopravna članica Europske Unije. To su tri poglavlja više nego što su imale Bugarska i Rumunjska. Pet godina je proteklo od potpisivanja SSP-a do početka pregovora s Hrvatskom. S obzirom da je potrebno razdoblje od oko 10 godina od trenutka potpisivanja do ulaska u EU, znači da je jedno desetljeće razdoblje koje ćemo mi morati pričekati za punopravno članstvo, ako Sporazum potpišemo odmah. »Hrvatska je otišla u drugom smjeru, ona je bukvalno odletjela od nas, mi nemamo više iste teme i probleme« , komentirao je Pančić. Za RH se predviđa kako će za godinu-dvije biti spremna za pristupanje Uniji.

Pitanje potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ostaje i dalje otvoreno. Osim pozitivnih signala koji stižu iz Europe i poruka, koje nam šalju predsjednik Tadić i vicepremijer Đelić, spekuliralo se kako bi 28. travnja mogao biti datum potpisivanja. Ukoliko ipak do toga dođe, ostaje problem njegova ratificiranja u Narodnoj skupštini, gdje će biti teško osigurati većinu. Najnovije vijesti ukazuju na dodatni problem, jer Nizozemska uvjetuje svoj glas podrške potpunom suradnom Srbije s Haškim sudom.

Dijana Prćić