Arhiv tekstova

Osnovna škola »Matija Gubec« u Tavankutu, jedna je od pet škola u kojima se odvija nastava na hrvatskom jeziku. Prva generacija na hrvatskom nastavnom jeziku upisana je prije šest godina, te danas u hrvatskim odjelima ima ukupno 35 učenika, što je nekih 10 posto od ukupnog broja učenika u školi. I pokraj činjenice da je svake godine općenito sve manje prvašića, te imajući u vidu kako je Tavankut mjesto s većinskim hrvatskih stanovništvom, taj je broj začuđujuće mali. Osim toga, važno je napomenuti kako u upisu u hrvatske odjele nije bilo kontinuiteta, te oni postoje u prvom (4 učenika), drugom (8 učenika), četvrtom (9 učenika) i šestom razredu (14 učenika). 

Kao izborni predmet, u školi se izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. U tri objekta (u Donjem Tavankutu, Gornjem Tavankutu i Ljutovu) ovaj predmet sluša ukupno 53 učenika. Statistika je sljedeća: u Donjem Tavankutu u nižim razredima 6 učenika, a u višim 24; u Gornjem Tavankutu 23 učenika u nižim razredima; dok u Ljutova za ovakav vid izborne nastave nema zainteresiranih.

SURADNJA S HRVATSKOM:  Prema riječima ravnateljice škole Stanislave Stantić-Prćić, kako bi nastava na hrvatskom »zaživjela« i bila kvalitetna mora se imati jasna vizija. U tom kontesktu, ona ističe kako sama nastava nije dovoljna da bi djeca naučila govoriti standardni hrvatski jezik. Zbog toga su, kako kaže, veoma važni projekti u kojima djeca dolaze u kontakt sa svojim vršnjacima iz Hrvatske. »Kako bi učenici stečena znanja počeli primjenjivati, naš naglasak je njihovo uključivanje u projekte koji se organiziraju Hrvatskoj, kao i dolazak djece iz Hrvatske kod nas. Dakle, nije važno da  djeca samo putuju u Hrvatsku i gledaju znamenitosti ili predstave, već im treba omogućiti izravni kontakt s drugim učenicima, da skupa sudjeluju u radionicama, pa i da se s njima natječu«, kaže ravnateljica.

Prema onomu što smo od nje mogli čuti, primjera takvih projekata ne manjka, u čemu prednjači njihova suradnja sa školom u Ernestinovu. »Od prvog saziva Kolonije mladih u Ernestinovu, naša škola sudjeluje na ovoj manifestaciji koja danas, između ostalog, okuplja i učenike iz Mađarske i Slovenije. Od Fokus Fondacije smo dobili sredstva za projekt implementacijske reciklaže, koji realiziramo u suradnji sa školom iz Ernestinova i udrugom ‚Miro‘. Također, dio smo projekta ‚3Z‘, u kojem uz još dvije škole, sudjeluje i naša učenička zadruga, s radionicom izrade predmeta u tehnici slame«, kaže ona.

Također, učenici su dosad dva puta sudjelovali na Smotri učeničkih zadruga Hrvatske, u Dubrovniku i Zadru, kontinuirano sudjelujeluju na »Danima kruha«, a ove godine škola je imala dvije ekipe na pokrajinskom natjecanju u ekološkom kvizu »Lijepa naša«. Treba spomenuti suradnju i s Hrvatima iz Segedina: djeca se međusobno druže, a skupa su išli u Rijeku na školu engleskog jezika.

AKTIVNOSTI U PLANU: Kako nam ravnateljica otkriva, u planu je još niz sličnih aktivnosti. »U svibnju tri naša učenika idu u Bakovčice kod Koprivnice na kviz iz povijesti ‚Hrvatska – moja domovina‘. Na jesen ponovno idemo u Bakovčicu, gdje ćemo se predstaviti predstavom ‚Razlinkavi zec‘ i tamburašima. U lipnju idemo na susret škola koje nose ime Matije Gupca, koji će se održati u Gornjoj Stubici, a u kolovozu planiramo sudjelovanje na manifestaciji ‚Zemlja bez granica‘ u Osijeku, koja podrazumijeva kreativne radionice s mladima koje će voditi umjetnici iz Hrvatske i inozemstva«, kaže ravanteljica.

PROBLEMI U NASTAVI: S druge strane, problemi u svezi s nastavom na hrvatskom jeziku su, kako kaže, isti kao i svim drugim školama u kojima se ovakva nastava odvija. »Prvenstveno je to Pravilnik o prijamu radnika – kako doći do toga da kao ravanteljica službeno mogu primiti stručnu osobu koja može predavati na hrvatskom jeziku, i kako da ljudi koji imaju odgovarajuće diplome za rad na srpskom nastavnom jeziku dobiju status predavača na hrvatskom, tako što će polagati neke predmete. To bi onda bilo trajno rješenje«, kaže ravnateljica.

U cilju poboljšanja nastave na hrvatskom jeziku, prema njezinim riječima, potreban je i kontinuitet u usavršavanju nastavnika na seminarima poput onoga gdje je skupina nastavnika išla u Ernestinovo, na predavanje o HNOS-u (Hrvatski nacionalni obrazovni standard).

»Uz seminare hrvatskog jezika, u organizaciji Hrvatskog akademskog društva, koje su pohađali i naši nastavnici, potrebni su im i akreditirani seminari. Glede stručne literature i učila, bilo bi dobro da i ubuduće, kao što je to bilo prošle godine, idemo na sajam knjiga Interliber u Zagrebu. Udžbenici iz Hrvatske su jako dobri, ali ih treba prilagoditi nastavnom planu i programu«, kaže ona, dodajući i kako je u cilju unapređenja nastave na hrvatskom jeziku potrebna jača povezanost škole s HNV-om, drugim školama koje već imaju nastavu na hrvatskom, te predškolskim ustanovama. 

D. B. P.