Arhiv tekstova

Prema kazivanju našeg sugovornika i jednog od fotografiranih osoba s ove fotografije, Ivana Rimana, trgovca u prodavaonici obuće »Borelli« u Subotici i danas aktivnog ministranta u franjevačkoj crkvi, fotografija je nastala 1971. godine u dvorištu franjevačkog samostana u Baču u vrijeme obilježavanja blagdana sv. Antuna. Pokraj našeg sugovornika (u sredini do patera) i patera Andrije Matića, koji danas službuje u Čakovcu, na slici su još i dr. Ivica Šimudvarac (s lijeva), liječnik u Njemačkoj i Krešimir Šimudvarac, pravnik koji živi u Baču. Kako smo nedavno obilježili ovaj blagdan i imendan mnogih naših Antuna, fotografija stara gotovo četiri desetljeća bila je dobar povod za priču o njoj.

 

MINISTRIRANJE DUGO 50 GODINA

 

»Moja majka me je vodila od malena u crkvu, a počeo sam ministrirati već s pet godina u tamošnjem franjevačkom samostanu«, kaže Ivan Riman, rođen 1955. godine u Baču, gdje je živio sve do svoje devetnaeste godine. »Sve moje godine provedene uz crkvu vezane su uz franjevački red, kojemu sam vjeran i danas u Subotici. Zanimljivo je napomenuti kako je moj stric Franjo od mene stariji svega devet godina, i da je on već tada bio ministrant i ja sam, na upit moje majke želim li i ja pomagati prilikom svete mise, pokazao želju, ugledajući se na njega. U to vrijeme u našoj je crkvi za vrijeme mise bilo čak 16 ministranata i tako sam ja uz mog strica, postao jedan od njih. Bila su neka drugačija vremena, oltari su bili okrenuti leđima prema narodu, a mise su bile služene na latinskom jeziku, pa sam i sam postupno morao učiti latinski i savladavati riječi molitve na ovom starom, crkvenom jeziku. Tako sam počeo učiti cijeli Očenaš na latinskom i odgovore na pitanja koje tijekom mise postavlja svećenik, i mislim kako mi je trebalo barem dvije godine dok ga nisam naučio cijeloga. Mise u Baču, gdje sam živio, uvijek su bile dupkom pune vjernika, a ne zaboravimo kako je to bilo vrijeme kada i nije baš bilo popularno ići u crkvu. Redovito je bilo više od 200 vjernika, a kada su bila proštenja onda je crkva bila prepuna, pa su i svi hodnici bili ispunjeni. Zanimljivo je zabilježiti i detalj kako se tada mnogo ljudi znalo tijekom mise nalaziti ispred crkvenih vrata i na taj način nazočiti misnom slavlju.« 

 

OBITELJ UZ CRKVU

 

Stariji Ivanov sin je danas svećenik u Ravnoj Gori pokraj Delnica u Hrvatskoj, a on i danas svake nedjelje redovito ministrira tijekom jutarnje svete mise u franjevačkoj crkvi u Subotici. Na ovoj ranojutarnjoj misi cijela obitelj Riman  je nazočna, jer uz oca je i mlađi sin, također ministrant, dok su supruga, snaha i unučad u klupama.

»Nedjeljnu misu doživljavam kao radost na Slavu Božju, i na nju se u našoj obitelji jednostavno i neizostavno uvijek mora ići. Pa makar bili noć prije i svatovi do ranih jutarnjih sati. ‘Momčenje je momčenje’, ali se za misu mora ustati. Lijepo mi je kada smo svi skupa na nedjeljnoj jutarnjoj misi, sve naše tri obiteljske generacije i volio bih da i moj sin nastavi tu tradiciju kada njegova djeca jednoga dana stasaju i budu imala svoje obitelji. Uvijek sam se trudio svojim primjerom pokazati, prije svega svojoj djeci, ljubav i odanost prema crkvi.