Arhiv tekstova

»Iskren da budem, svatko tko se ozbiljno posvećuje svom poslu, teško nalazi vrijeme kojim može u potpunosti raspolagati. Posebice se to odnosi na aktivnosti koje su vezane za širu društvenu zajednicu.

U tom smislu rijetko se događa da vrijeme koje ne posvećujem profesionalnim obvezama ili aktivnostima koje sam prihvatio u zajednici, doista bude moje vrijeme.«

 

GOLUBINCI, ZEMUN

 

»Budući da već više od 25 godina živim u Beogradu, odnosno Zemunu, gdje se život odvija kao na vrpci, veoma mi godi što si mogu priuštiti odlazak u seoski ambijent, u Golubince, gdje žive moji roditelji i gdje srećom još uvijek čovjek može naći izvjestan mir. Osim toga i Fruška gora, vojvođanski biser, na dohvat je ruke i nezaobilazna je destinacija tijekom vikenda. 

Tijekom tjedna, u kasnim popodnevnim i večernjim satima, šetnja uz Dunav zemunskim kejom dio je skoro svakodnevnog rituala. Posebice me oplemenjuje šetnja sa suprugom i sinom. Mogao bih reći kako je od svih sportova kojima sam se bavio, upravo šetnja jedina koju još uvijek redovito upražnjavam. Redovito se natječem sa sinom tko će dalje baciti kamen u Dunav. Dakako da on redovito pobjedi.«

 

OBITELJ I PRIJATELJI

 

»Puštanje zmajeva na ušću Save u Dunav me vraća u najranije djetinjstvo. To dakako ne činim zato što sam podjetinjio već zato što kao roditelji uživamo u svemu onom što našem sinu pričinjava radost, a pogled u nebo gdje se s vjetrom bori jedan ili dva zmaja svakako je nešto od toga.

Osim s obitelji koja mi je na prvom mjestu, odmor uglavnom dijelim s prijateljima. Naš sin Ivan nam je u biti najveća preokupacija. Njemu posvećujemo sve vrijeme koje otmemo od redovitih obveza. U biti ne vidim korisnije utrošeno vrijeme do toga da ga posvetim izgradnji i podizanju našeg djeteta. Mislim kako ga sada treba odgojiti na takav način da kada dođe vrijeme on ima mogućnost izbora, za koji očekujem da ipak sam napravi. 

Moja obitelj i ja prilično držimo do obiteljskih veza. To ponekad umije i opteretiti čovjeka, ali u biti ne vidim veći kapital koji bi mogao steći osim sačuvati i proširiti vlastitu obitelj. Dakle, ništa se ne može usporediti s čovjekom kao resursom koji svatko od nas posjeduje. U tom kontekstu veoma mi je stalo i do prijatelja kojih, hvala Bogu, imam toliko da nikada nisam sam. Preokupiran sam okupljanjem šireg obiteljskog kruga, odnosno kruga prijatelja s kojima dijelim slične svjetonazore.«

 

NEDJELJNA MISA

 

»Nešto što veoma rijetko propuštam je svakako odlazak na nedjeljnu svetu misu, bilo da sam u Zemunu, Golubincima ili negdje drugdje. Redovita duhovna obnova me ispunjava, daje smisao i ulijeva snagu za svakodnevne izazove s kojima se susrećem. «

 

SPORT, OSOBNO 

RAČUNALO

 

»Na moju veliku žalost, nemam puno vremena za bavljenje sportom kao nekada. Povremeno trčim ili vozim bicikl, budući da sam kao biciklist nekada davno bio veoma aktivan. Pratim značajnije sportske događaje i to većinom putem TV-a. Uživam u dobroj glazbi, knjizi, filmu, ali nažalost ne stižem arhivirati mnoštvo sakupljenog materijala. U biti knjiga kao medij me najviše fascinira i nadam se vremenu kada ću iščitati sve ono što sam godinama sakupljao. Kada je poezija u pitanju, bilo je bezbroj poetskih večeri i noći u društvu prijatelja. Raduje me da i danas imam prigodu u društvu dragih ljudi i poneku gitaru zadovoljiti ovu svoju strast i potrebu.

PC i sve što uz njega ide i dalje mi je prilična opsesija, mada sam si odavno već zabranio da me odvoji od temeljnih vrijednosti kao što je čovjek općenito, odnosno obitelj. Svakako da nam PC, odnosno internet imaju toliko toga ponuditi u današnje vrijeme i ako se pametno postavimo spram toga mislim da nam može puno dobroga donijeti.«

 

UPOZNAVANJE RAZLIČITOSTI

 

»Fotografija, bonsai biljke, sobno bilje, knjige, rukotvorine (posebice izrada sitnog kućanskog namještaja). Bio sam presretan kada sam prije koju godinu konstruirao i izradio ormar za našeg sina, gdje on danas čuva svoje igračke, knjige i druge sitnice uz koje odrasta. ‘Igrali’ smo se stolara, tako da je i on sam pridonio da taj ormar ima izgled kakav je sada u konačnici.

S obzirom na neke moje preokupacije i dužnost koju obnašam, teško mi je povući granicu između profesionalnog i privatnog, odnosno između obveze i zadovoljstva. Sretan sam što je jedna od mojih novih preokupacija upravo upoznavanje svog i drugih naroda, a bogatstvo poznavanja različitosti doživljavam kao benefit koji ide uz ovaj vid angažiranosti. Rekao bih čak kako upoznavanje i afirmiranje različitosti postaje jedno od mojih životnih opredjeljenja.«