Arhiv tekstova

Finalist t-portalove književne nagrade za roman godine, Robert Međurečan, objavio je svoj prvi roman intrigantna naslova »Prodajem odličja, prvi vlasnik«, priču o iskustvu rata, današnjoj slici branitelja, ali i o svojoj osobnoj priči prodavača automobilskih dijelova kojem zbog recesije ovisi hoće li zadržati posao. U knjigu je utkao svoja iskustva, svoje poglede na svijet, svoja razmišljanja i »oživio« glavni lik, Viktora Bošnjaka, na način kako to rijetkima uspijeva. I usputne likove, koje Viktor iz priče sreće u bizarnim okolnostima koje može složiti samo život, Međurečan oživljuje gotovo isključivo kroz dijaloge i nekoliko opisa, ali dok čitate knjigu oni vam šeću pred očima posve živi i jasno definirani u tih nekoliko crta koje nam autor daje o svakome od njih. 

 

Otvaranje vrata 

prošlosti

 

U najsažetijem obliku roman se može ispričati kao stvarnost ratnog veterana koji se nikako ne može pomiriti sa slikama rata pa ostavlja svoj prestižni posao i kreće u potragu za smirajem zaboravljenim dijelovima Hrvatske. Na tom mjestu Međurečan otvara vrata prošlosti, koja poput bujice uništava pažljivo konstruiranu sliku uspješne tranzicije. »’Prodajem odličja’ roman je sirovih situacija i emocija, ispisan da se čita u jednom dahu. Iako djelomično oslonjen na klišeje antiratne proze, što uključuje i pojavljivanje poludjelog ratnog heroja u trećem činu priče, baš kao u Konradovom ‘Srcu tame’, Međurečanov tekst je dovoljno brz i napet da preživi takve usporedbe. Prodajem odličja, prvi vlasnik nemilosrdno se obračunava s hrvatskom stvarnošću. »Svaki lik ove priče potvrđuje kako je ona prema njima bila neusporedivo gora, što znači da nema razloga za žaljenje. Pa ni za odličjima.«

U životopisu autor za sebe tvrdi da je kao Boža zvani Pub, »trebo biti veterinar, al je stero neki inat«. Svoj prvijenac napisao je djelomice iz svojih, djelomice iz tuđih ratnih iskustava. Trenutno piše svoj drugi roman i nada se da će ga netko htjeti izdati tijekom iduće godine (i smije se kao da je to baš fora). U međuvremenu živi u Novom Zagrebu i redovito se nalazi s Dečkima koji su još živi...

 

Odnos društva prema braniteljima

 

»Današnja slika o braniteljima koju dobivamo iz medija dijametralno je suprotna istini«, rekao je u intervjuu za t-portal Međurečan, i sam branitelj koji je početkom devedesetih prodao gitaru, kupio pušku i otišao u rat. Više od desetljeća nakon rata napisao je svoj debitantski roman temeljen na iskustvima mnogih kojima slike rata još uvijek obilježavaju stvarnost u traumatskim sjećanjima. Kako sam kaže, na pisanje romana motivirala ga je, među ostalim, razočaranost branitelja odnosom institucija i društva prema njima. Kako priča, za sitne novce branitelji naokolo po raznim aukcijama prodaju svoja odličja. 

Međurečan je napisao »gnjevni antiratni roman, poprskan krvlju kao mračne balade Nicka Cavea, ispisane jednako frenetičnim tempom.« Već na prvih desetak stranica pisac se redom obračunava sa nekoliko institucija građanskog društva – od braka, preko crkve, sudstva i liječnika – među kojima neke ne mogu, a druge jednostavno ne znaju pomoći. Međurečan cijelu priču smješta u vremenski okvir od tek dva dana, no u tom vremenu događaji se gomilaju skoro jednako brzo kao i leševi koji nastanjuju sjećanja glavnog lika.

 

Dobar prijam kritike

 

Roman je naišao na vrlo dobar prijam kod kritike pa je tako o njemu napisano i sljedeće:

»Međurečanov roman odlikuje rijetka vještina (filmskog) kadriranja i logika pripovijedanja u kojoj je uspostavljena gradacija trauma na svakoj od etapa puta glavnog junaka. Doista je riječ o iznimno dobro i odmjereno napisanom prvijencu koji gotovo nema klasičnih dječjih boljki.« (Jagna Pogačnik, Jutarnji list).

»Ova je knjiga važna za našu zbilju, ne samo zbog njene neosporne literarne kvalitete nego i zbog toga što govori istinu neovisno o bilo kakvoj modi ili ideologiji. Ova se knjiga čita doslovce u dahu, zarazna je njena autentičnost, jezična reduktivnost i prirodnost dijaloga. Blago rečeno - stil je odličan!« (Ivica Prtenjača, Globus)

»Ovo djelo u tradiciji antiratnog romana nastoji još jednom pokazati živote ljudi koji su, prema riječima autora, izašli iz rata, ali on nije izašao iz njih.« (Mašenjka Bačić, Slobodna Dalmacija).

»Prodajem odličja, prvi vlasnik«, roman je koji svakako treba pročitati. Razloga za to i više je nego dovoljno, a na čitateljima je da izabere onaj koji se njima čini najvažnijim za druženje s autorom i djelom. No, bez obzira kojim ga kriterijima ocjenjivali jedno je sigurno – ovaj roman nikoga neće ostaviti ravnodušnim.