Arhiv tekstova

Na nedavno održanoj osnivačkoj skupštini podružnice Demokratskog saveza Hrvata Južno podunavlje Sonta za predsjednika je izabran Andrija Ađin. Ovaj vitalan šezdesetogodišnji učitelj, na pragu mirovine, kako je tajno glasovanje izaslanika pokazalo, uživa nesporni autoritet u stranci na ovim prostorima. Od 25 delegata dobio je 24 glasa.

Kakvi su Vam planovi glede početnih aktivnosti podružnice? 

Izbor na ovu dužnost velika mi je čast, a još veća obveza. Sustavnim radom uspjeli smo omasoviti MO stranke u Sonti, osnovana je MO u Vajskoj, a u najskorijoj budućnosti namjeravamo osnovati mjesne odbore u Plavni i Apatinu, a kasnije u jos nekim mjestima na području općina Apatin, Odžaci i Bač. Čeka nas i formiranje mladeži podružnice, te foruma žena. Jednostavno rečeno, čeka nas vruće ljeto, jer neke aktivnosti jednostavno ne možemo odgađati. Za početak moramo konstituirati odbor podružnice, podijeliti zaduženja i raditi. Rad je osnova svakog uspjeha. Čeka nas preregistracija stranke, moramo prikupiti maksimalan broj potpisa s ovoga terena, a čekaju nas i aktivnosti za izbor elektora za novo Nacionalno vijeće. Imamo i velikih obveza u Savjetu MZ Sonta, u kojem naših pet i tri člana našeg koalicijskog partnera DS-a tvore većinu. 

 

U Sonti je već tri godine u službenoj uporabi, pokraj srpskog, i hrvatski jezik. Kakvo je trenutačno stanje glede manjinskih prava?

Mislim da je stanje zadovoljavajuće, ali to ne znači da ne bi moglo biti i bolje. U oblasti obrazovanja rezultati su, ukoliko uzmemo u obzir sve uvjete života u okruženju, solidni. Šest generacija učenika kao izborni predmet izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. U prvoj generaciji učenika koja izučava hrvatski, a koja je ovih dana završila šesti razred, prijavilo se svega šest prvaša, u posljednjoj ga izučavaju skoro svi učenici hrvatske nacionalnosti. No, mi moramo i dalje nastojati ideološkim i edukativnim radom ojačati nacionalnu svijest naših ljudi i na taj način dovesti do formiranja odjela s cjelovitom nastavom na hrvatskom jeziku. U Sonti od početka 2002. godine egzistira i institucija kulture s hrvatskom nacionalnom odrednicom i što je najbitnije,  radi vrlo uspješno na očuvanju našeg kulturnog identiteta. Upravo na osnivačkoj skupštini podružnice u Domu kulture u Sonti prvi put u povijesti službeno je intonirana, pokraj himne Srbije, i »Lijepa naša«, a poslije razdoblja zahlađenja u međusobnim odnosima raduje me da su na istoj pozornici bili članovi stranke i tamburaši, pa i čelnici »Šokadije«. Moramo usko surađivati, jer »Šokadija« je potrebna stranci, ali isto tako i stranka »Šokadiji«. Uskoro ćemo riješiti i pitanje isticanja manjinske zastave, a svakako i pitanje neodgovornog postavljanja »dvojezičnih« naziva ustanova i ulica u Sonti od strane prošle većinske garniture Savjeta MZ. Da podsjetim čitatelje, ploče s nazivima nisu dvojezične, nego su pisane na srpskom jeziku, čiriličnim i latiničnim pismom. Jedini nepopunjeni prostor nam je polje informiranja. Osnivanje novog općinskog glasila »Novi glas komune« prilika nam je da se izborimo za prostor koji će popuniti napisi na hrvatskom jeziku. Znam da će ići teško, no, ubijeđen sam da imamo snage politički se izboriti i za konzumaciju ovoga segmenta manjinskih prava.

 

Zbog katastrofalnog stanja gospodarstva u Sonti je prisutan jako veliki postotak neuposlenosti. Imate li program, ili bar ideje za rješavanje ovoga problema?

Problem je teško rješiv. Nažalost, mi kao stranka, a i kao lokalna vlast, nemamo nikakvog utjecaja na zbivanja u gospodarstvu. Privatizacija je po radnike jako loše provedena, dovela nas je u gotovo bezizlaznu poziciju. Žalosna je istina da su nam mladi, pa i ljudi srednjih godina, u situaciji da se bore za opstanak. Sonćani su vrijedni ljudi, dobri radnici, a trenutno su prinuđeni koricu kruha potražiti izvan granica Srbije. I stranka je uspjela pripremiti teren za upošljavanje priličnog broja radnika na sezonskim poslovima u Hrvatskoj. No, to je dvosjekli mač. Pomaganjem pojedincima, koji bar na ovaj način skrbe o svojim obiteljima, istodobno slabimo potencijal hrvatske nacionalne zajednice na ovim prostorima. Mlađi ljudi koji odlaze na školovanje ili na sezonski rad u Hrvatsku, nastoje tamo i ostati, pa i zasnovati obitelji, ili ukoliko imaju obitelji ovdje, odvesti ih sa sobom.  Na taj način ovdje ostaju stari, koji su davno ostavili za sobom vrijeme kad se proširivala obitelj, a djeca koja bi jačala i pomlađivala našu zajednicu, rađaju se negdje drugdje. Ukoliko tome dodamo i povremena doseljavanja pripadnika drugih nacionalnosti, možemo govoriti i o umjetnom mijenjanju nacionalne strukture sela, tako da u vezi nekih krucijalnih pitanja sa strahom gledam na budućnost našega puka u Sonti.