Arhiv tekstova

HR: Vi ste gotovo punih pet godina bili na dužnosti voditeljice konzularnih poslova u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici. Kada je riječ o tim poslovima, zbog čega su Vam se ovdašnji Hrvati najčešće javljali? U kojem je postotku uspješno odgovoreno na njihove zaprimljene zahtjeve? Jeste li osobno imali nekih problema u svezi s obavljanjem ovih poslova?

 

Ako govorimo samo o Hrvatima s ovih prostora, sasvim sigurno najveći broj njih se Konzulatu obraćao radi reguliranja hrvatskog državljanstva, a potom i putovnica. O pozitivnom ishodu postupka ne volim govoriti u postotcima. Svatko onaj tko je u postupku dokazao svoju nacionalnu pripadnost hrvatskom narodu taj je i postao hrvatski državljanin. U ovom poslu uvijek imate zadovoljnih i manje zadovoljnih stranaka, to je sasvim normalno. Osobno nekih velikih problema ili prije bih rekla neugodnosti, tijekom ovih pet godina, nisam imala.     

 

HR: Za vrijeme Vašeg službovanja u Subotici počelo je održavanje i konzularnih dana u Somboru. Kako funkcionira, te kolika je zainteresiranost za konzularne poslove na tom području? 

 

Konzularne dane u Somboru započeli smo u prosincu prošle godine. Zahvaljujući dobroj organiziranosti, kako nas iz Konzulata, tako i predstavnika somborske vlasti koja nam je osigurala dobar prostor i prateću infrastrukturu, sve funkcionira u najboljem redu. Ako tome dodamo i veliku posjećenost, posebice Hrvata s tog područja, možemo biti u potpunosti zadovoljni. To znači da smo prepoznali njihove probleme i potrebu da ih riješe, a to smo im omogućili održavanjem konzularnih dana.   

 

HR: Generalni konzulat RH je surađivao s brojnim lokalnim samoupravama na teritoriju Vojvodine, osobito s onima u kojima u značajnijem broju žive Hrvati. Koliko, po Vašem mišljenju, samouprave pomažu ovdašnje Hrvate, njihove institucije i manifestacije, te treba li ta potpora biti jača? Koriste li ovdašnje hrvatske udruge svu pomoć i mogućnosti ovdašnjih gradova, Pokrajine Vojvodine, pa i Republike Srbije ?

 

Posebno bih istaknula dobru suradnju Generalnog konzulata s lokalnom vlasti u Subotici, Novom Sadu i Somboru. Naravno, suradnja je na zavidnoj razini i s drugim lokalnim samoupravama u Vojvodini. Ne može se reći da samouprave ne pomažu Hrvate, hrvatske udruge i njihove manifestacije. Pomažu, ali još uvijek nedovoljno. Osobno mislim da Republika Srbija na svim razinama, od lokalne do republičke, sustavno malo izdvaja sredstava za funkcioniranje hrvatske zajednice i njezine projekte. No, tu dolazimo i do pitanja aktivnosti same hrvatske zajednice. Mišljenja sam da hrvatske udruge rijetko imaju neke značajnije projekte kojima bi mogli aplicirati prema institucijama ove države i na taj način si osigurati financijska i druga materijalna sredstva.          

 

HR: Redovito ste pratili i potporu Republike Hrvatske hrvatskoj zajednici na ovim prostorima. Kakvom ju Vi ocjenjujete? 

 

Republika Hrvatska redovito, svake godine, izdvaja iz proračuna sredstva kojima pomaže hrvatsku zajednicu, ne samo u Vojvodini, odnosno Srbiji, već i u drugim državama gdje žive Hrvati. Svi se slažemo da bi možda trebalo više materijalno pomoći aktivnosti hrvatskih institucija i udruga, međutim, ta pomoć može uslijediti samo na temelju dobro osmišljene strategije, konkretnih i utemeljenih projekata od strane hrvatske zajednice. Ipak, ne treba smetnuti s uma i globalnu recesiju, koja i Republici Hrvatskoj nameće potrebu štednje na svim područjima.       

 

HR: Hrvatska je zajednica u vremenu Vašeg službovanja u Generalnom konzulatu ponovno dobila zastupnika u Skupštini Srbije, ima zastupnike i dužnosnike u vojvođanskoj vlasti, a po prvi put Hrvati sudjeluju i u izvršnoj vlasti nekoliko gradova i općina. Kakvim Vi ocjenjujete političku participaciju Hrvata u političkom životu Srbije, Vojvodine, gradova? Koliko se imenovani i postavljeni predstavnici ove zajednice snalaze na novim dužnostima, koliko su rezultati njihova angažmana pridonijeli boljitku zajednice?

 

Sama činjenica da Hrvati participiraju u političkom životu Srbije znači boljitak za cijelu zajednicu. Taj se boljitak sigurno osjeti u zajednici. Kao jedan od primjera mogu navesti zalaganje republičkog i pokrajinskog zastupnika kod osnivanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Tu je i osnivanje hrvatskih odjela u subotičkoj gimnaziji. Smatram da se treba više angažirati već kod donošenja propisa u Republici Srbiji, a potom i kod njihove provedbe, a tu veliku ulogu trebaju imati predstavnici hrvatske zajednice koji participiraju u pokrajinskoj i republičkoj vlasti.     

 

HR: Surađivali ste i s dužnosnicima triju saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća. Koliko ova institucija u višegodišnjem kontinuiranom radu, po Vašemu mišljenju, odgovara izazovima i zahtjevima koji se stavljaju pred nju? Što je ono što biste im pripisali kao veliki uspjeh? 

 

Hrvatska zajednica na ovim prostorima ima status manjine od 2002. godine. Dakle, možemo reći kako je još uvijek mlada zajednica pred kojom tek slijede izazovi. S druge strane, u ovih sedam godina, zahvaljujući prije svega Hrvatskom nacionalnom vijeću, Hrvatima je omogućeno obrazovanje na hrvatskom jeziku u pet osnovnih škola i subotičkoj gimnaziji. Tu treba dodati i formiranje Novinsko-izdavačke ustanove »Hrvatska riječ«, čiji je suosnivač HNV, a kroz čiju djelatnost se Hrvatima osigurava informiranje na hrvatskom jeziku kako u pisanom, tako i u elektroničkom mediju, putem radija i televizije. Na području kulture, svakako treba istaknuti osnivanje prve profesionalne institucije, a to je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Dakle, rezultati postoje, a to je ono što je dobro i što se može pripisati uspjehu Hrvatskog nacionalnog vijeća.         

 

HR: Bili ste angažirani i na poslovima vezanim uz provedbu hrvatskih parlamentarnih izbora u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, ali i na nekoliko izbornih mjesta u Vojvodini. Kako Vi vidite i objašnjavate uglavnom vrlo malu zainteresiranost ovdašnjih hrvatskih državljana za glasovanje u izbornoj jedinici dijaspore?

 

Sukladno zakonskoj regulativi Republike Hrvatske, sve diplomatske misije i konzularni uredi u inozemstvu zaduženi su za provedbu postupka prethodne registracije birača koji borave izvan Republike Hrvatske. Generalni konzulat Republike Hrvatske pokrivao je šest izbornih mjesta u Vojvodini. Iako su hrvatski građani koji žive na ovim prostorima bili dobro informirani o održavanju izbora, izlaznost nije bila velika. Izlazak na izbore predstavlja individualnu volju svakog pojedinca, s druge strane na hrvatskoj zajednici je ocjena postoji li interes izaći u većem broju na izbore i glasovati u izbornoj jedinici izvan domovine.    

 

HR: Vi osobno imate višegodišnje iskustvo s prijavljivanjem i upisom mladih s teritorija Vojvodine na sveučilišta diljem Hrvatske. Ove godine je većina brucoša ostala bez stipendija, a od sljedeće će studijske godine zainteresirani za upis morati polagati i hrvatsku državnu maturu ukoliko žele studirati u Hrvatskoj. Koliko se, po Vašemu mišljenju, ove novine mogu odraziti na zainteresiranost i uspješnost mladih iz Vojvodine pri upisu na studij u Hrvatskoj? Kako bi im se moglo pomoći i tko bi to trebao učiniti?

 

Zajednica bi zajedno s mjerodavnim institucijama u Republici Hrvatskoj trebala razraditi plan stipendiranja studenata u Hrvatskoj s ciljem boljeg korištenja kadrovskih resursa za potrebe djelovanja hrvatske zajednice u Republici Srbiji. Trebalo bi možda razmisliti i o ciljanom stipendiranju u Republici Srbiji kako bi se što prije stvorila osnova za sustavno obrazovanje, informiranje i kulturno djelovanje zajednice. Osnovni preduvjet za to je angažman same zajednice na pripremi »terena«, a tu podrazumijevam rad s roditeljima, informiranje učenika, komunikaciju s institucijama, organiziranje informativnih skupova i stručnih radionica. Smatram da je tu zajednica nedovoljno angažirana. Jedan sastanak prije samih prijava na fakultete u Hrvatskoj s roditeljima i učenicima je uistinu nedovoljan, a imam osjećaj kako im se upravo tada obećava sve i svašta samo da bi se u što većem broju upisali. Ono što smatram najvažnijim je da zajednica mora naći model po kojem će ih po povratku uključiti u rad ne samo hrvatske zajednice, već i u društvo općenito. Što se tiče polaganja državne mature, prema informaciji kojom raspolažem, Hrvatsko nacionalno vijeće je u pregovorima s predstavnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, kako bi se pripreme za polaganje pravovremeno obavile.        

 

HR: Osim što se nastojalo razvijati osnovnoškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku, za vrijeme Vašega mandata u Subotici je otpočelo obrazovanje na hrvatskom i u Gimnaziji »Svetozar Marković«. Koliko se mjerodavni uspješno snalaze u radu na ostvarenju ovoga manjinskog prava te što smatrate najvećim problemima u realizaciji ovoga velikoga projekta?

 

Na području obrazovanja na hrvatskom jeziku rezultata ima. Međutim, pred hrvatskom zajednicom tek predstoji posao koji treba odraditi. Tu prije svega mislim na udžbenike i pedagošku dokumentaciju kao što su školski dnevnici, svjedodžbe i đačke knjižice na hrvatskom jeziku, a koje mjerodavne institucije Republike Srbije trebaju osigurati. Ono što predstavlja prioritet, na kojem bi hrvatska zajednica trebala više poraditi, je izobrazba kadrova koji će održavati nastavu na hrvatskom jeziku. Nastavnice hrvatskog jezika koji dolaze iz Republike Hrvatske, po mom osobnom sudu, su privremeno rješenje na području obrazovanja na hrvatskom jeziku. Svakako je dobro da su tu, jer mogu puno ponuditi, kako učenicima, tako i drugim nastavnicima koji predaju u hrvatskim razredima.   

 

HR: Vi imate višegodišnje iskustvo u radu konzularnih poslova. Gdje ste do sada radili ovaj posao i koliko ga je bilo teže ili pak lakše raditi u Subotici u odnosu na druge gradove? Što planirate poslije mandata u Subotici? 

 

U službi vanjskih poslova sam od 1995. godine, a konzularnim poslovima se bavim od 1998. godine. Zahvaljujući radu u Upravi za konzularne poslove Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Veleposlanstvu u Beogradu i Generalnom konzulatu u Subotici, te radu za vrijeme ispomoći u generalnim konzulatima u Stuttgartu i Hamburgu, slobodno mogu reći, stekla sam bogato iskustvo u radu na tim poslovima. Svaka od ovih destinacija je, iako je riječ o istoj vrsti posla – radu na konzularnim poslovima – različita i ima svoju specifičnost. Ne mogu reći gdje mi je bilo najteže raditi, jer ni jedna od ovih destinacija nije teška ako znaš posao. Rad u Generalnom konzulatu u Subotici je za mene bio najzahtjevniji i najzanimljiviji, ali nikako težak. A, što se tiče mojih planova nakon odlaska iz Subotice, prvo ću na godišnji odmor. Potom nastavljam rad u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Hoću li u neko skoro vrijeme na neku novu destinaciju, to ovisi o odluci moje matične kuće i potrebe službe.

 

HR: Kako ste za trajanja mandata u Subotici provodili Vaše slobodno vrijeme? Budući da ste pratili vrlo raznolike aktivnosti Hrvata na ovim prostorima, s kakvim dojmom odlazite iz ovih krajeva? Što je ono po čemu ćete pamtiti ovdašnje ljude i događaje?  

 

Ne mogu reći da nije bilo slobodnog vremena, možda ga nije bilo toliko koliko sam ga imala prije dolaska u Suboticu, ali, konačno, tu i jesmo radi posla. To koliko ga imate uvijek nastojite provesti što bolje, bilo odmarajući se u krugu članova obitelji, družeći se s osobama koje vremenom upoznate ili jednostavno s kolegama s posla. Boravak u Subotici će mi svakako ostati u lijepom sjećanju. Prisustvovala sam svim važnim događajima hrvatske zajednice, upoznala sam svu ljepotu bogate kulturne tradicije Hrvata s ovih prostora, a i ovaj grad u kojem sam provela sve ovo vrijeme ima dušu i nije bilo teško pronaći prostora za iskoristiti slobodno vrijeme.