12.06.2009
Voćnjak uzima moje slobodno vrijeme
Kada je daleko od protokolarnih obveza vezanih uz dužnosti predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Branko Horvat je najčešće blizu voćnjaka na Tavankutu i najveći dio preostalog vremena provodi uz brojna stabla jabuke. Osobito sada, kada se i završava za ovu vrstu voća najkritičnije razdoblje tijekom kojega su moguće brojne zaraze i pojave štetočina koje bi mogle ugroziti kvalitetu budućega roda.
VOĆNJAK
»Uvijek ima posla u voćnjaku, bilo da se radi o formiranju, uzgoju, prilagođavanju, povijanju grana, jednostavno živi rad mora biti kontinuirano prisutan tijekom cijeloga procesa nastajanja potencijalnoga ploda. Sve to skupa iziskuje i solidno vrijeme provedeno uz jabuke, pa to ponekad bude i znatno više od svakodnevnih nekoliko sati, koji već spadaju u uobičajenu rutinu. Jer za svaku navedenu stavku je potrebno provesti određeno vrijeme uz svako stablo, a stabala ima mnogo. Veliku pomoć, osobito kada je u pitanju zaštita roda, imam u svojoj kćeri Tatjani koja je po struci zaštitar, dok se ja mnogo više bavim aktivnostima oko navodnjavanja. Najljepše mi je biti u voćnjaku negdje u kasnim popodnevnim satima, osobito ljeti u vremenu iza sedam sati navečer. Već godinama imamo posve zatravnjene voćnjake, pa više ne hodamo kroz pijesak što dodatno pojačava lijepi osjećaj vremena provedenog u voćnjaku «.
KAVICA
»Trenutke pauze između radova u voćnjaku često znam provoditi uz kavicu sa suprugom Marijom i kćerkom Tatjanom, kada u miru volimo porazgovarati o svim aktualnim temama vezanim uz našu zajedničku svakodnevicu. Naš život je već godinama neposredno vezan uz voćarstvo, pa su i teme za razgovor, ponajviše vezane uz ovu problematiku.«
SUBOTA
»Prakticiramo ne raditi subotom, izuzev ukoliko nije neka situacija koja iziskuje neodložne radove u voćnjaku. Prvoga dana vikenda, do podneva, nastojimo regulirati određene poslovne obveze u Subotici, što podrazumijeva primjerice odlazak do banke ili neki manji poslovni sastanak, ali i odlazak do nekog od tržnih centara u nabavu potrebnih namirnica ili potrepština za domaćinstvo. Subotnje popodne je posvećeno, najčešće, unucima, Andreju i Pavlu, koji redovito dolaze kod nas i tada sam njima na raspolaganju.
Dida se mora poigrati malo s njima, jer kako bih mogao odbiti njihovu želju za igrom.
Navečer, pak, godinama već prakticiramo biti u društvu naših prijatelja, bilo da je to kod nas ili u njihovom domu, jer već odavno ne izlazimo vani već više volimo provoditi večeri u ozračju doma.
NEDJELJA
»Poslije nedjeljne mise, prema obiteljskoj tradiciji ručak je uvijek u podne, kada se za zajedničkim stolom okupi naša cijela obitelj. Poslije ručka slijedi uobičajeni mali popodnevni odmor, a potom nastavak druženja s obitelji. Upravo zbog toga i volim dane vikenda, jer ih mogu provoditi u društvu mojih najbližih, osobito unuka koji mi predstavljaju veliku životnu radost.«
USAVRŠAVANJE
»Cijeloga života nastojim se što više usavršavati na polju voćarstva kojim se bavim, pa dosta vremena i danas provodim istražujući sve novine glede ove poljoprivredne oblasti.
Nekada sam morao tragati za knjigama, brošurama i člancima vezanim uz ovu problematiku, dok je danas sve to mnogo lakše uz pomoć računala i interneta. Upravo zbog toga znam često provoditi i po nekoliko sati uz monitor, nastojeći saznavati što više korisnih informacija potrebitih za pravilan uzgoj jabuka. Također, uvijek kada sam u mogućnosti, rado posjećujem seminare i predavanja na ove teme, jer svaka nova informacija može biti od krucijalnog značaja u određenoj prilici«.
JABUKE
»Osobno, za mene je sorta Zlatni delišes na prvom mjestu, ali i Fudži, sorta koja sve više osvaja ove prostore i nameće se svojom kvalitetom. Mi već godinama razvijamo brand jabuke s pijeska, tzv. subotičko – horgoške sorte, koja je već prepoznatljiva po svojim kvalitetima. Bez obzira na sortu, ona je kvalitetnija od mnogih drugih jabuka koje se nude na tržištu, jer se rađa na pijesku koji joj, uz određene karakteristične prirodne uvjete nastajanja i razvijanja, daje poseban prepoznatljiv ‘štih’.«
KULTURA
»Više od četrdeset godina se aktivno bavim kulturom, ponajviše u našem KUD-u ‘Matija Gubec’ u Tavankutu, a trenutačno sam član predsjedništva. Nekada sam aktivno plesao u folklornoj sekciji, dok danas samo u izuzetnim prigodama ponekad zaplešem. Posljednji puta je bilo to na ‘Gupčevom balu, ove zime.«