Arhiv tekstova

Dvije glavne teme o kojima se raspravljalo na posljednjem redovitom godišnjem saboru HKUD-a »Vladimir Nazor« iz Sombora bile su Dužionica i mladi. O mladima i neangažiranju mladih se govorilo puno, ali se do same srži problema nije došlo. Slična se rasprava vodila i prošle godine na redovitom godišnjem saboru – iste priče i isti problemi. Čini se da od Sabora do Sabora nije napravljen nikakav pomak što se tiče ovog problema. Dalo se primijetiti da su o mladima govorili samo stariji, a mlađih osoba na Saboru gotovo da i nije bilo. Željeli smo dublje ući u ovaj problem i razgovarali smo s nekoliko mladih osoba, bivših i sadašnjih članova ovog društva, ali i s Marijom Šeremešić, koja više godina uspješno radi s mladima i vodi dramsku sekciju. 

 

Mlade je potrebno 

saslušati

 

Ivan Džinić je bio dugogodišnji član društva i oko godinu i pol član Upravnog odbora. Društvo je prvenstveno napustio zbog svojih obveza i poslova, ali su postojali i drugi razlozi.

»Društvo nam se počelo osipati i bilo je dosta nepravde. Ne mogu reći da mi mladi nismo imali pravo glasa. Imali smo pravo glasa, ali nas nitko nije slušao. Probe folklora su bile jako neozbiljne. Jednostavno se počelo ići nekim putem koji nije dobar i mislim da mladi nisu toliko krivi, kao što neki pričaju. Potrebno je mijenjati mišljenje. Ako hoćeš imati ozbiljan folklor i ozbiljnu ekipu, moraš ozbiljno i raditi.« 

Članica dramske sekcije Lea Jevtić je pokazala i dokazala da mladi mogu učiniti puno, samo ako im se to dozvoli. Ona je okupila mlade iz somborskih osnovnih i srednjih škola, od kojih većina čak i nisu članovi HKUD-a »Vladimir Nazor« i napravila predstavu »Skriveni ples«, čija je premijera bila nedavno u Hrvatskom domu. Predstavu je sama režirala te napisala scenarij, a na premijeri su napunili dvoranu Hrvatskog doma. 

»Više godina sam članica dramske sekcije, a nakon jedne pauze mi je nedostajala gluma. Došla sam na ideju da napravim predstavu. Moje prijateljice u školi koje su objeručke prihvatile moj prijedlog. Voditeljica dramske sekcije Mariju Šeremešić je i prihvatila ovu ideju. Scenarij je brzo završen, počeli smo raditi predstavu, neki su i odustali. Nakon predstave su mi mnogi rekli da im je žao što nisu sudjelovali u svemu tome. Mladima je potrebno dopustiti da kažu što misle i da pokažu što znaju. Svaku ideju treba uzeti u obzir i trebamo biti suvremeniji«, zaključuje Lea Jevtić.

 

Interaktivan pristup

 

Voditeljica dramske sekcije Marija Šeremešić podržala je ovu ideju mladih i vidjelo se da se došlo do lijepih rezultata. Ona je jedina na posljednjem Saboru rekla kako se ne mogu kriviti samo mladi, već da djelomična krivica pripada i starijima.

»Nije bilo lako prepustiti redateljsku palicu nekome drugome, iako smo svjesni da moramo predati i vodstvo i vođenje sekcija mlađima, nekako smo skloni misliti kako mi to najbolje znamo. Ali kada vidimo kako oni to znaju, shvatimo da se i od njih može nešto naučiti. Na Saboru sam rekla da svako društvo mora imati pomladak, a pomladak ćemo steći samo ako oslušnemo ono što oni nama indirektno šapću. Mlade ne treba osuđivati, već im treba dati da polete, dati im krila i pomoći. Samo tako društvo može biti zdravo i imati veći broj članova«, naglasila je Marija Šeremešić, te je zaključila: »Veoma je važna interakcija. Treba oslušnuti njih, a oni u nekim segmentima trebaju poslušati nas i naći kompromis. Recept je: dajmo im šansu, a oni će je dati i nama.«

Dugogodišnja članica recitatorske i dramske sekcije je i Bojana Jozić, koja je postigla velike uspjehe u recitatorskoj sekciji. Evo što ona kaže o potrebama mladih.

»Dvadeset godina se ne može raditi jedna te ista stvar. Ako netko radi jednu te istu predstavu više od dvije godine, naravno da će reći kako mu je dojadilo. Mi smo za nekih sedam, osam godina napravili 13 predstava i ne znam bi li netko mogao reći za jednu da je doživjela neuspjeh, ili da je publika nije prihvatila. Kritike moramo prihvatiti i ispraviti sve negativno. Mladima je potrebna raznolikost, dinamika, nešto drugačije, originalno, a ne mora uvijek biti sve standardno.«

Ovo su samo neka mišljenja, koja, čini se, govore isto. Mladima je potrebno pružiti više, saslušati ih i prihvatati njihove ideje, ali ako imaju pravo glasa a njihov glas se ne sluša, kao što je rekao Ivan Džinić na početku ovog teksta, isprazno je uopće i govoriti o krivici koja pripada samo mladima.