Arhiv tekstova

Apiterapiju je najjednostavnije definirati kao uporabu pčelinjih proizvoda za sprečavanje (prevenciju), liječenje ili oporavak osoba od bolesti, odnosno jednog ili više poremećaja zdravstvenog stanja. Međutim, danas apiterapija ne označava samo jednostavnu terapeutsku metodu, već i različite načine primjene pčela i pčelinjih proizvoda u medicini. Riječ apiterapija vodi podrijetlo od riječi api, koja potječe od latinskog naziva za pčelu kao vrstu – Apis Mellifera, a riječ terapija je francuskog podrijetla i označava način postupka s ljudima ili životinjama oboljelih od različitih bolesti.

Ona spada u alternativne metode unapređenja zdravlja koja se zasniva na pozitivnim svojstvima prirodnih supstancija, u ovom slučaju meda i njegovih proizvoda. U čvrstoj je i harmoničnoj vezi sa svim prirodnim procesima, a koristi se znanjima iz drugih prirodnih načina liječenja koje smo manje-više sve obradili u prethodnim člancima, a to su: fitoterapija, aromaterapija, dijetoterapija, akupunktura, akupresura, ayurveda i slične.

Povijest apiterapije seže nekoliko stoljeća unatrag, oko 20 stoljeća u Kini, značajno manje u istočnoj Europi i još manje u SAD-u. 

 

Zdrava namirnica

 

Med, propolis, pčelinji otrov, matična mliječ i vosak su prepoznatljivi kao pčelinji proizvodi. U Kini je već duže vremena poznata api-akupunktura, gdje se rabi pčelinji ubod. Sve zemlje već stoljećima rabe apiterapiju kao jedan od oblika liječenja, ali neovisno o drugim ili s minimalnim doticajem. Ipak, na primjer, apiterapija u Rumunjskoj, osim fito i aromaterapije, ima isti status kao i školska medicina. U Bukureštu postoji klinika s 16 odjela, gdje se svakodnevno provodi apiterapija na 100 novih pacijenata.

Med je u životu ljudi uvijek predstavljao zdravu i dostupnu namirnicu, koja se održala usprkos pojavi jeftinijeg industrijskog šećera. U svim narodnim medicinama u svijetu bilježimo brojne recepte s više ili manje meda. Njegova je ljekovitost odavno poznata i u narodnoj se medicini med koristio za osnaživanje organizma, prije svega djece i starijih. I znanstvenici mu pripisuju antibakterijska, antiseptična i antioksidacijska svojstva. Med je iznimno koristan za zdravlje, a jača, tvrdi se, funkciju rada srca i krvotoka. Osim već istraženih ljekovitih svojstava u liječenju mnogih bolesti, med se najčešće koristi kod temperature, prehlada, poremećaja sna, upala desni i polenske hunjavice. Najbolja metoda je med uzimati između obroka.

 

Polen umiješan u med

 

Genetski modificirana moderna hrana, pušenje, stres, onečišćenost vode i neki lijekovi pogoduju nakupljanju štetnih tvari u organizmu, ali propolis, kao pčelinji preparat, uspješno sprečava pojavu bolesti. Propolis jača, stimulira, djeluje protiv depresije, detoksificira (protiv vanjskih faktora, kao što je, primjerice, radioaktivno zračenje, te protiv unutarnjih toksina kao što su problemi s jetrima i bubrezima) i djeluje antibakterijski.

Još je jedan pčelinji preparat iznimno važan. To je polen kojeg je važno pravilno rabiti, jer se u protivnom ne mogu iskoristiti važni sastojci. Savjetuje se da se polen umiješa u med i ostavi 14 dana da sazri, i pomoću slične mješavine može se pomoći najvećem broju osoba koje pate od polenske alergije i alergijskog rinitisa. Oni bi trebali uzimati ovaj med s polenom u zimskim mjesecima. Polen ne sadrži samo mnoge neophodne vitamine i elemente u tragovima, već i sve najvažnije aminokiseline i zbog toga je najvažniji biljni izvor bjelančevina općenito. Zbog toga je polen idealan za sve one koji ne konzumiraju mesne proizvode u prehrani.