Arhiv tekstova

»Pusti su gradovi bez ljudi poput Bele Durancija«, rekao je književnik i urednik Boško Krstić otvarajući večer priređenu povodom pola stoljeća rada u kulturi Bele Durancija, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara, esejista i kroničara, ali i počasnog građanina Subotice. Ovo, kako ga je Krstić nazvao, »slavlje u ime velikog ljudskog djela«, održano je u prepunoj čitaonici subotičke Gradske knjižnice, a tom je prilikom predstavljen i posljednji broj časopisa »Rukovet« posvećen upravo Beli Duranciju i njegovom svestranom opusu. 

Likovni kritičar Sava Stepanov je ocijenio kako je Duranci kao povjesničar umjetnosti uradio mnogo, a kao jednu od karakteristika njegova rada naveo je vjerno prikazivanje povijesti. »Čini mi se da nema boljeg poznavatelja vojvođanskog senzibiliteta u likovnoj umjetnosti od Bele Durancija«, rekao je Stepanov.

Povjesničarka umjetnosti Olga Šram je podsjetila da je Duranci svojim djelovanjem učinio da Subotica početkom 60-ih godina prošloga stoljeća bude jedno od središta likovne umjetnosti u tadašnjoj Jugoslaviji. Dodala je kako je radio i na osnutku nekoliko kulturnih institucija u gradu, pa tako i Moderne galerije Likovni susret.

»Duranci je odredio pravac rada Likovnog susreta, kojega se i danas držimo i koji ćemo slijediti u budućnosti«, rekla je Olga Šram.  

O Duranciju je ovom prigodom također govorio i književnik Ottó Tolnai. 

Bela Duranci je rođen u Baču 1931. godine. Objavio je 20 knjiga i na stotine separata, otvorio i postavio isto toliko likovnih izložbi, dobio desetak vrijednih nagrada s područja kulturnog stvaralaštva. Istaknuti je poznavatelj likovnog stvaralaštva Vojvodine 18. i 19. stoljeća, posebice mađarske varijante secesije u arhitekturi.