Arhiv tekstova

Okružen starim hrastovim šumama, na spoju dviju rijeka nedaleko od hrvatske granice nalazi se selo Morović. Dvije ravničarske rijeke – Bosut i Studva – koje se na svom putu kroz Slavoniju i Srijem spajaju u Moroviću, oduvijek su  bile glavne značajke ovog pitomog srijemskog sela. Zahvaljujući ovim rijekama Morović je jedno od rijetkih sela koje se može pohvaliti kako ima čak četiri mosta. 

Osim dviju rijeka ovo selo okružuje više od 20.000 hektara šume, što je Morović svrstavalo u jedno od najboljih lovišta u nekadašnjoj Jugoslaviji. Lovište »Morović« upravlja šumom na površini od skoro 3000 hektara, a glavnu divljač čine europski jelen i jelen lopatar. Osim jelena čestu lovnu divljač čine srna i divlja svinja, a močvarno tlo pogoduje i pernatoj divljači, među kojom dominira divlja patka. Bosut, Studva i kanal Brek (koji je spojen s objema rijekama) su ravničarske rijeke, sa sporim tokom. Za Bosut se često kaže kako teče na dvije strane, jer je tok toliko spor da ga malo jači vjetar mijenja. U rijeci je obilje bijele ribe, među kojom dominira srebrni karaš (babuška).

 

Povijest

 

Jedna od prvih stvari koje se uoče na ušću Studve u Bosut su ostaci stare utvrde čija točna godina izgradnje nije poznata, ali se zna kako je sagrađena oko polovice 14. stoljeća. Ovu utvrdu je sagradila banska obitelj Morović, koja je dobila posjede na tom području. Jedan od članova obitelji, Ivan Morović, dobio je posjede na području današnjeg Valpova te je 1410. godine na ušću Vučice u Karašicu podigao jaku utvrdu. Utvrda u Moroviću leži na uzvišenju koje je nastalo na umjetan način, nasipanjem i dovlačenjem zemlje. Bila je opkoljena kanalima. U svojoj osnovi utvrda je trapezastog oblika, na sačuvanim dijelovima nema kula, ali se pretpostavlja da su postojale dvije kule na porušenom dijelu utvrde. Zidovi su debljine 2 metra s dodatnim pojačanjima i očuvani su u visini od oko 2,5 metra. 

 

Crkva sv. Marije

 

Morović je poznat i po crkvi sv. Marije, koja se nalazi na groblju izvan sela i predstavlja jednu od najstarijih vjerskih građevina u Srijemu i šire. Crkva se stoljećima nadograđivala, a njeni najstariji dijelovi datiraju iz 13. stoljeća. Najstariji dio crkve je svetište s polukružnom apsidom i prozorskim otvorima koji su rađeni u romaničkom stilu (stil graditeljstva koji dominira između 11. i 13. stoljeća), dok je ostali dio crkve urađen u gotskom stilu (13.-15. stoljeće). Kamena fasada crkve još više doprinosi njenom rustičnom izgledu.

Kroz srednji vijek Morović je predstavljao važnu utvrdu. Turci su osvojili Morović u 16. stoljeću, a nakon njihova povlačenja u 17. stoljeću, pa sve do ukidanja Vojne krajine 1881. godine, Morović je bio sjedište Prve kapetanije. 

 

Zastrašivanja, maltretiranja, protjerivanja...

 

Početkom Domovinskog rata, zbog blizine hrvatske granice, u Morović dolaze postrojbe JNA i  mnoge paravojne formacije. Dolaskom paravojnih postrojbi  počinje i nasilno protjerivanje hrvatskog stanovništva. Svakodnevna zastrašivanja, bacanje bombi, obilježavanje hrvatskih kuća slovom U, javna maltretiranja, pucanje po crkvi (župnik je nakon maltretiranja i prijetnji smrću morao pobjeći iz sela), doveli su do iseljenja velikog broj Hrvata. Nažalost, u listopadu 1991. godine počinjena su i ubojstva nad Hrvatima: ubojstvo braće Ivice i Mate Abjanović (koji se još i danas vode kao nestali) imalo je zadatak zastrašivati i protjerivati Hrvate. Na svom imanju živio je Mata Abjanović sa suprugom Gordanom, dvoje maloljetne dece, bratom Ivicom i majkom Marijom. Nakon pretnji i dobivanja otkaza Matu i Ivicu su nepoznate osobe odvele na ispitivanje u večernjim satima 23. listopada 1991. godine. S ovog ispitivanja Mata i Ivica se nikada nisu vratili. Obitelj se pod daljnjim pritiscima odselila u Hrvatsku nikad ne saznavši što se desilo s Matom i Ivicom. Svi ovi događaji prouzrokovali su da se iz Morovića odseli najveći broj Hrvata. Danas u selu ima 8 posto Hrvata od nekadašnjih 30 posto, koliko ih je bilo prije početka Domovinskog rata.