Arhiv tekstova

Tvrtka za proizvodnju, preradu i prodaju voća i povrća »Golden Garden« u Gornjem Tavankutu osnovana je 2006. godine, a otvorenjem novog proizvodnog pogona ove tvrtke početkom travnja izgradnja objekta završena je u cijelosti. Tako je »Golden Garden« sada tvrtka koja će moći u potpunosti iskoristiti potencijale voćarske i povrtlarske proizvodnje u Tavankutu i okolici. 

U »Golden Gardenu« trenutačno je izravno uposleno oko stotinu radnika, a pokraj toga još će nekoliko stototina biti angažirano u poslovima kooperacije i na sezonskim poslovima.

 

Novi pogon

 

Direktor »Golden Garden-a« Sive Mačković već se dugi niz godina bavi ovim poslom, te pojašnjava kako je ova tvrtka započela s radom u Gornjem Tavankutu.

»Poslovima u voćarstvu i povrtlarstvu bavim se već oko 28 godina. S primarnom proizvodnjom započeo sam 1995. godine, na temelju čega sam u posljednje tri godine surađivao s hladnjačama kojima smo ustupali sirovinu, odnosno voće i povrće, a zauzvrat dobivali gotove, sekundarne pro-izvode. Međutim, kako su hladnjače u društvenom vlasništvu vremenom počele imati problema u poslovanju, odlučio sam izgraditi vlastitu hladnjaču, čija je izgradnja započela prije tri godine, a ove je godine napokon završena. Objekt je građen po HCCP standardima ili ISO 20000, površine je 5000 četvornih metara s kapacitetom od 13 ulo-komora u koje staje ukupno 4000 tona robe«, navodi Mačković i dodaje, kako je s izvozom robe tvrtka započela već i prošle godine, u poluzavršenom objektu, kada je izvezeno robe u vrijednosti od 750 tisuća eura, te je ostvaren promet od milijun i pol eura.

U izgradnju novog pogona ukupno je uloženo 217 milijuna dinara, od kojih je Pokrajina, preko programa potpore i primjene novih tehnologija, uložila 60 milijuna dinara beskamatnog kredita, dok ostalo čine vlastita ulaganja i bankarski krediti, kaže Mačković i dodaje, kako će se napornim radom taj novac vremenom moći uspješno i vratiti. 

Od ovogodišnjeg uroda, ističe Mačković, logistički centar tvrtke trebao bi u potpunosti započeti s radom, jer hladnjača nije namijenjena čuvanju robe tijekom zime, nego za protok robe tijekom cijele godine, odnosno da se voće i povrće s plantaža obrađuje, kalibrira, sortira, pakira, etiketira, kodira i kao gotov proizvod u što većoj mjeri prodaje na inozemnom tržištu.

 

Izvoz po niskim cijenama

 

»Golden Garden« ostvaruje 25 posto potreba proizvodnje na vlastitim površinama, dok se ostatak nabavlja otkupom od kooperanata, što bi, ističe Mačković, trebalo ukupno činiti oko 20 tisuća tona voća i povrća, koji će proći kroz hladnjaču ove godine.

»U primarnoj proizvodnji dobar dio obradivih površina imamo svojih. Primjerice, u Tavankutu imamo zasađen krastavac u špalirskom tipu proizvodnje, koji podrazumijeva vertikalni uzgoj na mrežama, podignut na površini dužine 100 km, te još 120 km plantaže krastavaca u vlasništvu udruženih proizvođača, što bi trebalo dati prinos od oko 3000 tona. To je financijski vrlo zahtjevna proizvodnja, ali bi sukladno tomu i prinos trebao biti dobar i planiramo da će to ove godine biti oko milijun i pol eura«, priča Mačković, navodeći kako osim krastavca postoje isto tako i zasadi paprike, breskve, šljive i jabuke u vlasništvu tvrtke.

Proizvodi će uglavnom biti namijenjeni izvozu na tržište zemalja EU, kao i zemalja bivše Jugoslavije. Međutim, Mačković navodi kako se izvoz uglavnom odnosi na industrijsku robu, dok se uvjeti za izvoz konzumne robe još uvijek ne mogu zadovoljiti iz više razloga. Kao najbitnije, ističe nedostatak znanja i opremljenosti za odgovarajuće pakiranje proizvoda koje zadovoljava europske standarde, kao i zastarjele sortne liste, koje na Zapadu nisu više tražene.

»Najveće ugovore sklopili smo s kupcima iz Njemačke, Češke i Nizozemske, te iz Slovačke i Mađarske, a vjerojatno ćemo mali dio robe izvesti i u zemlje bivše Jugoslavije. Viška robe svakako nema, samo trebamo znati što ćemo izvesti. Nažalost, u našoj je zemlji situacija takva da uglavnom izvozimo voće i povrće za industrijsku preradu, jer ne postoji razvijen logistički centar za pakiranje gotovih proizvoda, nedostaje i znanje u tom segmentu, a nemamo ni tržište za konzumnu robu. Osim toga, manjkavost glede toga vidim i u sortnim listama voća, koje su zastarjele i inozemni kupci nisu zainteresirani za sorte koje se uzgajaju na ovim terenima«, kaže Mačković. On navodi da je apsurd što se izvezena industrijska roba na Zapadu prerađuje i uvozi u našu zemlju kao gotov proizvod.

Pri ugovaranju poslova s inozemnim kupcima Mačković navodi kako se kvalitetnom robom stječe povjerenje kupaca, koji potom žele ulagati u proizvodnju voća i povrća. Tako navodi primjer kupca iz Finske, koji je zadovoljan voćem iz Tavankuta i želi uložiti u proizvodnju većih površina pod jagodama. Međutim, kao problem, Mačković ističe male parcele ovdašnjih pro-izvođača, koji pritom uzgajaju različite sorte jagoda, te na različit način provode  zaštitu i obrađuju zasade, što ne može zadovoljiti zahtjeve za izvozom ove biljne kulture po europskim standardima, koji podrazumijevaju velike količine iste kvalitete i izgleda. 

Mačković također navodi da su, kada je riječ o izvozu, prodajne cijene nemjerljivo niske u odnosu na one na inozemnom tržištu. »Mi ostvarimo prosječnu cijenu paprike od 0,20 do 0,40 eura, dok se, primjerice u Njemačkoj, njezina cijena ne kreće nikad ispod 1 euro, a prosječna je 2,2 eura. Mi za sada nemamo uvjete za prodaju konzumne paprike po toj cijeni. Kada poboljšamo kvalitetu, promijenimo sorte i budemo spremni za pakiranje, onda ćemo tek moći kao Španjolci i Nizozemci prodavati papriku za 1 euro po kilogramu tijekom cijele godine«, objašnjava Mačković.

 

Neizvjesna naplata 

na domaćem tržištu

 

Posljednjih godina puno se govori o ruskom tržištu, koje Mačković ocjenjuje kao dobro, ali se, kaže, na pogrešan način surađuje s kupcima iz Rusije. Naime, prema njegovim riječima ne postoji propisan standard kvalitete robe koja se izvozi, već ruski nakupci traže nisku cijenu, a sukladno tomu i nisku kvalitetu, koja na ruskom tržištu ostavlja loš dojam o našim proizvođačima. Stoga Mačković smatra kako je potrebno u što većoj mjeri surađivati s tržištem zemalja Europske Unije, od kojih se puno toga korisnog može naučiti o uspješnoj proizvodnji i prodaji voća i povrća, te će tako i suradnja s ruskim tržištem biti uspješnija.

Glede domaćeg tržišta, Sive Mačković ističe kako nema posebne planove. Isporuka veće količine robe megamarketima za tvrtku »Golden Garden« nije odgovarajuća, jer je, kako kaže, velika neizvjesnost isplate isporučene robe. Stoga će, navodi, megamarketima biti isporučene samo manje količine koje će se naplatiti kompenzacijom.

Pri izvozu voća i povrća za industriju i izravnu potrošnju neophodno je zadovoljiti sve standarde koje propisuju zemlje uvoznice, pri čemu je također potrebna i edukacija kooperanata, odnosno proizvođača, o kvaliteti koju zahtijeva inozemno tržište.

»Kod izvoza industrijske robe, traže od nas da voće i povrće bude probrano, iskalibrirano, koštice odstranjene, paprika primjerice isjeckana na četvrtine, da se roba rashladi na određenu temperaturu prije slanja i slično, dakle, potrebna je poluobrada voća i povrća. Što se tiče robe koja se izvozi za prodaju u trgovačkim lancima, zahtjevi su još složeniji. Potrebno je da gotovi proizvodi prođu sve faze prerade, budu odgovarajuće upakirani i etiketirani, a potreban je čak i ‘global gap’ standard, za koji će tvrtka Golden Garden ovih dana dobiti certifikat«, pojašnjava Sive Mačković i dodaje kako proizvođači također trebaju biti svjesni da su mjerila u inozemnim marketima nešto drukčija nego kod nas. »Tamo je bitno da proizvodi budu ujednačenog oblika, boje i veličine, kao i da izdrže, pa čak i breskva, 20 dana u prodaji, što znači da ih moramo brati čim dobiju malo boje, što naši proizvođači teško mogu shvatiti. 

 

Država štiti od 

štetnog uvoza

 

Dakle, priprema za izvoz je neophodna, jer u suprotnom možemo izvoziti samo industrijsku robu i to po vrlo niskoj tržišnoj cijeni«, kaže Mačković, ocjenjujući kako je trenutačno lakše proizvoditi nego uspjeti prodati. Unatoč plodnim terenima, proizvođači osjećaju nesigurnost zbog neizvjesnosti plasmana svojih proizvoda. Tu bi, kaže Mačković, trebala pripomoći država koja bi trebala osigurati pravnu zaštitu proizvođača, jer nedostaje novca, znanja, ozbiljnijeg istraživanja tržišta, a prije svega državne regulative kojom bi se riješili glavni problemi u načinu proizvodnje i prodaje. 

Ipak, pozitivno je što za razliku od nekih zemalja u okruženju, naša država štiti poljoprivredne proizvođače od, za njih, štetnog uvoza voća i povrća, te je s druge strane čak postignut i suficit u izvozu voća i povrća. »Na uvoz se plaća carina od 20 do 30 posto, kao i određene poljoprivredne pristojbe. Povremeno se iz plasteničke pro-izvodnje uveze roba iz Makedonije, što šteti našim proizvođačima, ali je to uglavnom južno voće, tako da s te strane ipak nemamo za sada problema«, navodi Sive Mačković.

Isplativost proizvodnje veća je ukoliko se optimalno iskoristi uzgojeno voće i povrće. Tvrtka »Golden Garden« raspolaže hladnjačama, skladištima i postrojenjima za sortiranje, obradu i pakiranje smrznutog voća i povrća, što je u bližoj okolici čini tvrtkom bez ravnopravne konkurencije.

»Konkurencije ima, ali one zdrave konkurencije. Smatram da mi, u Tavankutu, prednjačimo s hladnjačama, koje se uglavnom bave jabukama i šljivama, međutim, za razliku od tvrtke »Golden Garden«, ove hladnjače nisu koncipirane da imaju preradu. U ovom poduzeću prerada uključuje i zamrznuto voće i povrće koje se čuva u ulo-komorama, koje rade na režimu do -20 stupnjeva Celzijevih. Na taj će se način moći u cijelosti iskoristiti proizvedeno voće i povrće. Primjerice, ukoliko inozemni kupac zahtijeva glavice cvjetače teške 900 grama, tada se sve ostalo iznad ili ispod ove težine može iskoristiti za preradu u smrznuto povrće«, kaže Mačković i optimistično očekuje da će tvrtka »Golden Garden« pridobiti stalne kupce i pronaći svoje mjesto pod suncem na inozemnom tržištu, te na taj način ostvariti sigurnost u proizvodnji.