Arhiv tekstova

Fotografija je napravljena na Antunovo (crkveni praznik u Nikincima) 1897. godine i na njoj su, s lijeva na desno, Lena i Josip Vuksanić, zatim Ana Prelović (stara 15 godina), buduća žena mog djeda po ocu, Rozalija Cakić (23), sestra mog pradjeda po ocu, i Magdalena Cakić (sjedi, 43), moja prabaka. Od velike obitelji Cakić (Tomlekin) danas nema nikoga u Hrtkovcima. Inače smo »spali na tri slova«, ja živim u Novom Sadu, a moje dvoje odrasle djece (kćerka i sin) u Osijeku. Smatram da priložena fotografija, iako neznačajna po licima na njoj, predstavlja zanimljiv dokument o Hrtkovcima. 

Prvo, njena starost je upravo dokaz o naprednosti Hrtkovčana, jer već tada žitelji jedne poljodjelske obitelji imaju običaj fotografirati se! A drugo je nošnja, koja govori o utapanju Klementinaca u Hrvate. To utapanje je bilo brzo, jer je u Srijem, poslije krvavog puta iz Albanije, stiglo samo oko 1800 duša, a kao veliki i nepokolebljivi katolici ženili su se i udavali u kratkom razdoblju međusobno, a zatim isključivo s Hrvaticama, odnosno Hrvatima. Tako nakon samo stotinjak godina nestaju izvorni jezik i običaji Klementinaca, a svi Klementinci se već početkom XIX. stoljeća izjašnjavaju kao Hrvati. Jedino se još na njihovoj nošnji vidi zanimljiva i neponovljiva kombinacija klementinske i slavonsko-srijemske hrvatske nošnje! 

Dolaskom Klementinaca u Srijem 1737. godine (Klementinci su u lokalnom žargonu Klimente) i odlukom Marije Terezije od 1742. godine da im dodijeli zemljište od 222 sesije, formirana su naselja Hrtkovci i Nikinci. Otpor Klementinaca (kao ljutih gorštaka koji su prethodno živjeli na visovima Prokletija i do 2000 metara nadmorske visine sa svojim stadima, pretežno ovaca, te još ljućih ratnika prekaljenih u borbama protiv Turaka) prema mirnom životu i prelasku na poljodjelstvo, što im je nuđeno u Srijemu, bio je velik, pa i nasilan. U razdoblju 1737.-1742. godine dolazilo je i do otvorenih sukoba s austrijskom vojskom, a većina od novonastalih okućnica dugo nisu napredovale u prihvaćanju tih promjena. Jedna od većih klementinskih obitelji u Hrtkovcima bila je tada obitelj Tomlekin (po prvom glavešini u Srijemu Tom Leki), kasnije u austrougarskom popisu krajem XVIII. stoljeća Cakić, a prema tadašnjem glavešini kojem je ime bilo Cak. Naime, tada je popis rađen na taj način što su svi »Iliri« pojedinačno pitani čiji su i uz to im je dodavano »ić«, te je tako formirano prezime. A, za Austrijance su u to vrijeme svi u Srijemu (i šire) bili »Iliri« ako nisu bili Nijemci ili Mađari. Ovdje je zanimljivo reći kako su Klementinci po bečkom putopiscu fon Taubeu doista potomci Ilira (vidjeti: Friedrich Wilhelm von Taube: »Historische und geographische Beschreibung des Konigreiches Slavonien und des Hercogthumes Sirmien«, Leipzig, 1777. – prijevod Matice srpske, 1998. godine).

Obitelj Cakić jedna je od prvih obitelji koja je u Hrtkovcima, u novoj sredini, prihvatila novi način života i iskoristila je i privilegij da okolne iskrčene šume može pripojiti svom imanju. Tako je za stotinjak godina nastao posjed od oko stotinu jutara zemlje (jutro u Srijemu 5755 m2) u potezu koji se i danas zove Krčevine. Cakići krajem XIX. stoljeća važe za imućnu obitelj i to ostaju, usprkos raslojavanju obitelji i diobama, i između dvaju svjetskih ratova s oko pedesetak jutara zemlje. I danas stari mještani Hrtkovaca jednu od četiriju glavnih ulica u Hrtkovcima zovu »Cakića šor«, na čijem kraju, skoro kilometar od središta sela, još postoji stara kuća Cakića građena 1867. godine. Dobro stanje u kući odražava se i na napredan način života ukućana, što nije rijetkost i u drugim hrtkovačkim obiteljima, pa i sam autor članka Hrtkovce naziva simbolom razvoja. Hrtkovci zato, kao uistinu napredno selo u prošlosti, zaslužuju veći prostor u hrvatskim medijima u kojima treba biti riječi o tom njihovom razvoju, kao i o povijesti, te na kraju tragičnoj sudbini. Hrtkovci su danas u cijelom svijetu sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine. 

Potomci Klementinaca, kao i svi Hrvati, izloženi su u Vojvodini, a osobito u Srijemu, već od 1918. godine pritisku asimilacije. Srpsko je stanovništvo u Srijemu sve brojnije, a Hrtkovci su drastičan primjer. Srba je 1901. godine u Hrtkovcima bilo oko 2 posto (od oko 2600 stanovnika – oko 1100 Hrvata, 700 Nijemaca i 700 Mađara), da bi ih poslije Drugog svjetskog rata bilo skoro 40 posto (od oko 3100 stanovnika). U tom su razdoblju ukinuti hrvatski (njemački i mađarski) odjeli škole, dominantnim su postali ćirilično pismo i srpski jezik. Tako Hrtkovčani danas govore ekavski, kao i većina Hrvata u Srijemu, a praktičan nestanak i samog hrvatskog življa odigrao se od 1991. do 1993. godine, kada se dogodio njihov progon. Danas Hrtkovci imaju oko 5000 stanovnika od kojih svega oko 200, uglavnom starijih, Hrvata.