Arhiv tekstova

Dužnost jednog od zamjenika prvog čovjeka Subotice prečesto zna biti ispunjena brojnim dopunskim aktivnostima koje prelaze okvire standardnog svakodnevnog radnog vremena. Ceremonijalne dužnosti i nužnost prisustva raznim svečanim prilikama Peru Horvackog znaju angažirati i u kasnijim večernjim satima radnih dana ili tijekom slobodnih dana vikenda, jer takva mu je radna dužnost. A kako provodi trenutke slobodnog vremena, kada službeno nije dogradonačelnik, povjerio nam je u ovom izdanju naše rubrike »Izvan protokola«.

 

NAKON RADNOG DANA

 

»Kako s posla stižem pola sata prije supruge Marije, onda ja podgrijem ručak, dočekam je i skupa ručamo. Onda slijedi malo odmora, a zatim se često nađem u uobičajenim poslovima oko održavanja naše kuće. U ovo proljetno doba najviše posla imam oko uređenja našeg dvorišta i okućnice, što podrazumijeva košenje trave, prskanje voćkica i ostalih sličnih poslova. Ipak, najljepši dio vezan je uz popodnevno ispijanje kave u našem vrtu, kada supruga i ja sjednemo, na miru uživajući u trenutcima slobodnog vremena. S obzirom na to da smo sada posve sami, djeca su svojim životnim putovima rada i studiranja otišli put Novoga Sada i Zagreba, nemamo više te uobičajene roditeljske presije i mnogo više imamo vremena za nas. Navečer, pogotovo sada kad je konačno došlo lijepo i toplo vrijeme, volimo izaći, prošetati gradom i pojesti sladoled«.

 

SUBOTA

 

»Najčešće ja idem subotom izjutra na tržnicu. S obzirom da stanujemo u blizini Buvljaka, onda u nabavu namirnica idem na zeleni dio ove najveće gradske tržnice. Ukoliko se, pak, želi kupiti i neki  dio garderobe, onda idemo skupa i na glavni dio ovog velikog i popularnog ‘tržnog centra’. Vrijeme ručka ovoga prvoga dana vikenda nikada nije fiksno, pa objedujemo kada nam je zgodno, jer znaju se dogoditi neke protokolarne obveze i onda se ne možemo baš točno ravnati prema nekom željenom vremenu. Subotom znamo otići do obližnjih sela Žednika i Đurđina, obići naše prijatelje koji tamo žive, ili vrlo često običavamo otići do Palića, osobito u popodnevnim satima i prošetati sve do kraja Muškog štranda. Navečer, kao i radnim danima, volimo izaći do grada i ponoviti uobičajenu šetnju središtem grada ili ostanemo doma i pogledamo neki film ili televizijski program.«

 

NEDJELJA

 

»Odlazak na nedjeljnu misu je tradicija u našoj obitelji, a kako sam član Pastoralnog vijeća u našoj župi, poslije navratim malo do velečasnog da porazgovaramo o aktualnim događanjima u našoj župi. Potom slijedi još jedna tradicija – nedjeljni ručak, koji je točno u podne, ali već godinama za stolom nema naše djece Miroslava i Mirjane, koji su na studijima u Zagrebu. Istina, povremeno iz Novoga Sada navrati naš najstariji sin Mirko, pa je onda i objed mnogo ljepši. Nedjeljno popodne je u biti jednako subotnjem, što podrazumijeva susrete s prijateljima ili šetnje po gradu i Paliću«.

 

HOBIJI

 

»Nemam poseban hobi, ali povremeno volim popravljati neke kućne stvari i sitnije kvarove u domaćinstvu. No, ukoliko bi se to mogao nazvati određenim hobijem, onda je to gledanje nogometne Lige prvaka. Sudjelovao sam u organiziranju i nekih susreta nogometne reprezentacije Hrvata iz Vojvodine, te odlasku u organizaciji DSHV-a na susrete Dinama i hrvatske reprezentacije u Zagreb. U današnje vrijeme bi se i vrijeme provedeno na internetu moglo podvesti u određenom obliku kao hobi, pa sam često na programu Skype, preko koga redovito komuniciram s našom djecom, koja su na studijima u Zagrebu.«