Arhiv tekstova

Ivan Mažuranić, najveći pjesnik preporodno-romantičnog doba, rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine. Pripadnik je ugledne obitelji književnika (Antun, Matija i Fran Mažuranić te pjesnikova unuka Ivana Brlić-Mažuranić). Pučku je školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Rijeci, a filozofiju u Zagrebu i Szombathelyu (Mađarska). Godine 1835. upisao je studij prava u Zagrebu, završivši ga 1838. Nakon položenog odvjetničkog ispita otvara vlastiti ured i ženi se Demetrovom sestrom Aleksandrom. Godine 1850. imenovan je generalnim prokuratorom za Hrvatsku i Slavoniju. Od 1861. do 1865. obnašao je dužnost prvog hrvatskog kancelara. U povijesti je ostao zapamćen kao prvi ban pučanin (1873.-1880.) koji je tijekom banovanja provodio različite reforme, među kojima se ističe uvođenje obaveznog osnovnog školovanja, otvaranje Sveučilišta u Zagrebu te ustanovljavanje sudske porote. U Sabor se kao zastupnik vraća 1887. godine.

Mažuranićevo književno djelovanje obuhvaća desetak godina (1835.-1848.) njegovog života. Početkom stvaralaštva smatra se objavljivanje pjesme »Primorac Danici«. Mažuranić je desetak drugih, uglavnom rodoljubnih pjesama također objavio u Danici. Pisao je sonete, prigodnice i ljubavne pjesme koje je sabrao i objavio njegovi sin Vladimir. Pisao je i prozu, a među njegovim proznim djelima ističe se popularna poslanica »Hervati Madjarom« (1848.).

Na poziv Matice ilirske, za njezino prvo izdanje, uspješno je dopunio Gundulićeva Osmana (izgubljeno 14. i 15. pjevanje). Tri su se pjesnika okušala u tom poslu prije njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i nepoznati autor, a nakon njega, sve do danas, nitko nije pokušao nadmašiti ga. S bratom je Antunom sastavio rječnik Osmana. Njegova se izuzetno uspješna dopuna stopila s cjelinom Gundulićeva djela. 

Na nagovor svoga šurjaka Dimitrija Demetera napisao je za almanah Iskra ep koji će ga proslaviti. U jednom od najblistavijih djela hrvatske književnosti, epu »Smrt Smail-age Čengića«, opjevao je stvarni događaj. Inspiraciju za svoje djelo pronalazi u liku Smail-age koji je poginuo u sukobu s Crnogorcima. Tiranina Smail-agu suprotstavio je četi mladih Crnogoraca koji, pod okriljem noći, uspijevaju pobijediti jačega. Mažuranić se nije strogo držao povijesnih činjenica, nego ih je pjesnički preradio istaknuvši ideju vodilju cijelog hrvatskoga romantizma: ideju prava na slobodu i pobjedu kolektiva nad pojedincem. Ep se sastoji od 1134 osmeraca i deseteraca strukturiranih u pet dijelova (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob), koji uz epske uključuje dramske i lirske sastavnice. Smrt Smail-age Čengića jedno je od najznačajnijih djela hrvatskog narodnog preporoda, ono je riznica svih stilskih figura i tropa. Gotovo da nema nijednoga pjesničkoga ukrasa kojega ne možemo pronaći u tome epu. 

Mažuranić se bavio i prevoditeljskim radom. Znanje talijanskog, francuskog, engleskog, ruskog, češkog, poljskog, mađarskog i latinskog jezika omogućilo mu je prevođenje djela T. Tassa, G. Boccaccia, M. Kožotića, A. Mickiewicza i Đ. Ferića. Mažuranićeva znanstvena djelatnost uključuje sastavljanje Njemačko-ilirskog slovara kojeg je zajedno s Užarevićem objavio 1842., kao i autorstvo povijesno-pravnih i filoloških priloga u Arhivu za povjestnicu jugoslavensku. U rukopisnoj je ostavštini sačuvano samo nekoliko pjesama, koje, budući da je bio strog prema sebi kao i prema drugima, nije objavio. Umro je u Zagrebu 1890. godine.