Arhiv tekstova

 

Odnedavno, na omotima Telenorovog prepaid paketa »Tako lako« nalaze se reprodukcije murala koji su oslikani u gradovima Srbije. Na omotima prepaid paketa nalaze se reprodukcije murala iz: Zrenjanina, Loznice, Kraljeva, Leskovca, Novog Pazara, Šapca, Pančeva, Vranja i Subotice. Oslikavanje murala i u gradovima Srbije pokazuje kako likovna umjetnost može postati dijelom svakidašnjice. Telenor fundacija ovom akcijom nastavlja podržavati projekte iz područja kulture, a promidžba mladih, suvremenih umjetnika jest uključivanje u ostvarenje društveno odgovornih ciljeva. 

Murali – slike na zidovima ili nekoj drugoj velikoj površini, pojavljuju se od davnina, počevši od spilje Altamire, pa do epoha renesanse i baroka u kojima je zidno slikarstvo imalo veliku zastupljenost. U novije su vrijeme murali kao likovni izraz postali popularni nakon Meksičke revolucije 1910. godine, a pravi procvat uslijedio je 30-ih godina, kada meksički umjetnici putem forme murala iskazuju socijalnu i etničku stvarnost, a brzo se shvatilo kako su murali kao slikarska forma idealni za prenošenje političkih ideja, ali i sredstvo za opismenjivanje najsiromašnijih. Za širu publiku, najpoznatiji autori murala su Jose Clemente Orozco i Diego Rivera.

Stigli su ovi meksički umjetnici i do Sjedinjenih Američkih Država, ali nisu dopustili da dolari zatrpaju njihove ideale. Diego Rivera je u Meksiku slikao monumentalne murale, tematizirajući stanje u meksičkom društvu nakon revolucije 1910. godine, a naslikao je i brojna djela u Sjedinjenim Državama, gdje još uvijek postoje Riverini murali u detroitskom Institutu za umjetnost, dok je Riverin mural u Rockfellerovom centru u New Yorku uništen još prije završetka, jer se Rivera žešće preračunao. Na muralu se nalazio i portret Lenjina. Pa, dobro. Svakome se desi da se ponekad preračuna, ali za umjetnike sigurno ne bi bilo dobro da pamte svoje živote po rizicima koje nisu prihvatili. Slikar Orozco je također naslikao veliki broj zidnih slika u Sjedinjenim Državama, a za razliku od Rivere, revoluciju je sagledavao i iz kritičkog ugla. Poznata su njegova ostvarenja zidnih slika u Guadalajari. Revolucija u Meksiku je prošla, ali je ostala popularnost murala, posebno u Sjedinjenim Državama, a politički murali su sedamdesetih godina prošlog stoljeća prekrili i brojne zidove Sjeverne Irske. 

U priči o nastojanjima da likovna umjetnost postane dijelom svakidašnjice stižemo i do pop-arta, umjetničkog pokreta koji se javio u Engleskoj 50-ih godina, a svoju ekspanziju doživljava u Sjedinjenim Državama 60-ih godina. Pop-art je u umjetnost ugrađivao oblike iz svakidašnjeg života, a san svih pop-art umjetnika je bio svoj rad prezentirati masovno, ugrađujući ih u stvari kojima je čovjek okružen u svakidašnjici. Moj prvi susret s realizacijom takvih nastojanja dogodio se kada sam u bivšoj subotičkoj prodavaonici Jugoton kupio album Rolling Stonesa »Love You Live«, na čijem se omotu nalazi rad Andyja Warhola, a nešto kasnije su u moju kolekciju ploča uključeni i albumi čije su omote uradili umjetnici: Peter Blake – za ploču The Beatlesa »Sgt. Pepper’s Lonely Heart Club Band«, Richard Hamilton – za dupli »White« album, također Beatlesa, i ponovno Warhol – za album Stonesa »Sticky Fingers«.

Primjera likovne umjetnosti kao dijela svakidašnjice je mnogo, a ako se jednoga dana budu pravili suveniri, kao atraktivno vizualno-likovno oblikovani proizvodi koji bi simbolizirali identitet hrvatske manjinske zajednice i koji bi simbolizirali razne manifestacije, na njima bi sigurno svoje mjesto mogle imati i reprodukcije vojvođanskih slikara.