Arhiv tekstova

Veliki kapacitet ustanova za smještaj djece bez roditeljskog nadzora oduvijek je izazivao niz problema. Djeca su tijekom svojega odgoja bila uskraćena u mnogim stvarima u odnosu na djecu odgajanu u obiteljima. Nije upitna kvaliteta stručnjaka koji su u ustanovama uposleni, problem je u njihovim kapacitetima u odnosu na broj štićenika. Stoga se, sukladno rezultatima socioloških istraživanja, u novije vrijeme teži smještaju djece u hraniteljske obitelji. Smještaj djece, kako one bez roditelja, tako i one čiji roditelji nemaju uvjeta za njihov odgoj, u hraniteljske obitelji na području Općine Apatin još je u početnoj fazi. 

Lokalni Centar za socijalni rad dio je sustava socijalne zastite, koji ovu akciju provodi u okviru regionalnog centra Sombor. Institut obiteljskog smještaja, ili takozvanog hraniteljstva, oblik je socijalne zaštite prije svega djece bez roditeljske skrbi. U pojedinim sredinama ovaj institut je već dulji niz godina prisutan, dok mnoge sredine ni danas nemaju hraniteljske obitelji. 

Uvođenjem reformi u sustav socijalne zaštite ozbiljno se pristupilo kampanjama smještanja većine djece bez roditeljske skrbi u hraniteljske obitelji. 

 

EDUKACIJA OBITELJI

 

»Naš Centar je prije nekoliko godina krenuo u kampanju edukacije obitelji prijavljenih za hraniteljstvo. S ponosom mogu reći kako smo uznapredovali munjevito«, kaže ravnateljica Centra za socijalni rad Lenka Bojić. »Sada na području općine imamo deset hraniteljskih obitelji u kojima su djeca već smještena, a imamo i devet obitelji koje čekaju na edukaciju. Te obitelji, osim procjene podobnosti moraju proći program Ministarstva i na neki način steći znanja neophodna u odgojnom procesu te djece. I nakon smještaja djece u te obitelji Centar je dužan pratiti i unapređivati odgojni rad s njima.« 

Motivi onih koji surađuju s Centrom na ovaj način različiti su. »Ova akcija je jako dobro osmišljena. Danas smo suočeni s problemom neuposlenosti, koji je, kako mislim, najteži od svih. Mnogi su na uključenje u ovu akciju motivirani upravo osjećajem da neće biti prepušteni sami sebi, nego se, osim materijalne nadoknade i stalne potpore u skrbi za djecu, neuposlenima uplaćuje i mirovinsko osiguranje. Za hraniteljstvo se prijavio i određeni broj onih koji iz nekih razloga nisu mogli ostvariti biološko roditeljstvo, a proces usvojenja je dug i kompliciran, te pružajući ljubav djetetu prilikom hraniteljstva istodobno zadovoljavaju i svoju prirodnu potrebu za djetetom. Za djetetom čijim će se odgojem stvoriti zreo čovjek. Javljaju se i ljudi koji su već odgojili ili još uvijek odgajaju i vlastitu djecu. Svakako, ne možemo zanemariti ni materijalne, niti stambene uvjete, jer ne možemo dopustiti nikakvu zlouporabu sredstava koje hranitelji dobijaju. Sva ova iskustva za nas su izuzetno dragocjena«, kaže Lenka Bojić.

 

Ništa se ne prepušta 

slučaju

 

Stručna koordinatorica ove akcije na području Apatina je socijalna djelatnica Mirjana Majstorović. Njezin sud se do sada pokazao nepogrešivim u izboru hranitelja. 

»Ukoliko se neka osoba želi opredijeliti za hraniteljstvo, dolazi kod nas na informativni razgovor, u kojega su uključeni socijalni djelatnik i psiholog. Ukoliko prođe, provjeravaju se informacije, obavlja formalno-pravna procedura i na koncu, provjerava se stanje na terenu. U Centru se poslije toga obrađuje kompletna dokumentacija, svi članovi obitelji, i tek tada se pristupa obuci za rad s djecom. Ne samo obuci osobe koja se prijavila, nego i bračnog partnera. Obuka se obavlja u regionalnom centru u Somboru, a upravo veliki priljev zainteresiranih obitelji stvara i veliki zastoj. Tako već godinu dana imamo devet zainteresiranih i od strane našega Centra obrađenih subjekata iz naseljenih mjesta Općine Apatin. Smještajem djece u hraniteljske obitelji naš posao nije završen. Obilazimo ih, pratimo rad i ponašanje hranitelja, pratimo ponašanje djece, ali, s druge strane, pratimo i sve što se događa u biološkoj obitelji djeteta. Ništa ne prepuštamo ni slučaju niti nepredviđenim okolnostima«, kaže Mirjana Majstorović. 

 

Briga o djeci

 

Od triju hraniteljskih obitelji u Sonti najstarija je obitelj Jelice i Marinka Đanić. U njihovom domu boravile su dvije ‘ture’ djece. Dvije sestre i brat iz jedne obitelji zadržali su se više od dvije godine, a sljedećih dvoje djece nepunih godinu dana. Vraćeni su u biološke obitelji. Danas je u njihovom domu smješten dječačić od nepunih godinu dana. Jelica i Marinko se nadaju – na puno dulje vrijeme nego ostala djeca. 

»Suprug i ja smo poduzeli ovaj korak s velikom voljom«, kaže za Hrvatsku riječ Jelica Đanić.

»Ja sam ostala bez posla, a u ovim godinama baš i ne vidim neku ozbiljnu perspektivu glede bilo kakvog uposlenja. Mirovinsko osiguranje koje mi se vodi ipak je nekakva sigurnost, a djecu oduvijek volimo. Jako smo žalili za ovima koji su otišli, patili smo za poginulom curicom. Bilo mi je kao da sam izgubila vlastito dijete. Ne mogu razumjeti zakonodavca koji je predvidio održavanje kontakta djece smještene u hraniteljske obitelji s biološkim roditeljima. Upravo od uspostave takvog kontakta problemi i nesporazumi su i počeli. Djeca su se odjednom promijenila. Postala su izuzetno drska, da ne kažem agresivna. Škola im više nije bila zanimljiva, maštala su samo o mobitelima, računalima, zasebnim dječjim sobama i putovanjima. Djevojčica koja je kasnije stradala nesvjesno je odala da će im to sve priuštiti ‘mamin novi muž’. Uvjerena sam da bi im bilo korisnije za budućnost odrastanje u našoj obitelji, a vjerujem da bi i danas bila živa i zdrava. No, život ide dalje. Sada smo dobili desetomjesečnu bebu. Na prvi pogled nas je osvojio svojim krupnim okicama. Prije mjesec i pol bio je jako neuhranjen, mlitav i bezvoljan. Danas se ‘zaokružio’, postao je pravi mali mangup. Uvijek je nasmijan. Kad me zagrli, u momentu se sjetim svoje djece, sjetim se svega što sam s njima prošla, a što me sada čeka s njim. Znam da ćemo se Marinko i ja veseliti svakom novom zubiću, znam da ćemo uvijek strepjeti za njega kao da nam je rođeno dijete. I valjda će nam se posrećiti, valjda ćemo konačno uspjeti nekoga otpraviti u život, a ne natrag u biološku obitelj.«