Arhiv tekstova

Prošlotjedni tragični udes kod Niša, u kome je prilikom sudara dvaju autobusa poginula 13-godišnja djevojčica, a teže ili lakše ozlijeđeno još dvanaestero djece i dvoje nastavnika, poklopilo se s konačnim završetkom skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o sigurnosti prometa. Za djevojčicu iz Prokuplja, koja je s vršnjacima krenula na ekskurziju, kao i za 17 tisuća drugih koje je u posljednjih 19 godina u Srbiji pokosila smrt na cestama, zakon će biti donesen prekasno. No, za sve sadašnje i buduće sudionike u prometu novi bi zakon trebao biti tračak nade, jer Srbija se već odavno čvrsto drži začelja na ljestvici sigurnosti u prometu. 

Samo u prošloj godini na cestama u ovoj zemlji poginulo je 1275 osoba. Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić tvrdi da će novi zakon tu brojku smanjiti za 40 posto, odnosno, na između 800 i 900 godišnje. 

 

Provedba važnija od 

odredbi

 

Zbog čega novi zakon, usuglašen s europskim standardima, nije donesen ranije, a o njemu se raspravljalo i radne su se verzije u stručnoj javnosti vrtjele unatrag nekoliko godina, izgleda da je političko pitanje. Shodno tome, moglo bi se reći kako je politika kriva za smrt većine poginulih u prometnim nesrećama. Moglo bi se, dakle, to reći, ali je pitanje – je li tome baš tako? 

Vrlo sličan zakon prije 4 godine donesen je i u Hrvatskom saboru, gdje je javnost u prvi mah bila konsternirana nekim njegovim odredbama, prije svega potpunom zabranom vožnje pod djelovanjem i najmanje količine alkohola (0,00 promila), te uvođenjem institucija trajnog oduzimanja vozačke dozvole ili ponovnog polaganja vozačkih ispita. Opravdanje za donošenje rigoroznog zakona bile su tvrdnje da će nove mjere bitno smanjiti smrtnost. Što se, međutim, u međuvremenu dogodilo? U 2008. godini u Hrvatskoj je na cestama poginuo rekordan broj sudionika u prometu u posljednjih pet godina – 664! To je za čak 7 posto više nego u prethodnoj, 2007. godini. Ovakav trend istaknuti stručnjak iz polja hitne medicine dr. Fred Zeidler nazvao je pravim pokoljem.

Je li zakon u Hrvatskoj onda ispunio očekivanja? Očito nije. Hoće li zakon u Srbiji ispuniti očekivanja? Ako se njime ne promijeni svijest ljudi i vozačka kultura ne preokrene za 180 stupnjeva – teško.

Ipak, nitko razuman ne može reći kako oštre mjere novog zakona o sigurnosti prometa nisu potrebne. Pitanje je samo u kojoj će se mjeri taj zakon provoditi, zatim kako će biti riješen problem korupcije policajaca i prekršajnog sudstva, te kako kontrolirati mlade vozače koji bez kapi alkohola u krvi stradavaju i ubijaju na cestama i po ulicama.

 

Bodovi vraćaju u 

školske klupe

 

Osnovna novina novoga zakona, ukoliko idućih dana bude usvojen u Narodnoj skupštini Srbije, jest uvođenje kaznenih poena prema težini prekršaja, a prema procjeni mjerodavnih tijela. Za jedan prekršaj vozači će moći dobiti najviše 6-7 negativnih poena. Onaj tko sakupi 12 poena bez dozvole će ostati mjesec dana. Maksimalno razdoblje na koje se dozvola oduzima, za najteže prekršaje, iznosi 2 godine. Ako netko tijekom svoje vozačke karijere dva puta stekne uvjet za oduzimanje dozvole na dvije godine, bez nje ostaje trajno. Policija će bodovati svaki prekršaj, od prebrze vožnje, vožnje pod utjecajem alkohola i prolaska kroz crveno svjetlo, preko nepropisnog parkiranja, nekorištenja migavca, kretanja žutom trakom, nepoštovanja prvenstva prolaza, do nepropuštanja pješaka na pješačkom prijelazu, naglog smanjivanje brzine bez osnovanog razloga...

Novim će zakonom biti zabranjeno telefoniranje mobitelom tijekom vožnje bez hand free uređaja, a na udaru su i pješaci, kojima će biti zabranjeno hodanje ulicom sa slušalicama na oba uha. Maksimalno dopuštena brzina u naseljenom mjestu bit će 50 km na sat (do sada 60), a izvan naseljenog mjesta 70 km (do sada 80). Smanjuje se i dopuštena količina alkohola u krvi, s 0,05 na 0,03 promila, vozač koji bude uhvaćen s više od 1,00 promila alkohola u krvi bit će uhićen. Nesavjesni vozači bit će kažnjavani i posredno, bez izravnog kontakta s policajcem, samo na osnovi snimke. Loši vozači vraćat će se u školske klupe, a predviđene su i četiri vrste obuke: početna, refresh, korektivna i napredna. 

 

 

U razvijenom svijetu sve je drugačije

 

I, dok u zemljama bivše države raste broj nesreća i poginulih, u razvijenim društvima je zapravo potpuno suprotan trend. Iako u svijetu godišnje u prometu strada 12 milijuna ljudi, u većini razvijenih europskih zemalja bilježi se najmanje poginulih u povijesti. Njemačka, recimo, ima 19 puta više stanovnika nego Hrvatska, a ima 7 puta više poginulih. Ujedno, Njemačka ima 11 puta više stanovnika nego Srbija, a 3 puta više poginulih. Podaci iz Švedske ili Norveške još su izraženiji.

U odnosu na Srbiju, Hrvatska je, osim puno ranije donesenog zakona, uradila i druge važne stvari: uložila je 5 milijardi eura u izgradnju suvremenih cesta i obnovu postojećih, a brže je omogućila i povoljan uvoz kvalitetnih rabljenih vozila. Zanimljivo je kako je u tehničkom smislu Golf 5 čak 10 puta (ne 10 posto!) sigurniji od Golfa 1. Samo taj čimbenik – kvaliteta cesta i vozila – bio bi dovoljan da se broj stradalih u Hrvatskoj smanji za 30 posto, ali to se ne događa. A, ne događa se zato što, tvrde stručnjaci – psiholozi prije svega – represivne mjere nisu dovoljno praćene preventivnim. I dalje je vrijednosni sustav izokrenut, pa su »veći frajeri« oni sa skupim autima, a »najveći« oni koji iz njih izvlače maksimalne brzine. Za njih se lijepe djevojke, a upravo su oni, a ne savjesni i skromni mladići, najčešći uzročnici udesa. Ali, to je već pitanje mentaliteta izgrađenog u posljednja dva desetljeća i taj se mentalitet teško može promijeniti zakonima. Dugotrajna i sveobuhvatna edukacija, sa sustavnom promjenom redoslijeda društvenih vrijednosti, najbolja je i najučinkovitija preventiva. A, i s tim se kasni, premda ipak ne toliko da ne vrijedi niti započinjati. Dapače.