Arhiv tekstova

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joseph Biden u svojem je posjetu BiH održao iznimno oštar govor u kojem je osudio ponovno rađanje nacionalizma koji prijeti strovaljivanju u etnički kaos te je upozorio domaće političare da se odmah mora prestati s takvim ponašanjem. Njegov govor dojmio se BH političara koji su se već pomirili s činjenicom da se Amerika na velika vrata vraća u BiH. 

No, unatoč priznanju američkog povratka na Balkan, svi su na drukčiji način protumačili poruke jednog od najmoćnijih ljudi svijeta. Dok Hrvati u njegovom posjetu vide priliku za aktivniji angažman SAD-a u borbi za ravnopravnost, Srbi kažu kako je Biden jasno poručio da entiteti nisu sporni. 

 

Etnička podjela zemlje

 

Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić je upozorio kako Daytonski mirovni sporazum jest donio mir, ali je zasigurno protivno volji ustavotvoraca iz Daytona ozakonio rezultate rata i etničkog čišćenja, što se ogleda u nepravednoj etničkoj podjeli zemlje. Stoga je Bidena obavijestio kako, kao predstavnik najmalobrojnijeg hrvatskog naroda, može svjedočiti da se u etnički podijeljenoj zemlji svakodnevno krše i etnička i građanska prava, osobito ako se radi o pripadnicima manjine u »entitetu heteroetničke većine«. 

Potpredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara smatra kako je Bidenov posjet jasna poruka da će Amerika dati punu potporu na BH putu prema EU te da postojeće ustavno rješenje jest temelj za dalje, ali samo ukoliko se budu poštovala prava svih triju naroda.  

»Na neki je način nagovijestio kako se promjene mogu dogoditi ukoliko se pokaže, a već se pokazalo, da ovaj sustav ne funkcionira na dobrobit svih naroda. Stoga Hrvati mogu računati na razumijevanje i pomoć SAD-a«, kaže Čavara. S njim se složio i zamjenik predsjednika HDZ-a 1990. Martin Raguž, koji misli kako nije moguće u jednom govoru ponuditi konkretna rješenja, ali je važnija činjenica da je sada jasno kako SAD ima legitimno pravo na svoj stav u BiH. To znači da je Amerika sada snažno prisutna u BiH, a na Hrvatima je da iskoriste tu situaciju, zaključio je Raguž. 

 

Dodik zadovoljan 

 

S druge strane, Milorad Dodik zadovoljno poručuje kako je Biden dao do znanja da je stvar unutarnje organizacije nešto što pripada BiH te da nisu sporna dva entiteta. Stoga je izrazio vjeru da se može naći kapacitet za kompromis te na taj način ispuniti uvjeti za pridruživanje EU-u.  Daytonski sporazum, rekao je Dodik, može zauvijek osigurati stabilnost BiH, ali ne Dayton koji netko tumači drugačije nego kakav je napisan.

Osobito je zadovoljan predsjednik SDA Sulejman Tihić, koji je naglasio kako mu je drago što su potpredsjednik SAD-a i američka administracija prepoznali njegovo političko djelovanje kao nešto što rješava probleme u BiH. »To je neka vrsta satisfakcije zbog svih napada kojima sam, zbog nerazumijevanja, bio izložen, jer sam zagovarao politiku dijaloga, dogovora i kompromisa za koje sam uvjeren da su jedini način za rješavanje problema u BiH«, kazao je Tihić. 

Kod hrvatskog člana Pred-sjedništva Željka Komšića dolazimo do potpuno drukčijeg komentara, jer je kazao kako je Bidenov govor, osim podrške BiH, svojevrsna kritika domaće vlasti za sve ono što nije urađeno. Sve nabrojane reakcije jasno su pokazale kako domaći čelnici različito gledaju na srž Bidenova govora, te da svaki od predstavnika triju naroda u Bidenovu nastupu traži svojevrsnu potvrdu svog dosadašnjeg djelovanja. No, je li uistinu to tako, uskoro će pokazati stvarna uloga SAD-a na terenu. 

Predsjednik PDP-a Mladen Ivanić priznaje kako je Bidenov posjet jasna poruka da će Amerika ponovno biti prisutna u našoj zemlji više nego ranije, no, smatra kako je i Bidenova retorika jasno dala do znanja da nema raspada BiH, niti ukidanja Republike Srpske. 

  I glavni tajnik SNSD-a Rajko Vasić pozdravio je dobronamjernost i realnost Bidenova govora, kazavši kako se nakon ovog govora pokazalo da euforija o čvrstoj američkoj ruci u BiH nema veze s realnošću, nego samo s pustim unitarističkim željama. 

Na kraju, njegov govor može djelovati stimulativno u smislu da BH čelnici napokon priđu realnosti, a to svakako nije centralizacija i unitarizacija.