Arhiv tekstova

Teško je opisati što za vjernike znači hodočašće. Hodočašće nije običan put, to je pravac kojim hode oni što vjeruju i potvrda njihove vjere. Živimo u vremenima koja nose teško breme, a ljudi su željni duševnog mira i spokoja. Hodočašće u Rim i Vatikan dovodi ljude s raznih krajeva svijeta koji ujedinjeni u molitvi učine da Vatikan u trenu postane najmnogoljudnija država bez kraja i granica. 

Na  taj put, vođeno različitim motivima, zavjetima, povodima, krenulo je 26. travnja i oko 1500 vjernika iz Hrvatske i Srijema, iz Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nabiskupije, predvođenih srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom Đurom Hranićem te s još 50-ak svećenika. To nije prvi posjet vjernika s ovih prostora Rimu i Vatikanu, ali je sigurno poseban i neponovljiv. Put Rima k papi Benediktu XVI. krenulo je 29 autobusa, a od toga dva iz Srijema. U samim hodočasnicima vladao je duh hodočašća, koji odražava i njegovo geslo: »Velika nam djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!« (Usp. LK 1,49).

Susret s Papom

 

Prvi dan je protekao u posjetu Asizu, rodnom gradu svetog Franje Asiškog i svete Klare, gdje su hodočasnici posjetili baziliku sv. Franje, crkvu i grob sv. Klare i baziliku sv. Marije od Anđela, koja nosi epitet jedne od najvećih u svijetu. Drugog dana hodočašća Vječni je grad pokazao svoje čari otkrivši baziliku sv. Križa Jeruzalemskog, baziliku sv. Ivana Lateranskog, baziliku sv. Marije velike, baziliku sv. Klementa…

Treći dan hodočašća je i središnji događaj hodočašća, dan koji za vjernike ima neizbrisivu vrijednost, dan kada je moguće vidjeti Papu, dodirnuti ga, porazgovarati bar na kratko s njim. Ali, nije privilegij svih da mu budu blizu, neki to mogu samo izdaleka, što ne umanjuje njihov osjećaj sreće koji je tog 29. travnja ispunio Trg sv. Petra. Taj dan je započeo svetom misom u bazilici sv. Petra, koju je predvodio nadbiskup Srakić zajedno s biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem, te ostalim svećenicima, uz sudjelovanje preko 1500 hodočasnika. Trg sv. Petra je ubrzo krasio ogroman broj hodočasnika iz različitih krajeva svijeta, različite kulture, boje kože..., ali u tim trenutcima svi ujedinjeni u ljubavi prema Kristu. Pojava Pape u »papamobilu«  izazvala je ovacije, a vjerojatno kod mnogih i nevjericu da su dio toga nesvakidašnjeg susreta. U općoj audijenciji, gdje je Sveti Otac na različitim jezicima pozdravljao nazočne vjernike-hodočasnike, papa Benedikt XVI. je osobno uputio tople riječi pozdrava i hrvatskim hodočasnicima, pročitavši poruku na hrvatskom jeziku. U drugom dijelu audijencije Papa je uz pratnju najbližih suradnika krenuo osobno se pozdraviti s predstavnicima pojedinih hodočasničkih grupa, što je, dakako, protokolom bilo predviđeno i do detalja isplanirano. Među hodočasnicima koji su se susreli s Papom bio je i predstavnik srijemske biskupije Mato Groznica, koji je imao tu čast i prije pet godina, kada je bio u audijenciji kod pape Ivana Pavla II. Kroz svoje impresije Groznica nam je bar na kratko pokušao približiti taj susret. 

 

Značaj susreta

 

»U trenutku kada smo mi, kao predstavnici naših biskupija, došli na red pozdraviti Papu, biskup Gašparović nas je ukratko predstavio, nakon čega sam i sam razmijenio nekoliko riječi sa Svetim Ocem. Uobičajeno je da se predstavite tko ste, odakle dolazite, kao i da se zahvalite na susretu... U pitanju je tek nekoliko rečenica i nekoliko minuta, ali sam taj osjećaj da stojite ispred takvog moralnog autoriteta, poglavara Rimokatoličke crkve, i da se s njim držite za ruke, budi vam poseban osjećaj, osjećaj da imate izravno vezu s poviješću dugom 2000 godina. Vi postajete dijelom te baštine. Ako tome dodam i osjećaj koji sam doživio prije pet godina, kada sam isto tako sreo papu Ivana Pavla II., tim više taj osjećaj duhovne punine biva veći. Te susrete je jednostavno nemoguće u potpunosti prepričati. Meni osobno je to potvrda mojih sveopćih životnih nastojanja. U znak zahvalnosti Papi smo predali darove, križ izrađen u zlatovezu i šokački šešir s trobojkom, koji se nakratko našao i na Papinoj glavi. Vjerujem da je biskup Gašparović i na taj način htio posvjedočiti čvrstu povezanost hrvatskog naroda sa Svetom stolicom.«

Hodočasnici su isti dan posjetili i grob prethodnog pape Ivana Pavla II., koga Hrvati posebno štuju i zbog toga što je više puta posjetio Hrvatsku od njenog osamostaljenja. 

U svjetlu ovakvog događaja četvrti dan hodočašća nastavljen je euharistijskim slavljem u bazilici sv. Pavla, posjetom Hrvatskom zavodu sv. Jeronima i katakombama sv. Kalista. Posljednji dan hodočašća bio je u znaku Padove, gdje su vjernici posjetili jednu od najposvećenijih crkava u katoličkom svijetu, baziliku sv. Antuna, kao i samostan u kojem je živio i djelovao sv. Leopold Bogdan Mandić. Nakon svete mise i obilaska groba i relikvija sv. Antuna, gdje su hodočasnici bili okupljeni u zajedništvu, uslijedila je podjela po grupama, te povratak svojim domovima i obiteljima.

Vjerujem kako su svi u tišini noći i mirnom putu postavljali sebi mnoga pitanja, preispitivali svoje odluke, razmišljali što i kako će reći svojim najmilijima. Kako im prenijeti poruke s hodočašća!? U pitanju su tisuće dojmova onih koji su tamo bili. Trebali bi mjeseci da sumiramo njihove dojmove i opet ne bismo uspjeli. Ono što je opći dojam jest da je Vječni grad u jednom momentu zagrlio tisuće ljudi – hodočasnika i turista i pomogao da svaki turist bar malo postane hodočasnik, pa i svaki hodočasnik bar malo postane turist, a svi će oni zasigurno mnogima prenijeti i posvjedočiti vjeru, ljubav, nadu...