Arhiv tekstova

Marko Vukov rođen je 28. prosinca 1928. godine u Starom Žedniku. Na cesti za Sivac nalazio se tada Litingerov salaš na kome je živjela i radila obitelj Lajče i Vite Vukov, rođene Temunović. Puno se radilo u ovoj skromnoj, ali mnogobrojnoj obitelji s trinaestero djece. Arendaški nestalni život bać Marko pamti kao nezaobilazni dio svog djetinjstva. No, nakon izvjesnog vremena obitelj je radom stekla vlastiti posjed u ataru Malog Beograda. Onda su došle ratne godine, godine kada je ljudima sve oduzimano. 

Ali, kako su mladi stasavali, svatko je kretao svojim putem. Marko je svoj životni put 1966. godine združio s Emilijom Sudarević, a 1980. vraća se u svoj rodni Žednik. 

U razgovoru smo se osvrnuli i na pitanje nacionalne svijesti. Bać Marko kaže kako sve potječe iz obitelji. »U našoj obitelji redovito se išlo u crkvu, njegovale su se tradicijske vrijednosti i osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu.« 

Najstariji brat, kao gimnazist, bio je Mačekovac, pa su ove ideje ponijele i mladog Marka. Kasnije je služio vojsku kao vezist u Celju, Podravskoj Slatini i Belom Manastiru. Volio je čitati i politika ga je iznimno zanimala. Nakon vojske nastavlja paorski život, za koji kaže kako je uvijek bio težak, osobito za ljude koji su bili vjerski i nacionalno opredijeljeni. Takvi su poglavito ostajali bez pogodnosti ondašnjeg agrarnog sustava. 

 

Devedesete

 

I tako su, kaže bać Marko, došle devedesete godine prošlog stoljeća. »Bilo mi je veoma drago kada je osnovan DSHV. Predosjećao sam da neće ići lako. Narod je bio zastrašen i zbunjen, bilo je teško i opasno devedesetih godina imati veze s DSHV-om. Uz to, našem se narodu uvijek sugeriralo kako politika nije dobar prijatelj, već je za nas motika i plug. Skoro su nas sve uvjerili u ovu tvrdnju«, kaže bać Marko. 

Unatoč tome, bać Marko je želio biti aktivan u svojoj zajednici i to je ondašnje čelništvo DSHV-a zapazilo. Predložili su osnutak mjesne organizacije Žednik. 

»Probao sam ostati na strani, a naprijed da idu ljudi s više škole, ali nije išlo. Zato sam prihvatio i još s nekoliko ljudi pripremio osnivačku skupštinu. Rado se sjećam kako je to izgledalo prije 19 godina. Tu kod nas na salaš dolazili su učeni ljudi pomoći nam organizirati mjesnu organizaciju. Dolazili su: dr. Stipan Sudarević, prof. Julije i Ivanka Skenderović, Bela Tonković, Csaba Sepsei, Ante Skenderović, Stanka Kujundžić, Josip Gabrić.«

Temeljito je pripremljena osnivačka skupština, na kojoj je bilo oko dvadesetak članova. Za prvog predsjednika izabran je Marko Vukov, i na toj je dužnosti ostao tri mandata, tj. 13 godina. »Nisam želio ni vlast ni slavu, želio sam da se na ovom prostoru ne zaborave naši korijeni. Bilo je teško, ali je bilo dobrih suradnika, među njima bih osobito istaknuo pokojnog župnika vlč. Antuna Miloša.« Bilo je podozrenja, nepovjerenja i provokacija, no, bać Marko je radio tiho i odlazio u grad na sastanke, donosio »Glas ravnice« te se trudio da on stigne u što veći broj obitelji, a ponekad je zbog toga bilo i neugodnosti. Također se trudio provesti dogovoreno na sastancima. 

 

Obilježeno 18 godina rada

 

Nakon 13 godina na mjestu predsjednika zamijenio ga je Joso Dulić. Od uvođenja višestranačja ova MO u Žedniku ima najduži staž i kontinuitet u odnosu na ostale stranke. Bać Marko je i danas član DSHV-a i njegove mjesne organizacije u Starom Žedniku. Stoga je na jednom od sastanaka podružnice Subotica predsjednik Petar Kuntić izrazio želju da se na prikladan način obilježi godišnjica MO DSHV Stari Žednik. Vrlo brzo se rodila ideja o podizanju križa na imanju Marka Vukova, kao veterana i najzaslužnijeg čovjeka za postojanje ove stranke u Žedniku. Ideja je prihvaćena na razini podružnice Subotica, kao i Predsjedništva stranke.

Znakom križa, simbolom trpljenja i besmrtnosti, nakon 18 godina obilježen je rad Marka Vukova i cijele MO Žednik.