Arhiv tekstova

Tvrđava, to je prva asocijacija pri spomenu Petrovaradina. Zahvaljući tvrđavi Petrovaradin već 20 stoljeća postoji kao utvrđeno i naseljeno mjesto. Nalazeći se na desnoj obali Dunava, na ogranku Fruške gore koji se 40 metara uzdiže nad rijekom, Petrovaradin  je oduvijek predstavljao jedno od najvažnijih vojnih i strateških mjesta na panonskom prostoru. 

Prva spominjanja ovog utvrđenog mjesta nalazimo u rimskim zapisima. Pokorivši keltska plemena koja su se tu nastanjivala, Rimljani u I. stoljeću dižu utvrdu i osmatračnicu pod nazivom Cusum. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva ovo područje osvajaju Huni, a nakon raspada njihove države svoju vlast uspostavlja Bizant. Razvitak Petrovaradina započinje nakon 1237. godine, kada ga je mađarski kralj Bela IV. darovao francuskim kaluđerima cistercistog reda iz pokrajine Šampanj, koji su tu sazidali samostan Belefons. Radi zaštite, kaluđeri oko 1330. godine povećavaju i bolje utvrđuju postojeću utvrdu. Između 1490. i 1494. nadbiskup Petrus de Varda  ponovno proširuje i utvrđuje utvrdu. Tvrđava se od tada sastoji iz dvaju dijelova – Gornjeg i Donjeg grada. 

 

Turci u tvrđavi

 

Gornji grad je utvrda u užem smislu, s visokim bedemima, osmatračnicama, smještajem za vojsku i vojnim skladištima.

Donji grad se sastoji od uskih ulica i kuća s malim dvorištima. Također je opasan bedemom i činili su jednu cjelinu. Nakon turskog zauzimanja Beograda 1521. i njihovog pravca daljnjih osvajanja u smjeru sjeverozapada, na udaru se našla i Petrovaradinska tvrđava. Nakon duge opsade, 15.  srpnja 1526. godine Turci zauzimaju tvrđavu i u njihovom posjedu ostaje 160 godina. Za vrijeme Velikog turskog rata (1683.-1699.) austrijska vojska 1687. godine zauzima tvrđavu i ubrzano radi na njenom boljem utvrđivanju, jer su još predstojale borbe za potiskivanje Turaka iz Podunavlja. Nakon ponovnog kraćeg razdoblja pod turskom vlašću, austrijska vojska ponovno zauzima tvrđavu 17. kolovoza 1691. godine, a 1692. započinje izgradnja dviju obrambenih linija s 14.000 vojnika. Izgradnja i utvrđivanje započeto 1692. godine daju sadašnji izgled tvrđavi i to stanje traje skoro 100 godina. 

Posljednja velika opasnost od Turaka otklonjena je velikom bitkom 5. kolovoza 1716. godine pokraj Petrovaradina. Vojska koju je činilo 200.000 Turaka pod vodstvom Damad Ali paše pokušala je zauzeti tvrđavu, ali je pretrpjela strahovit poraz od 80.000 kršćanskih vojnika pod vodstvom Eugena Savojskog. 

 

Druga po veličini 

u Europi

 

Završavanjem pontonskog mosta 1698. godine tvrđava je povezana s utvrđenim mostobranom na lijevoj obali, gdje se ubrzo razvija naselje s oko 1000 stanovnika. Naselje 1748. godine ima 4620 stanovnika i carica Marija Terezija ga proglašava slobodnim gradom pod nazivom Neusatz (Novi Sad). Izgradnja četvorokatnih podzemnih hodnika i skladišta od kojih neka vode ispod Dunava počinje 1768. godine i zajednička dužina im je preko 16 km. 

Početkom 19. stoljeća Petrov-aradinska tvrđava s 4000 vojnika i 800 topova jedna je od najvećih i najsigurnijih tvrđava u Europi. U vrijeme europskih revolucija (bečka, mađarska, francuska) 1848.-49. vojska iz tvrđave priklonila se revolucionarima i s 200 topova bombardirala Novi Sad, gdje je bila smještena vojska odana caru i uništila 70 posto grada. U 20. stoljeću ratna razaranja u Prvom i Drugom svjetskom ratu zaobišla su Petrovaradinsku tvrđavu. Sve do 1951. godine tvrđava služi kao vojna utvrda, nakon čega uglavnom prelazi u civilnu upravu. Prostirući se na površini od 112 hektara Petrovaradinska tvrđava je druga tvrđava  po veličini u Europi i s pravom nosi naziv »Dunavski Gibraltar«.