Arhiv tekstova

Malodobna majka, od 17 godina, trpjela je fizičko nasilje od svog nevjenčanog supruga, ali kada je povrijedio njihovo zajedničko dijete od godinu i pol dana smogla je snage reagirati na nasilje. Po susjedu je potresno pismo proslijedila Centru za socijalnu skrb u Somboru, a stručnjacima centra i policiji trebalo je samo sat vremena da reagiraju i malodobnicu izmjeste iz obitelji, gdje je trpjela nasilje i smjeste u sigurnu kuću. Zbrinuto je i dijete kome je otac slomio butnu kost. Sljedeći koji su trebali reagirati je tužiteljstvo, no otac nije priveden, ostao je na slobodi, što je one koji su intervenirali na ovom slučaju prilično iznenadilo. Ovo je slučaj koji se, u okolici Sombora, desio nekoliko sati prije nego li što sam počela pisati ovaj tekst i gotovo školski se uklapa u temu ovog članka, a to je nasilje nad ženama. O nasilju se proteklih dana, s obzirom na to da se, od 25. studenoga do 10. prosinca obilježava 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama u medijima govorilo više nego li obično, ali nasilje se događa svaki dan i svaki dan na njega treba reagirati, bez obzira jesmo li susjedi ili rođaci žrtava ili smo i sami žrtve nasilja.

 

Slaba karika – centri za socijalnu skrb

 

Centrima za socijalnu skrb u Srbiji, prema podacima za 2012. godinu prijavljeno je više od 9.300 žrtava nasilja. U odnosu na 2006. godinu kada je na snagu stupio Obiteljski zakon broj žrtava nasilja povećan je skoro tri puta. Međutim, to ne znači nužno da je nasilja više nego li što je bilo, već je povećan senzibilitet na nasilje, a snižen je i prag tolerancije na nasilje. Prema istraživanjima Pokrajinskog tajništva za rad, zapošljavanje ravnopravnost spolova skoro svaka druga žena doživljava ili je doživjela neki oblik psihičkog nasilja u obitelji, a dominira ponižavanje i omalovažavanje. Svaka treća žena pretrpjela je tjelesno nasilje od člana svoje obitelji. U svim oblicima nasilja nasilnik je najčešće sadašnji ili bivši suprug ili partner. No, egzaktnih podataka o broju žena koje su bile žrtve nasilja nema, potvrdila nam je pomoćnica u Pokrajinskom tajništvu za rad zapošljavanje i ravnopravnost spolova Anita Beretić. »Prikupljanja statističkih podataka i istraživanja na terenu za nas su bili izazov, a bit će i u narednom periodu. Nema jasne brojke niti o broju slučajeva nasilja, niti o krajnjem ishodu tih slučajeva, jer se nama slučaj ili multiplicira, ili žrtva, pa i s fatalnim ishodom, nigdje u sustavu ne bude zabilježena. Planiramo zato uvođenje jedinstvene evidencije o slučajevima nasilja. Pilot projekti rađeni su u Somboru i Zrenjaninu, a naš, pokrajinski, nacrt jedinstvene evidencije ušao je u Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji«, kazala je Beretić. No, nije problem samo to što nema jedinstvene evidencije žrtava nasilja. 

»Jedan od projekata koji je podržala Misija OESC-a  je istraživanje rada institucija na lokalnim nivou koji se tiču zaštite žena od nasilja u obitelji. Najlošija je situacija u centrima za socijalnu skrb. Problem je što imaju premalo ljudi koji bi se bavili nasiljem u obitelji, a s druge strane zaštita žrtve nije uvezana institucijski, a tu su centri za socijalni skrb važna karika. Problem su i zdravstvene institucije koje ne objašnjavaju na dovoljno transparentan način žrtvama nasilja, koje se pojave kod njih jer su u tom nasilju povrijeđene, koja su njihova dalja prava u zaštiti«, kazala je Zorana  Antonijević iz Misije OESS-a na tribini u Somboru. Kao problem ona je istaknula to što se nasilje nad ženama iz obitelji preselilo na javne prostore kao što su radno mjesto žene, centri za socijalnu skrb, dvorišta vrtića ili škola. Zato će od naredne godine uz potporu OESS-a biti uveden sustav koji će omogućiti brzo javljanje takvih incidenata policiji.  

 

 Sombor kao primjer

 

»Godišnje se Centru za socijalnu skrb prijavi oko 80 slučajeva nasilja u obitelji, a policiji oko 200. Prosjek prijava nasilja u obitelji je oko 250 godišnje. Najviše se prijavljuje psihičko i ekonomsko nasilje. Fizičko nasilje je često onaj okidač kada se prijavljuje nasilje koje zapravo traje godinama«, kaže direktorica Centra za socijalnu skrb u Somboru Silvija Kranjc. Sombor je grad koji je prvi povezao sve institucije, od centra za socijalnu skrb, policije, zdravstva i tužiteljstva. Ovaj model kasnije je implementiran i u drugim sredinama. »Somborski model borbe protiv nasilja u obitelji ušao je kao platforma u Nacionalnu strategiju borbe protiv nasilja nad ženama. Ovaj model funkcionira više od 10 godina. To je zajednički rad policije, Centra za socijalnu skrb, zdravstva, tužiteljstva i sudova. Specifičan je po tome što u centar zaštite stavlja žrtvu i njeni interesi su primarni«, kaže za naš list časnica Bosiljka Pavićević Ostović, koordinatorica Radne grupe u PU Sombor. Na terenu to znači da se, kada policija intervenira zbog prijave nasilja u obitelji, odmah  obavještava Centar za socijalnu skrb, tužiteljstvo i žrtva ne mora sama »obijati pragove« tražeći zaštitu i pravdu, već to rade  povezane institucije. 

 

Policija po protokolu

 

Ministarstvo unutarnjih poslova izradilo je Protokol o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja u obitelji i formiralo Radnu grupu za borbu protiv nasilja. »Sukladno Protokolu policajci se redovito obučavaju kako bi na intervenciji prepoznali nasilje i kako bi adekvatno postupili da bi to nasilje dobilo zakonski epilog. U Policijskoj upravi u Somboru 38 policajaca naučilo je gestovni govor kako bi mogli reagirati i u slučajevima kada su žrtve nasilja osobe s invaliditetom koje imaju problem sa sluhom i govorom«, kaže časnica Bosiljka Pavićević Ostović. Prema policijskim podacima za 11 mjeseci ove godine na području Policijske uprave Sombor, koja obuhvaća grad Sombor i općine Kula, Odžaci i Sombor prijavljeno je 968 slučajeva nasilja u obitelji. Od tog broja podneseno je 111 kaznenih prijava, 76 prekršajnih prijava i izdano je 446 upozorenja. Ostali slučajevi bili su događaji koji nisu imali elemente nasilja. Najčešće žrtve obiteljskog nasilja su žene. »Kada već dođe do prijave nasilja teško je prepoznati zasebne oblike nasilja, jer kada kulminira fizičko nasilje, iza njega stoji ekonomsko ili psihičko nasilje«, kaže naša sugovornica iz somborske policije. Kada će se žena ohrabriti i prijaviti nasilje ovisi o tomu ima li posao i djecu. Prema statistici PU Sombor malo je slučajeva gdje su žrtve djeca ili roditelji. »Rekla bih da se svijest građana o neprihvatljivosti nasilja kao oblika rješavanja problema podigla posljednjih godina. Nasilje više ne prijavljuju samo žrtve, već i osobe iz bliže okoline, rođaci, kolege s posla. Dobro je da su građani u stanju prepoznati nasilje i da ne postoji više razmišljanje kako su to tuđi problemi u koje se ne treba miješati«, zaključuje Pavićević Ostović.

Zlata V