Arhiv tekstova
11.04.2008
Vijesti
Nova knjiga u nakladi Instituta »Ivan Antunović«
Razgovori s Antom Sekulićem
Nakladom Katoličkog instituta za kulturu povijest i duhovnost »Ivan Antunović« objelodanjena je knjiga Andrije Kopilovića i Milovana Mikovića »Razgovori s Antom Sekulićem«. Knjiga je nastala tijekom više razgovora vođenih 2006. i 2007. godine, s ovim uglednim hrvatskim književnikom i znanstvenikom.
Ante Sekulić (Tavankut, 16. studenoga 1920.), najveći dio svoje znanstvene pozornosti usmjerava na istraživanje jezika, običaja i povijesti bačkih Hrvata i onih pojedinaca koji su svojim umom i perom tijekom minulih stoljeća bili svjetionici hrvatskom puku u Podunavlju. Objavio je preko pedeset književnih i znanstvenih djela i više stotina radova u periodici. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog P.E.N.-a, Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog mariološkog instituta u Zagrebu, Instituta »Ivan Antunović« iz Subotice, redoviti je član Papinske marijanske akademije u Rimu i drugih znanstvenih udruga, dopisni je član HAZU.
O odrastanju u ozračju karmela, karmelićanskog samostana u Somboru gdje je tijekom školovanja proveo dio djetinjstva i mladosti, s Antom Sekulićem razgovara mons. dr. Andrija Kopilović, a o njegovu književnom i znanstvenom radu razgovara s Milovanom Mikovićem. U knjizi je pružena do sada najpotpunija bibliografija A. Sekulića, a također i izbor iz njegova pjesništva. »Veoma su različiti i raznovrsni razlozi zbog kojih ljudi pričaju ili pišu svoje životopise«, zapisao je Ante Sekulić u predgovoru ove knjige. »U tom se poslu služe uspomenama, sjećanjima, zbiljskim i ozbiljnim podacima a obilato rabe maštu, životne privide i nedosnivane snove. Obilato se životopise začini s malo radosti a više tuge, rijetkim radostima a obilatim tugama, nedaćama i nemilosrdnim udarcima. I meni naviru brojne misli u trenucima kad se odlučujem zabilježiti podatke o sebi, te na želju dragih mi ljudi nanizati pregršt podataka, doživljaje, iskustva pa i prebolne udarce života koje su potresale moju osobnost: duhovnu, umnu i tjelesnu«.
J. B.
»Političke prakse (post)jugoslavenske umjetnosti« u MSUV
Propitivanje odnosa politike i kulture
U Muzeju suvremene umjetnosti Vojvodine u Novom Sadu postavljena je izložba pod nazivom »Političke prakse (post)jugoslavenske umjetnosti«. Riječ je o projektu koji se bavi istraživanjem društveno-političkih i ekonomskih uvjeta koji vode k današnjoj umjetničkoj praksi u post-socijalističkom prostoru bivše Jugoslavije. U okviru izložbe predstavljena su dva segmenta: »TV Galerija« i »Primijenjena javnost«.
Ideja za ovakav projekt ostvarena je na poticaj kustosice i povjesničarke umjetnosti Dunje Blažević koja je uređivala priloge o suvremenoj umjetnosti u kultnim emisijama »Petkom u 22« i »Druga umjetnost«. Ta serija kasnije je prerasla u redovitu mjesečnu emisiju pod nazivom »TV Galerija«, koja se u jugoslavenskoj mreži emitirala do 1991. godine. Razlozi za izložbu o jednoj televizijskoj emisiji iz druge polovice 80-ih tiču se s jedne strane samih medija i njihovih sadržaja, a s druge strane međuodnosa politike i kulture.
Izložba je, čini se, s razlogom postavljena u podzemnu galeriju muzeja, jer je taj prostor bez prozora i dnevne svjetlosti potpuno prikladan da uz prigušeno osvjetljenje do izražaja dođe sedam televizijskih prijamnika na kojima se neprestano emitira 13 emisija iz serijala »TV Galerija«, ustupljene iz arhiva Radio Televizije Beograd. Emisije su zanimljive kao simptom ne samo kulturne i umjetničke scene tadašnje Jugoslavije, nego i javne televizije, društva i države u kojoj su takvi projekti bili omogućeni. Danas sačuvane snimke tih emisija možemo promatrati i kao materijalne ostatke jedne ideologije. Uz prepletanje tona TV emisija, promatračevu pažnju privlače i poruke ispisane bijelim slovima na potpuno tamnim zidovima prostorije. »Boje su za mene stranke, umjetnost je politika, a prava politika je samo umjetnost« – jedan je od »grafita« na zidu, kreacija Avgusta Černigoja.
Središnje djelo izložbe »Primjenjena javnost« je takozvana Kutija za referendum, autora Dalibora Martinisa. Na poklopcu kutije nalazi se referendumsko pitanje u prijevodu s engleskog – »Umjetnost je apsolutna istina, osmišljena od strane umjetnika?« Za potvrdan odgovor posjetitelj je pozvan izvaditi jednu svijeću iz kutije i upaliti je. U slučaju da je odgovor »ne«, slobodan je ugasiti jednu od svijeća koja već gori. Dalibor Martinis vizualni je i video umjetnik iz Zagreba, koji je jedno od najznačajnijih imena početaka i razvoja jugoslavenske video umjetnosti.
Ovaj projekt organiziran je u suradnji četiriju gradova. Prvo prikazivanje premijerno je, prije nekoliko mjeseci, mogla vidjeti zagrebačka publika, s obzirom da je projekt između ostalih financiralo Ministarstvo kulture RH. Nakon novosadske, izložbu će imati prigodu vidjeti zainteresirani u Beogradu i Sarajevu.
Cijela ova izložba isprepletena je porukama koje obasipaju promatrača, što kao grafiti sa zidova, što kroz TV emisije, što kroz referendumsku kutiju. Zainteresirani izložbu mogu pogledati do 12. travnja.
Dijana Prćić
