Arhiv tekstova

Tradicionalni, 7. susreti gospodarstvenika dviju regija, Slavonsko-baranjske i Sjeverno-bačke, održani su prošloga tjedna u Osijeku u organizaciji Hrvatske gospodarske komore – županijske komore Osijek i Regionalne privredne komore u Subotici. Slavonsko-baranjskim gospodarstvenicima predstavilo se petnaestak tvrtki iz Subotice i okolice: Agria d.o.o. – proizvodnja univerzalnih pneumatskih sijačica, Capriolo d.o.o. – proizvodnja i prodaja bicikala i fitnes opreme, Iintercord d.o.o. –  proizvodnja gumenih dijelova i vulkanizerske usluge, Yum-commerce – građevinarstvo i završni radovi, Starter d.o.o. – izrada i popravak elektromotora i komutatora, Željezničar AD – proizvodnja muške i ženske konfekcije, Toplica d.o.o., Panontextil, Slobodna zona u Subotici, ZZ Vočko iz Tavankuta i druge.

DOBRODOŠLI SUSRETI: Vrijeme je svjedok da su ovakvi susreti dobrodošli i našim gospodarstvenicima, ali i onima iz Sjeverno-bačkog okruga, rekao je Zoran Kovačević, predsjednik županijske komore u Osijeku, i od stidljivih jedva 3 milijuna dolara prekograničnoga prometa u 2000. godini, danas se već govori o 75 milijuna dolara, a brojke će, baš kao i suradnja, rasti. Dakako da tvrtke iz srca Slavonije ne ostvaraju suradnju samo s vojvođanskim gradovima Suboticom i Somborom,  već sa Srbijom općenito. Gotovo se svakoga mjeseca otvara poneko predstavništvo u susjednoj Republici. Od tridesetak tvrtki, koje su stidljivo otpočele suradnju prije 7 godina, danas ih je iz ove regije već više od tristo i zanimanje stalno raste. Na svibanjskom će Sajmu u Novom Sadu sudjelovati tridesetak osječko-baranjskih tvrtki na više od 300 četvornih metara, što svjedoči o sve kvalitetnijem razvitku dobrosusjedskih odnosa.

I Slobodan Vojinović, predsjednik Regionalne privredne komore u Subotici slaže se s kolegom i iznosi podatke da je dvjestotinjak tvrtki sa sjevera Bačke ostvarilo od 45-50 milijuna dolara prekograničnoga prometa, a to je 20 puta više u odnosu na početak suradnje, ali to nije sve, jer kreću viši oblici suradnje i sve više tvrtki iz Hrvatske spremno je na ulaganja u proizvodnju, ali i na plasman roba na treća tržišta jer Srbija ima najbolju sporazum s Ruskom federacijom u regiji. Naime, izvoz robe iz Srbije, na veliko rusko tržište, ali i na tržišta Indije i Kine, oslobođen je carine što znači da je ova roba jeftinija u startu i, samim tim, bliže ovim sve zahtjevnijim tržištima. Vojinović je istaknuo i pozitivnu stranu CEFTE koja je nadomjestak za nekada organizirano i dosta veliko jugoslavensko tržište. Ona priprema kandidate za EU, te na pravila koja vladaju u Europi, jer ruku na srce, i jedni i drugi imamo još uvijek slabu proizvodnju i skupa financijska sredstva, ali ako se budemo udruživali, zajedno  ćemo biti jači.

UNAPREĐIVANJE SURAD-NJE: Skup su pozdravile i konzulica-gerant Ljerka Alajbeg, voditeljica generalnog konzulata RH u Subotici, te vice-konzulica Marija Bakoč iz konzulata RS u Vukovaru, što svjedoči o zanimanju dviju država za unapređivanje prekogranične suradnje. I dok gospođa Bakoč nije htjela komentirati hoće li priznanje Kosova od strane Republike Hrvatske imati utjecaja na daljnje unapređivanje suradnje, Ljerka je Alajbeg to prokomentirala ovako: »Taj čin je protekao dosta dobro, istina RS je povukla svoje diplomatske predstavnike, no evo kolegica i ja smo danas ovdje, a to već dostatno govori samo za sebe. Gospodarstvo je temelj svake druge suradnje i Kosovo tu ne smije biti kamen spoticanja. Gospodarska suradnja nema alternativu, posebice ovo naše gospodarstvo koje je stoljećima bilo kompatibilno bez obzira na državne granice i sustave, tradicija koju imamo, ljude koji se poznaju, nepostojanje jezične, kulturološke i drugih barijera, sve to govori u prilog daljem unapređenju odnosa između naših susjednih država. Ja ovo mogu reći i iz kuta diplomata koji je dugo godine bio u Bruxelessu, gdje se vidno cijeni regionalna suradnja, a ovaj trokut, Hrvatska, Mađarska i Srbija, odnosno Vojvodina, ima puno šanse da stekne simpatije EU-u, da povuče značajna sredstva iz raznih fondova, posebice sada kada smo na pragu EU-a, eto Hrvatska već za koju godinu, a i Srbija uskoro jer vjerujem da će na skorim izborima u Srbiji pobijediti demokratska i proeuropska Srbija.«

U bolju suradnju uvjeren je i Ivan Vojnić Tunić, izvršni tajnik PRK-a u Subotici i čovjek zadužen za poljoprivredu i prehrambenu industriju, poduzetništvo i kretanje malih i srednjih poduzeća. Na upit: » Kako danas živi seljak na sjeveru Bačke?« Odgovorio je kratko i škrto: »Teško«. A kako i ne bi, suočen s usitnjenim posjedom, slabim ulaganjem u poljoprivredu, nesređenim tržišnim odnosima pa i ostavljen Božjoj volji, a moramo znati da je Sjeverno-bačku regiju u prošloj godini pogodila katastrofalna suša čija se šteta procjenjuje na 76 milijuna eura i čije će posljedice svi osjećati još nekoliko godina.

U spomenutoj regiji više od 7 tisuća obitelji živi isključivo od poljoprivrede, a onih koji se osim zemlje bave još nečim ima više od 40 tisuća, tako da tu brojku možemo slobodno zaokružiti na 50 tisuća onih čije su oči uprte u nebo. Površine koje obrađuju kreću se od 0,5 hektara do nekih desetak  ili dvadesetak, a malo je onih koji obrađuju 50, 100 ili 200 ha. Ono što treba donijeti bolje dane je udruživanje, zadrugarstvo i clasteri, a seljak je to već prepoznao. Sve je više nasada voća, gotovo 5 tisuća hektara, i povrća, više od 4 tisuće hektara, a neki se okreću i vinu s pijeska, no nisu zanemarive ni pšenica i kukuruz jer to je ovdje tradicionalna proizvodnja koju samo treba unaprijediti.

Slavko  Žebić