Arhiv tekstova

Kvalitetan suživot Hrvata, Srba, Roma, Mađara i drugih naroda stoljetna je tradicija, kako same Sonte, tako i škole »Ivan Goran Kovačić«. Ratne devedesete razbile su ovu idilu. Pritisci su urodili plodom. Mnogi, osobito pripadnici mlađe populacije, podlegli su prijetnjama i odveli su svoje obitelji u sigurnost, van granica Srbije, većinom u matičnu domovinu. Njihova tada mala djeca, danas su mladi ljudi koji već imaju i svoju djecu, ne vraćaju se. Danas, u vrijeme kad su Hrvati ipak sa statusom punopravne nacionalne manjine u ovoj državi, deklarativno sa svim manjinskim pravima, mladi opet odlaze. Ovoga puta ne strahuju od rata, nego traže bolje mjesto pod suncem, traže priliku koju ovdje nemaju. Pučki rečeno odlaze trbuhom za kruhom, odlaze u pokušaje ostanka i opstanka u novoj sredini, opet najviše u matičnu domovinu. I po statistici u Sonti ostaju oni, koji su ostavili iza sebe godine u kojima se ne razmišlja o natalitetu. Krug se zatvara, djece je sve manje, a smanjenjem broja djece, smanjuje se i postotak Hrvata, kako u selu, tako i među učenicima. 

RAZREDA NEMA: I pokraj  svih nastojanja odgovornih i pokraj lijepoga broja djece kojima je izborni predmet hrvatski jezik s elementima kulture, još se nije uspjelo u nakanama formiranja odjela s cjelovitom nastavom na hrvatskom jeziku. Ove teme dotakli smo se i u kratkom razgovoru s ravnateljem OŠ »Ivan Goran Kovačić« prof. Zvonkom Tadijanom. »Prvi problem nam je u sličnosti srpskog i hrvatskog jezika. Ljudi su godinama živjeli u jednoj državi kao pripadnici konstitutivnog naroda i sad se to preko noći okrenulo naglavce, postali su nacionalna manjina. Najteže je bilo pokrenuti ljude, natjerati ih da prihvate novu realnost. U početku priče o obrazovanju na hrvatskom jeziku svi smo skupa bili nepripremljeni za taj korak. Nismo imali pripremljene kadrove, a s druge strane, roditelji su se pitali što će biti dalje. Što poslije četvrtog razreda, što poslije osmog. Danas je situacija sređena. Imamo gimnaziju na hrvatskom jeziku, djeci će se već od iduće školske godine nuditi internatski smještaj, tako da će djeca iz cijele Vojvodine biti u istom položaju. No, danas imamo drugi problem, a to je osjetno smanjenje broja djece. I kod roditelja u ruralnim sredinama, osobito u Podunavlju i Srijemu, još uvijek je prisutno puno skepse. 

EDUCIRATI RODITELJE: Jednostavno, svi kao zajednica moramo raditi na edukaciji roditelja, moramo ljudima objasniti sve prednosti obrazovanja djece na materinjem jeziku. U predstojeću akciju upisa prvašića krećemo s anketom među roditeljima hrvatske nacionalnosti, no svjestan sam jedne poražavajuće činjenice, a to je da ćemo imati svega 32 prvašića, manje no ikada u povijesti naše škole, a hrvatske nacionalnosti je tek polovica djece. Do sada imamo pet generacija djece kojoj je izborni predmet hrvatski, ukupno sedamdesetak učenika. I to je krenulo teško, ljudi se plaše budućnosti, plaše se da im djeca neće biti rangirana ravnopravno s ostalima. Taj problem nije zastupljen samo u obrazovanju, nego i u kulturi, informiranju, pa čak i u političkom životu. Od toga ne možemo pobjeći, moramo na neki način natjerati ljude na pozitivna razmišljanja, natjerati ih da sami u sebi razriješe dvojbe i razbiju strahove. I prljave kampanje naših političkih stranaka u velikoj mjeri kreiraju mišljenje običnoga puka. Na razini države ni jedna stranka neće deklarativno biti protiv nacionalnih manjina, podržavat će njihova prava, no, kad se spustimo na teren, suočit ćemo se s nizom problema u ostvarivanju tih istih prava. U lokalu, najveći problem je upravo proporcionalni izborni sustav, koji omogućava isplivavanje na površinu ljudi koji baš i nemaju veliki kredibilitet među biračima. Takvi kadrovi i ne mogu voditi neku realnu i sustavnu politiku, a obične ljude najviše iritiraju prepucavanja za koja se na koncu pokaže kako su ipak personalne naravi. Tu se krug zatvara, a na najvećem gubitku su školstvo, kultura i informiranje na jezicima nacionalnih manjina u lokalu«, kaže za Hrvatsku riječ prof. Tadijan.                      

 g