Arhiv tekstova

Na nedavno održanoj skupštini HKPD »Tomislav« za novog predsjednika Društva izabran je Mato Groznica, prometni inženjer iz Golubinaca. U intervjuu za naš tjednik on govori o povratku na ovu dužnost nakon dvije godine, te u tom smislu o planovima rada Društva u predstojećem razdoblju. Naš se sugovornik također osvrće i na probleme u radu hrvatskih udruga kulture u Srijemu, te govori o njihovoj ulozi u očuvanju hrvatskog nacionalnog indetiteta na ovim prostorima. Budući da je član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za informiranje, Groznica govori i o stanju u oblasti informiranja Hrvata na svojem materinjem jeziku u Republici Srbiji.

 

HR: Kako i na koji način ova institucija danas funkcionira i kakva je njena uloga u očuvanju identiteta Hrvata u ovom dijelu Srijema?

U prvom redu moram reći kako mi je velika čast što sam iznova dobio priliku reći koju riječ za čitateljstvo našega tjednika. Bez obzira što sam svih ovih godina prilično angažiran u zajednici, pa i oko »Hrvatske riječi«, dobiti priliku i na ovaj se način oglasiti, kod mene izaziva odgovornost, ali me istodobno i nadahnjuje, s obzirom da je i ovo prilika da se čovjek javno ispovijedi, te da ono što ima za reći dopre do uha i srca većeg broja ljudi.

  Da, nakon dvije godine, može se reći kako sam se vratio, ali ja u biti nisam ni odlazio. U pravu ste kada kažete da HKPD »Tomislav« ima veliki značaj za očuvanje hrvatskog identiteta u ovom dijelu Srijema. Ova udruga sve više postaje most za suživot Hrvata i pripadnika ostalih etničkih zajednica. Osobito je važno to naglasiti po pitanju suživota s većinskim, srpskim narodom. »Tomislav« ima značaj ne samo za Hrvate, već se trudi biti čuvarom univerzalnih vrijednosti kulture uopće.

    Značaj »Tomislava« već odavno nadilazi okvir golubinačkog miljea, pod uvjetom da znamo gdje su granice tog prostora, budući da je polovica golubinačkih Hrvata rasuta izvan Golubinaca.

Danas, šest godina nakon osnutka na temeljima bivših hrvatskih udruga, mogu reći kako »Tomislav« ispunjava zadaću, zasnivajući svoj rad na očuvanju posebnosti srijemskih Hrvata, u zajednici sa cjelokupnim hrvatskim narodom, s ostalim narodima; te zdušno razvija suradnju sa svima koji uvažavaju naš identitet. 

   Bit ću optimističan, pa ću reći: funkcioniramo odlično. Zahvalni smo Bogu što smo se uopće uspjeli organizirati i naći motiva da s osmjehom gledamo u budućnost. U biti, funkcioniramo onako kako možemo i moramo, uostalom kao i većina amaterskih udruga. Bitno je da entuzijazma ima i to je dovoljno za vjeru u budućnost.

HR: HKPD »Tomislav« je godinu započeo uspješnom organizacijom tradicionalnih maškara. Što su Vam daljnji planovi?

Više od četrdeset godina u Golubincima se njeguje tradicija maškara. Vjerujem da će se taj običaj još dugo održati. Glede aktivnosti, istaknuo bih kako su više-manje sve sekcije aktivne. Trebalo bi puno vremena pobrojati sve ono što želimo ostvariti, a što će umnogome ovisiti o mogućnostima. Svakako će biti nastupa na smotrama folklora, raznim kolonijama, tamburaškim festivalima, a u planu nam je biti i domaćinima neke od značajnih manifestacija. Sudjelovat ćemo na većini manifestacija koje se događaju u bližoj okolici. Već uobičajeno, gostovat ćemo u Hrvatskoj, osobito u hrvatskom dijelu Srijema. Osim toga, pokušat ćemo se aktivnije pobrinuti za rad s mladima, za koje držimo da zaslužuju ozbiljniji pristup kako bi se proniknulo u bit njihova interesiranja, odnosno kako bi im se razvio veći osjećaj za potrebom čuvanja kulturne baštine. Zatim, pokušat ćemo organizirati tribine i edukativne radionice na razne teme, od kulture, politike, raligije, do praktičnih tema kao što je npr. poljoprivreda.

HR: Koje sekcije postoje u HKPD »Tomislav« i planirate li osnivanje nekih novih?

Očekivano su nam najaktivnije glazbena i folklorna sekcija. U obje od njih imamo po nekoliko skupina, ovisno o uzrastu. Imamo čak i skupinu posve ozbiljnih, koji su počeli plesati tek kada su to vidjeli od svoje djece ili čak unučića. Imamo i pjevački zbor, a skoro sam i osobno bio iznenađen saznanjem da je otpočela s radom i dramska sekcija. Ako nam uspije, pokušaćemo organizrati i sekciju za skrb o narodnim rukotvorinama, te reaktivirati neke sekcije koje slabije rade, kao što su recitatorska, likovna i dr. Trebalo bi posebnu pažnju posvetiti i knjižnici koju smo prethodnih godina marljivo obogaćivali i koja danas broji nekoliko tisuća knjiga. Knjige su u dobroj mjeri katalogizirane, ali njihova prava vrijednost je u što većoj čitanosti. Čini mi se kako se još nismo naviknuli da imamo vlastitu knjižnicu.

HR: Planirate li gostovanja u bližoj budućnosti?

Da, već početkom svibnja bismo trebali nastupiti u Drenovcima, u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Prije toga smo pozvani, kao gosti jedne romske udruge, početkom travnja nastupiti na koncertu u Staroj Pazovi.

HR: Kakvu suradnju HKPD »Tomislav« ima s lokalnim vlastima?

Ne bih htio govoriti hvalospjeve, trudimo se s općinskom i mjesnom vlašću imati korektnu suradnju. To je vrijedilo i kada je na vlasti bila druga politička opcija, to vrijedi i danas. Drugo je pitanje koliko je svaka od tih politika učinila na afirmaciji hrvatskog naroda i pomogla njegovom suživotu s ostalim zajednicama, posebice s većinskim narodom. Glede suradnje s lokalnom vlašću, rekao bih kako Hrvati nemaju nikakav poseban tretman i dijele sudbinu ostalih manjinskih, pa i većinske zajednice na ovom prostoru.

HR: Adresa HKPD »Tomislav« je ista kao i župe sv. Jurja. Kako ocjenjujete suradnju sa svećenicima koji službuju u župi sv. Jurja u Golubincima?

Suradnja golubinačkih, odnosno srijemskih vjernika-katolika sa svećenicima i biskupima nikada nije bila upitna. Još su svježe uspomene kada su župni uredi bili rijetka mjesta gdje su se nevoljnici s poluspakiranim kuferima obraćali za pomoć.

Koliko poznajem osjećanje vjernika, držim kako je nedjeljivost Srijema od ostatka biskupije veoma izražena. Hoću reći kako se postojanje državne granice skoro ne osjeća u tom pogledu.

I u slučaju »Tomislava« pokazalo se koliko Crkva ima osjećaj i za nacionalni identitet čovjeka. Kao i većina hrvatskih udruga u Srijemu, i »Tomislav« svoju opstojnost može u dobroj mjeri zahvaliti razumijevanju svećenika-župnika koji dopuštaju da se aktivnosti društva odvijaju unutar crkvenog dvorišta i vjeronaučnih dvorana. No, budući da civilne udruge imaju svjetovni karakter, uveliko ima smisla da posjeduju vlastiti prostor gdje će svećenik uvijek biti pozvan i uvijek imati svoje mjesto i ulogu.

HR: Koji su najčešći problemi s kojima se susreće HKPD »Tomislav« i općenito hrvatske udruge u Srijemu?

Kao i većina amaterskih udruga koje se bave kulturom, osnovni problem je nedostatak sredstava. Neke udruge, kao što je naša, imaju i problem »krova nad glavom« i utoliko teže mogu provoditi svoje aktivnosti. Oni koji imaju svoj prostor, imaju problem održavanja, plaćanja komunalnih taksi, grijanja… Česti su problemi i nedostatak voditelja za rad u pojedinim sekcijama, posebice u onim oblastima gdje se zahtjeva stručna i educirana osoba. Mogu reći kako većina udruga ima slične probleme i po tome se mi ne razlikujemo od ostalih.

HR: Ove godine se očekuje početak izgradnje vlastitog doma, od koga sve očekujete potporu, u kojem obliku i obujmu? Dokle se stiglo u rješavanju tog gorućeg problema Društva?

U cijeli taj pothvat krenuli smo po onoj narodnoj »uzdaj se ‘use’ i u svoje kljuse«. Na taj način smo u selu sakupili nešto sredstava s kojima se počelo. U protekle dvije godine sakupljena su sredstva koja su bila dovoljna da se riješi pitanje kupovine placa, izradi impresivan projekt i plate neke komunalne takse. Također je osigurano i nešto građevnog materijala. Međutim, to je još uvijek samo mali dio onoga što tek trebamo napraviti kako bi u konačnici »stavili ključ u bravu«.

Očekujem da ćemo već ovog proljeća započeti neke radove, no zbog manjka sredstava i mnogih administrativnih prepreka, vidjet ćemo kada ćemo doista i »zakopati ašov«.

Uzimajući u obzir da pokušavamo trajno riješiti elementarni problem udruge, u traženju pomoći nećemo se libiti zakucati na mnoga vrata. Budući da potrebna sredstva nisu mala, najviše ipak očekujemo od državnih institucija Hrvatske i Srbije.

Koristim i ovu prigodu zahvaliti svima onima koji su nam na bilo koji način pomogli, i istobobno pozivam sve institucije i pojedince kojima nisu strane plemenite nakane da nam pomognu kako bismo u dogledno vrijeme izgradili vlastiti dom. Posebnu zahvalnost za pomoć dugujemo Veleposlanstvu Republike Hrvatske, kao i Hrvatskom nacionalnom vijeću koje je imalo razumijevanja i prilikom raspodjele spomenutih sredstava poduprijelo nas u većoj mjeri.

HR: Očekujete li potporu i od institucija Republike Srbije?

Svakako. Mi smo građani ove države, ovdje živimo i radimo, ako baš hoćete, ovoj državi plaćamo porez, pa je za očekivati da i od nje zatražimo pomoć. Do sada smo jedino kod općinske i pokrajinske vlasti nailazili na razumjevanje. Osobno se nadam da će i republička vlast imati razumijevanja i doznačiti nam određena sredstva kako bismo u dogledno vrijeme okončali izgradnju prostora. To svakako ne mogu biti sredstva koja se uobičajeno dodjeljuju amaterskim udrugama kulture za redovitu djelatnost i podmirivanje tekućih troškova. Za pothvat izgradnje objekta kojim namjeravamo trajno riješiti problem prostora, potrebna su razmjerno veća sredstva.

HR: Što mislite koliko su HKPD »Tomislav« i druge hrvatske udruge u Srijemu uspjele sačuvati hrvatski nacionalni indetitet na ovim prostorima?

U odnosu na prije samo nekoliko godina, stvar je umnogome pomaknuta naprijed. Ono što je bilo skoro nezamislivo do prije koju godinu, danas je realnost. Osim promicanja pripadnosti hrvatskom narodu kroz postojeće kulturno-prosvjetne udruge, iz pepela su se uzdigle i nove, tako da ih danas u Srijemu imamo šest (Srijemska Mitrovica, Ruma, Golubinci, Petrovaradin, Novi Slankamen i Zemun). Nedavno je i u Beogradu osnovana hrvatska udruga.

Svaka od ovih udruga svjedoči identitet hrvatskog čovjeka, promovirajući istodobno jedinstvo u različitosti. Vjerujem da se svaka od njih, pokraj očuvanja vlastitoga, brine i za opći identitet, ali danas u vrijeme zahuktale globalizacije teško je očuvati čak i osnovne ljudske vrednote, a kamoli određene posebnosti.

Kada je u pitanju očuvanje identiteta, potrebno je uložiti mnogo truda da se uzdignemo iznad one razine koja se bavi samo osobnim interesima pojedinaca, kako bismo sustavno skrbili za kulturno blago koje su nam ostavili naši pređi. Bez obzira na sve izazove svakodnevice, to ne smijemo skinuti s uma, jer to je naše pravo, ali još više naša zadaća da pokazujemo kako smo narod koji ima svoju vjeru i svoj rod, priznavajući i svima drugima to isto.

HR: Jesu li Hrvati u Vojvodini međusobno integrirani, odnosno kakvo je Vaše viđenje međusobne povezanosti ovdašnjih Hrvata i kakav razvoj  te suradnje očekujete?

Nažalost, integracija je još uvijek na nedovoljno visokoj razini i s tim se ne bi smjelo miriti. Organiziranost i povezanost bi trebale biti zadaće svakog pojedinca, a pogotovu institucije. Uvjeren sam kako je čvršća povezanost dostižna.

Što se tiče povezanosti srijemskih udruga, moram istaknuti pozitivan pomak ostvaren posljednjih godina. I osobno sam se proteklih godina trudio zaživjeti redovite koordinativne susrete na razini predsjednika srijemskih udruga, odnosno da prigodom pojedinih manifestacija, jedni drugima budumo redoviti gosti.

Zatvaranje u vlastito dvorište i getoizacija nikome neće dobro donijeti. Moramo biti snažno uvezani unutar sebe, ali i povezani sa svojom okolicom, te suradnički i prijateljski usmjereni na svakog, bilo da je u pitanju pojedinac ili udruga.

HR: Radite u Beogradu. Kakva je situacija s Hrvatima u Beogradu?

Bojim se da nitko ne poznaje pravu sliku beogradskih Hrvata. Uostalom, u dvomilijunskom gradu svatko gubi u priličnoj mjeri od vlastitog identiteta. Ako govorimo o ciframa, tu su službeni podaci vjerojatno daleko od stvarnih.

Više od dvadeset godina živim istodobno u Beogradu i u Golubincima, i čini mi se kako sam upravo zahvaljujući »pomoći« sela i u tako velikom gradu ostao imun na mnoga uganuća koja život u tako velikoj košnici nosi. Budući da je to sveučilišni grad, trgovački centar i sve što uz to ide, bio bi veliki izazov animirati zemunske i beogradske Hrvate, osobito intelektualce.

HR: Prije nekoliko godina hrvatske udruge u Srijemu potpisale su Deklaraciju o suradanji sa Zajednicom kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije (ZAKUD). Koje je značenje tog dokumenta i koliko ste zadovo-ljni tom suradnjom?

Već sam govorio o izraženoj težnji srijemskih Hrvata za većom povezanošću s Hrvatskom. Deklaracija koju spominjete upravo je na tom tragu. Smatrali smo da i kroz regionalnu, to jest pograniču suradnju to možemo činiti brže i jednostavnije.

Usudio bih se reći kako je to bio i povjesni susret kojim smo željeli potaknuti jedinstveni oblik djelovanja svih udruga u Srijemu u cilju povezivanja i stvaranja okvira za očuvanje tradicije i kulture na cjelokupnom području Srijema, uvažavajući činjenicu postojanja državne granice. Europske integracije kojima se teži, sve će više pridonositi brisanju tih granica, čime će se potpomoći očuvanju posebnosti pojedinih regija kao što je Srijem. Mi u ovom dijelu Srijema smo sretni što smo, potpisujući spomenutu Deklaraciju, postali dio jedne velike obitelji i što i na ovaj način osjećamo skrb naše matice.

Ova suradnje je rezultirala nizom susreta s obiju strana granice. Također, planirali smo da iz ove deklaracije proizađu mnogi projekti i inicijative koji će značiti međusobnu, dvosmjernu suradnju oba dijela Srijema. Uspješno smo sa ZAKUD-om realizirali dostavu hrvatskog tiska svakoj od udruga u Srijemu. Svojedobno smo planirali informatizaciju udruga nabavom računala za sve srijemske udruge, te organiziranje tečaja za rad na računalu. Uvjeren sam kako ćemo i to uskoro pokrenuti. Planirali smo napraviti filmski prikaz svih srijemskih udruga koji bi se emitirao na TV postajama u županiji.

Međusobni nastupi na smotrama i festivalima posljednjih nekoliko godina, samo su jedan vid suradnje koji se već ostvaruje. Prije nekoliko godina na tradicionalnim »Vinkovačkim jesenima« imali smo »Večer Srijema«, gdje su sudjelovale sve srijemske udruge.

Budući da ZAKUD broji preko osamdeset udruga članica, onda je jasno kolike se mogućnosti suradnje pružaju. Upravo smo ovih dana imali susret s čelnicima ZAKUD-a kako bismo razmotrili nastavak suradnje do koje nam je obostrano stalo.

HR: Kako ocjenjujete generalno politiku Hrvatske prema Hrvatima u Srbiji?

Sadašnja politika je sustavnija, izravnija, pokriva širi aspekt života ovdašnjih Hrvata, što sve skupa odaje dojam riješenosti vlasti u Hrvatskoj da neće dopustiti maćehinski odnos prema autohtonom hrvatskom narodu, iako cijenim da nismo na vrhu prioriteta hrvatske vanjske politike. Mnogo je pitanja u kojima bi zagovor naše matične zemlje značio. Spomenimo da je provođenje međudržavnog sporazuma, nešto na čemu bi Hrvatska mogla više inzistirati u odnosima sa Srbijom. U biti, možemo biti zadovoljni aktivnostima hrvatske diplomacije u Srbiji, istodobno očekujući još sadržajniju potporu.

Ono što bi uskoro mogao postati problem, jest neminovni vizni režim, budući da je Hrvatska sve bliže Europi. Najmanje što očekujemo je da će vlasti u Hrvatskoj naći prihvatljiv način za rješavanje ove nadolazeće situacije.

HR: Kao član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za informiranje, kako ocjenjujete stanje u području informiranja hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini, odnosno Srbiji?

I u području informiranja došlo je do velikog iskoraka u odnosu na stanje od prije nekoliko godina, iako se još uvijek mora utrošiti mnogo energije kako bi se ostvario tek mali pomak. Bilo bi neobjektivno i nedobronamjerno ne primjetiti da se uspostavom boljih susjedskih odnosa dviju država, i položaj Hrvata započeo rješavati sustavno i u okviru zakonskih regulativa. Ono što nas dodatno ograničava, kao «novu» nacionalnu manjinu, jest nepostojanje organiziranih institucija, što većina drugih nacionalnih manjina ima, neke čak vrlo dobro ustrojene.

Još uvijek je program na hrvatskom jeziku u nedopustivo malom obujmu, ali mi se čini kako su počeli puhati novi vjetrovi i da s optimizmom možemo gledati na vrijeme koje dolazi. »Hrvatska riječ«, kao centralna informativna ustanova, prošavši kroz početne faze ustrojavanja i uglavnom preboljevši »dječje bolesti«, danas predstavlja respektabilnu instituciju. To svakako ne znači da je u potpunosti ispunila svoju zadaću. Naprotiv, mislim kako pred »Hrvatsku riječ« tek dolaze izazovi na koje će trebati odgovoriti.

Ovdje bih spomenuo i »Platformu za bućnost informiranja hrvatske zajednice u Srbiji« na kojoj radimo i koja bi trebala pružiti smjernice u oblasti informiranja i okvirno prikazati potrebe i način ostvarivanja prava na informiranje.

Bilo koju inicijativu ne stavljamo jednu naspram druge, nego to promatramo kao zadaću za integraciju općeg informativnog prostora zajednice. Činimo ono što možemo i ma koliko da se to ponekad ne vidi, ipak se vodi jedna kontinuirana aktivnost za ostvarivanje prava koja nam pripadaju.

HR: Koja je Vaša poruka Hrvatima u Srijemu i svim ljudima dobre volje, kao i svima koji možda još uvijek na spomen Srijema osjećaju neku dozu straha i pitaju se – kako je u njemu živjeti?

Vidno je još uvijek mâlo sudjelovanje Hrvata u javnom i društvenom životu i stoga želim poručiti svojim sunarodnjacima da se ne ustručavaju takvih zadaća. Moramo biti svjesni da smo i mi sami suodgovorni za ono što nam se događa, te se više angažirati u strukturama koje se bave kreiranjem naše stvarnosti.

Također, preporučujem da se okrenemo univerzalnim vrednotama i istinama, istodobno nadilazeći bilo kakve lokalizme jer u vremenu u kojem je svijet postao globalno selo, samo nam to može pomoći.

Iskoristit ću prigodu i pozdraviti kako sunarodnjake, tako i prijatelje iz redova drugih naroda u Srijemu, Vojvodini i šire. Volio bih da po koja riječ od izrečenog dopre i do odgovornih u domovini Hrvatskoj, odnosno Srbiji. Na taj način bolja budućnost svih nas bit će izvjesnija.                                            g