Arhiv tekstova

Papige, osobito one manjih veličina, česti su kućni ljubimci i radost onih koji ih drže u svojim domovima. Ali kada se odgajaju veće i zahtjevnije vrste ovih egzotičnih ptica, onda uz zadovoljstvo ide i znatno veća svakodnevna (ponekad i noćna) aktivnost. O svom hobiju i privrženosti dugorepim, šarenim ljubimcima razgovarali smo sa Sinišom Kujundžićem, vrsnim poznavateljem ovih egzotičnih ptica.  

Sjever Bačke glasovit je po brojnim odgojivačima ptica, ipak pretežno golubova koji su i simbol naše ravnice. Kako ste se Vi odlučili za papige, egzotične ptice dalekih tropskih krajeva?

Bilo je to još u vrijeme mog najranijeg djetinjstva kada sam nakon jednog jakog nevremena pronašao bespomoćnu nimfu, vrstu male papige, poneo je doma, osušio i nahranio. Sljedeće dvije godine Kviki je postao dio naše obitelji, ali je nesretnim slučajem jednoga dana moj otac ostavio otvoren kavez i on je odletio. U želji popravljanja svog propusta, otac mi je ubrzo kupio par nimfi i tako je započelo moje ozbiljnije druženje s papigama.

Isprva su to bile vrste malih papiga, ali danas Vaše kaveze krase veliki i egzotični primjerci. Što je uvjetovalo preusmjerenje na krupniju vrstu ovih lijepih ptica?

Poslije nekoliko godina intenzivnog bavljenja odgojem manjih vrsta, poželio sam se oprobati u uzgoju većih primjeraka i kupio tri pileta žako papiga. I tada je uslijedila svojevrsna »tortura« potrebna za njihov pravilan razvoj. Prvih mjesec dana, svaka dva sata, oni su morali biti ručno hranjeni, poput malih beba, a potom u iduća dva mjeseca, dok nisu dovoljno ojačali, ti dnevni obroci su bili sve veći i samim tim rjeđe ih je trebalo »njegovati«. 

O kakvim se zapravo pticama radi, kada su vrijedne tolikog odricanja?

Žako papige potječu iz afričke države Kongo, a prema ocjeni znanstvenika slove za  najinteligentniju ptičju vrstu. Osobito zbog svojih brojnih sposobnosti imitiranja i oponašanja raznih zvukova i glasova sve do razgovjetne konverzacije koja se uspoređuje s inteligencijom, primjerice, trogodišnjeg djeteta.

S obzirom da izvorno potječu iz tropskog, vrelog afričkog podneblja, kako se oni uspijevaju prilagoditi našoj kontinentalnoj klimi i čestim promjenama temperature?

Vrlo su otporni na vanjske utjecaje, ali ukoliko je vanjska temperatura nekoliko stupnjeva iznad ništice. Jer veću hladnoću ipak ne mogu podnijeti. Najbolji pokazatelj mi je njihova posuda s vodom. Kada se na površini vode uhvati manje ledena pokorica, to je znak potrebe za dogrijavanjem prostorija u kojima zimuju.

Što najviše vole jesti ovi  ljepotani šarenog dugog repa?

Većina papiga jede sve ono što se kod nas može nabaviti: šareni, bijeli i crni suncokret, proso, ječam, keleš, kudelju, orah, badem. Opet, ja sam moje malo više razmazio, jer za njih nabavljam specijalnu hranu iz Mađarske, uvezenu iz SAD, koja sadrži preko 30 različitih vrsta najkvalitetnijeg sjemenja koje potječe i iz Afrike, njihove matične postojbine. Također, papige osobito vole jesti sve vrste voća i povrća, što im redovito dopunjujem uz osnovne obroke.

Uz ovako brižnu njegu i skrb, kolika može biti životna dob Vaših ljubimaca?

Srednje veliki primjerci papiga mogu doživjeti između 60-80 godina, dok kakadui i are mogu poživjeti i do nevjerojatnih 120 i više godina. Tvrdi se kako je, primjerice, Lenjinova omiljena papiga još uvijek u životu.

Kao iskusan odgojivač papiga, što biste mogli savjetovati mlađim osobama koje bi se željele oprobati u ovoj hobi disciplini?

Za sve treba vrijeme i iskustvo, pa i za uzgoj velikih papiga. Savjetovao bih, za početak, uzgoj manjih vrsta. A potom, postupno i prelazak na krupnije primjerke, jer oni ipak traže i ozbiljnije uvjete držanja i veću skrb. Naravno, potrebno je mnogo ljubavi i strpljenja, baš kao u odgoju bilo koje druge vrste.