Arhiv tekstova

Akademski slikar i grafičar Ivan Balažević posljednji put je samostalno izlagao u svom gradu davne 1989. godine i trebala su nepuna dva decenija za ponovni susret s njegovim stvaralačkim opusom. Samostalni izložbeni postav ugostila je Moderna galerija Likovni susret u Subotici, a posjetitelji će je moći razgledati sve po početka svibnja. 

Nakon gotovo dvadeset godina ponovno imate samostalnu izložbu u Subotici, gradu u kojemu ste proživjeli dio svoje mladosti. 

Ah, da. Nakon dvadeset godina i ujedno dvadeset godina stariji i, nadam se, bolji slikar nego što sam to bio u vremenu svojeg posljednjeg samostalnog izlaganja u Subotici. Koncepcija je posve drugačija, ima novih tehnika, sasvim novih stvari i, konkretno, ova izložba ima jednu drugačiju koncepciju za razliku od prethodne.

U čemu se ogleda spomenuta »drugačija koncepcija«?

Sama činjenica da sam se rodio u ravnici, a otišao živjeti na Mediteran, predstavlja svojevrstan spoj, u kojemu se ogledaju razlike podneblja u kojemu egzistiram prema onome iz kojega sam potekao. U biti, upravo na tim spojevima i razlikama počiva cijela ne samo koncepcija, nego i određena poetika ove izložbe.

Koliko je trajala umjetničko – stvaralačka priprema ove izložbe?

Izložbeni postav sadrži i neke slike koje su stare do dvije godine, dok je ciljana priprema trajala nekih godinu dana.

Zbog specifičnosti mjesta njenog održavanja i određenih emotivnih poveznica, je li u pripremi slika za subotičku izložbu postojalo određeno specifično opterećenje slikanja za rodni kraj?

Ne bih to formulirao kao osjećaj opterećenja, jer slike nisam ni slikao isključivo za rodni kraj, ali je zato bilo određenog osjećaja odgovornosti. Jedna svijest da to ipak nije bilo koja izložba i nastup, već jedan specifičan nastup pred sredinom iz koje si potekao i ljudima s kojima si se družio prije dvadeset, trideset godina. Ponavljam, osjećaj jedne naglašene odgovornosti zbog svega navedenog, jer nedavno sam, primjerice, imao izložbu u Splitu, uskoro ću izlagati u Budimpešti i to su za mene serijske stvari, dok je ovo nešto posve drugo.

Kakvi su Vaši dojmovi glede renovirane Moderne galerije Likovni susret u kojoj izlažete svoja najnovija djela?

Sam izložbeni prostor i nije renoviran, jer je takav bio i prije puno godina i mogao bi biti znatno bolji i atraktivniji uz određene tehničke preinake, osobito u vezi svjetla, ali opet, s druge strane, moram reći kako sam se svima hvalio činjenicom da ću izlagati, nakon mojih 120 samostalnih izložbi, u apsolutno najljepšoj zgradi i prostoru.

Izvan izložbenog postava i prostora u kojemu se ona održava, kakvi su današnji dojmovi nekadašnjeg sugrađanina o gradu iz kojeg se davno otisnuo put Jadrana?

Subotica se dosta promijenila tijekom svih proteklih godina, ali je u svom duhu i osobitosti ostala prepoznatljiva. Jer ovaj grad za mene prije svega čine ljudi koje znam, pa i danas, nakon toliko godina, kada se prošetam Korzom ili »Malim korzom«, često susretnem nekoga poznatog. Istina, dogodi mi se kako se ne mogu sjetiti imena znanca, ali zamolim ljude da mi zbog toga ne zamjere. Uvijek mi je lijepo vratiti se u našu Suboticu, i nadam se da ću to i dalje činiti.

Kako ste proveli ovih nekoliko subotičkih dana i jeste li uspjeli uhvatiti nit neke nove inspiracije u motivima rodnog podneblja?

Zbog obimnosti posla oko pripreme izložbe, osobito velike angažiranosti tijekom proteklog mjeseca, dane u Subotici sam pretežito koristio za finaliziranje završnih poslova, ali i za malo odmora i opuštanja u društvu bliskih osoba. Naravno, kao slikara uvijek me prilikom boravka u drugim sredinama nešto zna poticati i ostati zabilježeno u memoriji, što će me poslije inspirirati u stvaranju nekog novog djela.

Na koncu, dvadeset godina je proteklo od prijašnje samostalne izložbe, hoćemo li čekati i sljedećih dvadeset na neku novu?

Ne bih ništa prognozirao, ostavit ćemo to vremenu koje je pred nama. Ipak, nadam se kako neće proći baš tako mnogo vremena do neke sljedeće. Također, ne mora to biti ni ovako velika izložba poput ove u kojoj je izloženo 46 eksponata, nego i neka manja, tematizirana drugačijom poetikom.        g