04.04.2008
Kultura
Kultura
Nije rijetkost da se u različitim prigodama predstavnici hrvatske nacionalne manjine zalažu za izjednačavanje u ostvarivanju prava s drugim nacionalnim manjinama u Srbiji. Često se naglašava kako druge manjine imaju razvijene medije, obrazovne i kulturne institucije, a neke od njih i jake političke stranke, dok hrvatska manjina sve te institucije tek treba izgraditi ili postojeće ojačati. U ožujku je Skupština Vojvodine usvojila odluke o formiranju Zavoda za kulturu pet nacionalnih manjina, među kojima i hrvatske nacionalne manjine. Time vojvođanski Hrvati dobivaju prvu profesionalnu instituciju na području kulture.
Dobra je to vijest i značajan pomak u zaštiti prava hrvatske manjine, a istodobno je primjer kako hrvatska manjina ne mora uvijek kaskati za drugim manjinama. Pozitivno je i to što se Hrvatsko nacionalno vijeće pojavljuje kao suosnivač Zavoda jer se radi o novom poglavlju u razvoju područja zaštite manjinskih prava Hrvata u Srbiji. No tu, gdje ih ne bi trebalo biti, nastaju problemi. Subotnja sjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, na čijem je dnevnom redu bilo donošenje odluke o Zavodu, cijelo je vrijeme radila na rubu kvoruma te je bilo dovedeno u pitanje donošenje odluke o suosnivačkom udjelu. Nakon što je u jednom trenutku sjednica prekinuta zbog odlaska jednog vijećnika, drugi je »uspavani« vijećnik »spasio« cijelu stvar i svojim dolaskom omogućio nastavak rada i donošenje te vrlo značajne odluke. Značajne zato što je Zavod za kulturu tek druga profesionalna institucija vojvođanskih Hrvata, prva je NIU »Hrvatska riječ«, a koja treba sustavno i uz osigurana sredstva iz pokrajinskog proračuna raditi na očuvanju, unapređenju i razvoju naše kulture. Ako znamo da je očuvanje i razvijanje nacionalne kulture uvjet očuvanja nacionalnog identiteta, a da na prostoru Srbije, do osnivanja Zavoda, nije postojala niti jedna profesionalna institucija na području kulture, nezainteresiranost vijećnika, ako to tako možemo nazvati, je u najmanju ruku neodgovorna.
J. D.