Arhiv tekstova

Iako po godinama još uvijek junior. Vedran Kujundžić (1991.) uspješno igra za seniorsku momčad NK Đurđin za koji je na poziciji vođe navale u prvom dijelu sezone zabio šest pogodaka. Klub iz istoimenog mjesta pokraj Subotice trenutačno zauzima prvo mjesto u Područnoj subotičkoj ligi, a uspio je izboriti i plasman u finale Kupa na teritoriju grada. O nogometu i životnoj svakodnevici porazgovarali smo u kraćem razgovoru za naš tjednik.

Kada ste započeli aktivno bavljenje nogometom?

U Nogometnom klubu Đurđin, u čijem seniroskom sastavu danas nastupam, počeo sam trenirati već sa šest godina u najmlađoj kategoriji pjetlića. Od prvih početaka sve do danas promijenio sam nekoliko starosnih kategorija u kojima sam igrao za matični klub. Moj prvi trener bio je Nedeljko Horvat, koji mi je i danas trener u prvoj momčadi.

Jeste li uvijek igrali na poziciji centarfora ili ste i mjesto u momčadi tijekom godina mijenjali?

U osnovi, i počeo sam na mjestu navalnog igrača, ali sam igrajući za podmladak po potrebi igrao i u srednjem redu, no prelaskom u prvu momčad ponovno sam zauzeo »svoje« mjesto u vrhu navale.

Je li Vaša visina umnogome odredila nogometnu poziciju na kojoj igrate?

S visinom od 191 cm, možeš biti napadač ili obrambeni igrač, ali uvijek sam imao više afiniteta prema protivničkom golu. Glede visine, ona mi u znatnoj mjeri pomaže prilikom igre glavom, koja je i moja specijalnost, ali bih dodao kako unatoč višem stasu posjedujem i zapaženu brzinu, što je za igrača navale osobito važno.

Napadača se uvijek i isključivo pita za golgetersku bilancu. Kakva je Vaša?

Igrajući za sve selekcije kluba zabio sam puno golova, u omladinskoj majici igrajući u Područnoj ligi i preko stotinu. Seniorsku bilancu u tekućoj natjecateljskoj sezoni otvorio sam sa šest postignutih pogodaka u prvom dijelu prvenstva.

Vaši golovi jamačno su doprinijeli lijepom uspjehu Đurđina u prvom dijelu sezone.

Prije svega dobrom igrom cijele momčadi uspjeli smo polusezonu završiti na prvom mjestu Područne lige, s tri boda ispred Njegoševa i istaknuti ozbiljnu kandidaturu za plasman u viši stupanj natjecanja. Uz ligaški uspjeh, dobre igre smo pokazali u Kupu na teritoriju Subotice i uspjeli se plasirati u finale, skupa s momčadi Ljutova.

Planovi momčadi su poznati, a kakvi su Vaši osobni planovi glede nastavka nogometne karijere?

Jamačno bih želio i dalje igrati nogomet, možda biti i profesionalni nogometaš jednog dana, ali prije svega želim završiti školu, jer smatram kako je naobrazba iznimno važna u životu. U svom nogometnom usavršavanju nastojat ću ispraviti određene slabije strane svoj igre kao što je, prije svega, igra lijevom nogom i brže oslobađanje od lopte.

U koju školu idete i kako uspijevate uskladiti školske s nogometnim obvezama?

Pohađam Srednju tehničku školu, smjer elektrotehničar računala, u Subotici i svakodnevno putujem iz Đurđina. Zbog školskih obveza uspijevam trenirati samo dva puta na tjedan.

Ostaje li vremena i za neke slobodne aktivnosti?

Mimo škole i nogometa, slobodno vrijeme volim trošiti na računalne igrice, ali i kad god postoji vremena, osobito subotom, volim rekreativno zaigrati na male golove s mojim prijateljima.                    g