Arhiv tekstova
28.03.2008
Družba najboljih prijatelja
»Vodim ovaj odjel od prvog razreda. Kada nam se u trećem razredu pridružila Jelena Dulić, koja se doselila iz Male Bosne, bili smo presretni.« kaže Slavica Ivković Ivandekić, učiteljica IV. b OŠ »Matija Gubec« u Donjem Tavankutu.
»Nažalost, prije dva tjedna odselio se Slaven Horvat i tužni smo što više nije u našem razredu. Sada mu pravimo album za uspomenu – da mu nešto zec odnese iz Tavankuta.« kažu u IV. b. Osim velikih priprema za uskrsne izložbe, obzirom da smo ih posjetili u preduskrsno vrijeme, učenici su veoma aktivni i sudjeluju u mnogim manifestacijama te šalju radove na natječaje. »U okviru natječaja ‚Zdrava hrana‘, Marko Stantić, naš istaknuti i često nagrađivan recitator, napisao je sastavak pod nazivom ‚Lijepo postavljen stol‘ i osvojio prvu nagradu. Također, sudjelovali smo i na natječaju tvrtke ‚Knjaz Miloš‘ kada smo za sastavak na temu ‚Akviša i ja‘ dobili utješnu nagradu – ruksake.« nastavlja učiteljica. Osim toga, osobito su ponosni na sudjelovanje u natječaju časopisa za djecu iz Hrvatske »Smib«. »Trebalo je u ‚Smib‘ poslati stari recept s orasima. Napravili smo ga, fotografirali i poslali. Zauzvrat smo dobili utješnu nagradu.« pojašnjava učiteljica i dodaje kako joj je žao što se bliže kraju suradnje: »Dobra je grupa i lijepo je s njima raditi. Voljela bi kada bi se mogli vratiti u mjesec rujan pa da skupa provedemo još jednu godinu«, tužno konstatuje učiteljica.
Za rastanak, otkrili su nam što za njih znači prijateljstvo.
»Prijateljstvo je kada se svaki dan lijepo igramo i složni smo«, kaže Martina Stantić, »i ako se posvađamo, onda se pomirimo jer smo mi najbolji prijatelji.«
»Kada sam živjela u Maloj Bosni najbolja prijateljica mi se zvala Suzana«, prisjeća se Jelena Dulić, »ona i ja smo uvijek išle zajedno u školu. To je za mene prijateljstvo.«
»Prijateljstvo je za mene kada pomažemo jedno drugome u nevolji. Moja najbolja prijateljica se zove Martina, a najbolji prijatelj Marko«, kaže Veronika Vojnić Mijatov.
»Kada s prijateljima igram nogomet, košarku i stolni tenis – to je za mene prijateljstvo«, govori Igor Gurinović.
»Prijateljstvo je kada moja prijateljica Mila dođe kod mene da se igramo«, kaže Andrija Mamužić, »ili kad ja odem kod svog prijatelja Grge.«
»Za mene je prijateljstvo kada si nekom vjeran i kada opraštaš drugima. Prijatelji uvijek dijele s drugima i skupa se igraju«, pojašnjava Marko Stantić i nastavlja kako se »prijatelji moraju pomagati u nevolji i nikada ih ne treba osramotiti.«
»Prijateljstvo za mene znači da imam puno prijatelja. Volim se igrati s njima«, kaže Grgo Stantić. Također, kod njega su za doček Nove godine došli Veronika i Marko, »prijateljstvo je i kada nisi sam za Novu godinu«, zaključuje on.
»Lijepo se druže u razredu i jako su dobri prijatelji«, ističe učiteljica IV. b, »čitali smo lektiru ‘Društvo Pere Kvržice‘ i na osnovu toga je Marko Stantić napisao sastav ‘Družba najboljih prijatelja‘ čiji članovi su prijatelji iz razreda.« Na osnovu toga, svi su skupa nacrtali plakat na tu temu.
Jednog dana moji prijatelji iz razreda i ja smo se dogovorili da idemo u šumu. Išli smo na izlet biciklima. Na putu do šume smo bili uzbuđeni jer nismo znali što nas čeka. Kada smo stigli malo smo prošetali šumom. Moj prijatelj Slaven je pronašao stari zapušteni čamac. Odlučili smo ga opet vratiti u normalu. Kako je bila nedjelja a sutra je trebalo ići u školu, nismo mogli. Vratili smo se a ja sam stalno razmišljao o zapuštenom čamcu. Svanulo je jutro i morali smo poći u školu. Počeo je sat a mi smo učitelju slagali da moramo krenuti malo ranije. Ustvari smo išli do čamca. Moj prijatelj Andrej budući da ima strogog oca nije mogao poći s nama. Pokušali smo ga nekako izvući iz kuće i uspjeli smo. Njegovom ocu smo rekli da ćemo ga vratiti prije mraka. Tada smo postali Družina. Lozinka nam je bila – srebrni orao. U Družini su bili Veronika, Andrija, Grgo, Slaven, Martina, Jelena, Igor, Andrej i ja. Svi smo se lijepo slagali. Čamac smo danima pravili. Djevojčice su bojale čamac. Kada je čamac bio gotov odlučili smo ga pokazati narodu, ali prije toga da ga mi isprobamo. Doveli smo svoje roditelje, susjede, cijelo selo. Svi su se oduševili a mi smo bili nagrađeni velikim pljeskom i čestitkama. Tako je nastala Družba najboljih prijatelja.
