Arhiv tekstova

Predstavljati Miljenka Jergovića gotovo da i nije potrebno. Jedan od najplodnijih suvremenih autora gotovo nam svake godine nudi razloge za druženje s knjigom. Rodio se u Sarajevu, živi u Zagrebu i u svojem najnovijem romanu spaja točke na kojima se nalaze ova dva grada. Autor je čitavog niza naslova što su već pronašli svoja mjesta na književnoj sceni. Gotovo da nema područja na kojem se nije ogledao. Objavio je knjige pjesama (»Opservatorija Varšave«, »Uči li neko noćas u ovom gradu japanski«, »Himmel Commando«, »Preko zaleđenog mosta«, »Hauzmajstor Šulc«) te knjige priča (»Sarajevski marlboro«, »Karivani«, »Mama Leone«, »Rabija i sedam emleka«, »Inšallah, Madona, inšalah«, »Historijska čitanka«). Znamo ga i kao autora novele »Buick Rivera«, romana »Dvori od oraha«, »Gloria in exelsis«, »Ruta Tannenbaum«, dramskog teksta »Kažeš anđeo«, knjige publicističkih tekstova »Naci bonton« i »Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu«.

Najnoviji uradak u tako bogatoj književnoj biografiji njegov je roman »Freelander«, djelo koje budi asocijacije na novelu »Buick Rivera«. Oba naslova ujedinjuje putovanje kao glavni pokretač zbivanja, cestu kao svojevrsnu pozornicu i automobile što zauzimaju posebno mjesto u životu glavnih likova. Sličnost se ogleda i u ponekim novelističkim odrednicama »Freelandera« koji, premda određen kao roman, prati jedan lik i događaje što se nižu linearno. Nakon opsežnih djela tipa »Dvori od oraha« Miljenko Jergović iznenađuje nas kraćim romanom u kojem prati protok vremena u životu sasvim običnog lika.

DUHOVI PROŠLOSTI: Riječ je o umirovljenom zagrebačkom profesoru Karlu Adumu, koji se nakon tridesetak godina sprema na putovanje u rodno Sarajevo. Povod za to je stričeva smrt i čitanje oporuke na koju ga pozivaju. U starom Volvu, kupljenom u 34. godini, starac koji je nakon ženine smrti ostao sam, počet će odmotavati klupko vlastita života. Pri tom će nam otkrivati svoja sjećanja i uspomene, ali i strahove, frustracije i neostvarene želje. Kotrljajući se cestom koja nudi krajolike i prostore Bosne, Karlo će Adum imati prilike još se jednom suočiti sa zaboravljenim duhovima prošlosti i davno prohujalim vremenom.

Simbolika imena starog profesora povijesti osvijetlit će intime prostore čovjeka, koji će u nizu digresija ispričati svoju životnu priču. Njegovo prezime Adum, objašnjava nam se, izvedeno je od hadum – što znači eunuh, uškopljenik, a takvo određenje lika potvrđuje se, nakon iskrenih spoznaja samog nositelja, kao jedino moguće. Jer, doživljavajući stari automobil kao svoj vlastiti neuspjeh, u nizu dokaza sam će Karlo Adum dokazati da je tomu zaista tako. Nemogućnost da se izbori za svoje mjesto pod suncem, da ostavi tragove svog postojanje na bilo kojem području, sudbina je predodređena za nekoga tko je obilježen takvim prezimenom. Odustajanje od borbe proizlazi stoga kao logičan slijed, ali nastojanja da se othrva ironiji sudbine probudit će se kod starca onda kada se to bude najmanje očekivalo.

DVA GRADA: Brojne epizode što zaustavljaju radnju osvjetljavaju lik usamljenika i neprilagođene jedinke, ali i ocrtavaju obrise dvaju gradova istaknutih na osobnoj karti Karla Aduma. Sarajevo, iz kojeg je s majkom otišao nakon nehotičnog ubojstva vršnjaka, i Zagreb s obrisima agramerske kulture, nude nam i slike vremena na širem planu. Kritički odmak od oba grada ponudit će mogućnost da se u njima potraže razlozi za mnogo toga što je obilježilo život osobe, koja nije pripadala do kraja niti jednom niti drugom. Nepripadanje se nameće kao bitan element u određivanju Karla Aduma, što samo potkrepljuje bljeskoviti prikaz nekih drugih likova s kojima uspostavlja veze i isprepliće svoju sudbinu. Poput vlastite majke, koja se snalazi u svim vremenima i baš zato ne pripada nikome do kraja, i njezin će sin uzalud tražiti prostor i vrijeme kojem pripada.

Njegovo posljednje putovanje svojevrsno je podvlačenje crte pod zagrebačku suvremenost kao i pod stvarnost Bosne, prepunu kontrasta i scena, koje je moguće doživjeti tek kao odgovor na pitanja što se uzalud postavljaju još od tko zna kojih vremena. Koliko je u tim pitanjima moguće prepoznati i ona što ih svatko od nas postavlja samom sebi, iako se možda ne nada odgovoru, ovisit će i percepcija »Freelandera«. Sigurno je samo kako nas je Miljenko Jergović opet iznenadio knjigom u kojoj ne treba tražiti dvore od oraha, nego ljudske sudbine koje bi mogle stati tek u orahovu ljusku.                                        g