Arhiv tekstova

Ožujski je ovaj dan tmuran. Podsjeća na poznojesenski. Dolazimo cestom od Dunava, od graničnoga prijelaza Bogojevo-Erdut, u najveće šokačko selo u Podunavlju, Sontu. Rijetki prolaznici gledaju nas ljubopitljivo, kao da se pitaju – tko to opet i što radi s fotoaparatom u njihovom selu. Kažu kako su Sonćani ljudi otvorena srca, da više poštuju one koji dođu »sa strane«, nego sami sebe. Osjećamo kako smo među svojima. Ljudi nam prilaze, upoznaju se s nama, srdačno nas pozivaju na piće. Pripovijedaju nam o selu, pripovijedaju i puno više no što pitamo. Pokazuju nam sve lokacije važne za život sela. Govore o ekonomskom trenutku u Sonti, koji je  tmuran poput današnjega dana. Pripovijedaju  o nekada jakim poduzećima – »Mladi borac« i ROP »Sonta« – koji su hranili polovicu sela, o tekstilnoj tvornici »Novitet«, u kojoj su uposlenice sa zadovoljstvom radile. Danas se situacija obrnula. Poduzeća su privatizirana, puno je radnika otpušteno, a oni koji su ostali puno više rade a puno manje zarađuju. I bivša »Kudeljara« je privatizirana. I tamo su male plaće. Kako ne bi baš sve izgledalo crno, od slučajnih sugovornika doznajemo kako u selu ima i nekoliko onih koji rade u apatinskoj pivovari, koja dobro posluje. Većina žitelja »živi« od poljoprivrede, manji broj od »privatluka«. Saznajemo kako će ove godine u selu biti desetak svadbi, što predstavlja veliki napredak u odnosu na nekoliko prethodnih godina. A ljudi pamte i predratne osamdesete, u kojima je bilo po četrdesetak sklopljenih brakova godišnje. Po statističkim podacima Sonta je na popisu 2002. godine imala preko 1000 žitelja manje nego što je imala 1991. A ima jednu crkvu više. Većina žitelja je katoličke vjeroispovijesti. Crkva sv. Lovre stara je nekoliko stoljeća. U selu je, nakon dolaska izbjeglica, izgrađena i pravoslavna crkva sv. Georgija. U Sonti djeluju četiri društva: OKUD »Ivo Lola Ribar« njeguje folklor nekadašnjih vremena bratstva i jedinstva, KPZH »Šokadija« formirana u siječnju 2002. godine u svim svojim odjelima njeguje izvornost Sonte,  KPD »Roma« trenutačno postoji samo na papiru, a posljednji organizirani KUD »Mažoret« okuplja mažoretkinje, tamburaški orkestar i ritmičarke. Veliki broj djece i mladeži organizirano se bavi nogometom, rukometom, košarkom, hrvanjem i karateom, a u natjecanja su uključeni NK »Dinamo«, RK »Sonta«, ŽRK »Sonta« i KK »Sonta«. U svim ovim  razgovorima vraćamo se na dvije neizbježne teme: ekonomiju i politiku. Saznajemo kako u Sonti djeluju  članovi sljedećih stranaka: DSHV, DS, SPS, SRS, DSS, Nova Srbija i Demokratska partija Roma. Koliko koja stranka u lokalu ozbiljno radi pokazuju izborni rezultati. Većina na posljednjim lokalnim izborima nije dobila niti onoliko glasova, koliko je morala imati potpisa prigodom predaje svojih lista. Po tradiciji, Sonćani su na izborima podržavali demokratsko-nacionalnu opciju, no, na posljednjim lokalnim, uz slabu izlaznost (svega 23 posto op. aut.), većinu mandata u Savjetu MZ (8 od 15) dobila je postizborna koalicija SPS-SRS-GG Antuna Zlatara. Novi izbori su na pragu, sugovornici kažu kako se nešto mora iz korijena mijenjati. Razgovarali smo i s Ružom Silađev, kojoj je prošle godine objavljena zapažena knjiga »Divani iz Sonte«, u kojoj  svjedoči o životu i šokačkim običajima. Sreli smo i Ivana Andrašića, autora pučkih drama »Ljubav iz baba-Mandine kujne« i »Novi knez nije knez«, koje su objavljene u knjizi »Teška vrimena«. Na koncu boravka u Sonti jedan iznenadan ugodan susret.  Prepoznala nas je i na piće pozvala Hvaranka, koja je rođena i dobar dio vremena provodi u Sonti, slikarica Ana Tudor. Pozvala nas je u kavanu »Bačka 1924«, koja bez prekida radi 84 godine. »Bačka« nije ni restoran, ni kafić. Sonćani kažu kako je to njihova kavana sa šmekom, njihova kavana koja je ujedno i institucija kulture i ispovjedaonica. Ana Tudor nam otkriva kako će uskoro ovdje prirediti samostalnu izložbu. Za naš stol sjeli su i vlasnici, Nevenka i Ivan Matić i razgovor je zašao u polje umjetnosti. Vrijeme je brzo prolazilo, morali smo se oprostiti od ovako ugodnoga dru-štva, morali smo napustiti Sontu. Ostao nam je dojam kako smo u ovom selu bili prekratko, da smo se sa Sonćanima družili premalo. I da... nadamo se kako će Sonćani dočekati i sunčane dane, da ovako tmurno neće ostati dovijeka.

 M. K. i K. P.