Arhiv tekstova

Nakon prošlogodišnje katastrofalne suše i gotovo potpuno upropaštenog prinosa nekih kultura, prije svega kukuruza, veliko je pitanje za zemljoradnike bilo kako obaviti ovoproljetnu sjetvu. Ipak će, izgleda, sve biti u redu, i to onako kako je i jedino moguće – angažmanom države i banaka, a na relativno zadovoljstvo svih sudionika u proizvodnom procesu – i zemljoradnika, i otkupljivača, i prerađivača.

Povoljnim jednogodišnjim kreditima za sjetvu, s kamatom nižom od stope inflacije, neposredni su proizvođači dobili mogućnosti zasijati proljetne kulture i ugovoriti prodaju, a otkupljivači i prerađivači će, ukoliko se opet ne dogodi neka prirodna nepogoda, na jesen biti zadovoljniji nego prošle godine.

CIKLUS USPJEŠNO ZAPOČET: »U vrijeme kada je ministrica poljoprivrede bila Ivana Dulić-Marković, s Ministarstvom poljoprivrede uspostavili smo dobre kontakte i suradnju i to traje i danas«, kaže jedan od većih otkupljivača poljoprivrednih kultura u subotičkom kraju Branko Vujić, direktor i većinski vlasnik poduzeća HV Partner iz Male Bosne. »Djelatnici u Ministarstvu poljoprivrede uvažavaju mišljenje i sugestije nas, pojedinaca, koji imamo iskustva i duboko smo u ovom poslu. Zahvaljujući i tome, država je ove godine odlučila refinancirati kamatne stope za kredite namijenjene zemljoradnicima, pa su tako oni ovoga proljeća od banaka mogli dobiti kredit u iznosu do po 500.000 dinara, s obvezom plaćanja godišnje kamate od 5 posto, dok je preostalih 10 posto do punog iznosa kamate preuzela država. Ako se ima u vidu kako su realne bankarske kamate i do 20 posto godišnje, onda je jasno da se ovo može smatrati solidnom pomoći.«

Ministarstvo je za ovu namjenu izdvojilo 30 milijardi dinara, pa jednostavna računica pokazuje kako je 60.000 poljodjelaca ovoga proljeća bilo u prilici zadužiti se pod povoljnim uvjetima na maksimalni iznos kredita. No, budući da mnogi od njih još uvijek otplaćuju kredite iz prošle godine, njihova su ovogodišnja zaduženja mogla biti samo u iznosu razlike do 500.000 dinara, što znači da je i više od 60.000 zemljoradnika obuhvaćeno ovim kreditnim poticajem.

Naravno, prošlogodišnju štetu od suše nikakvi poticaji ove vrste ne mogu u potpunosti nadomjestiti, pa čak niti značajno umanjiti, ali su ipak postavljeni uvjeti da se ovogodišnji poljoprivredni ciklus uspješno započne, a na ljeto – što već Bog da.

POLJODJELCIMA TREBA JAKA UDRUGA: Na primjedbu, kako se ovaj primjer ne uklapa u uobičajenu predrasudu da se svaki razgovor o poljoprivredi mora svesti na kritiku države, Branko Vujić kaže:

»Državu treba ‚ružiti’, nju treba pritiskati, ali nikako blokadama cesta, niti država smije odgovarati pendrecima, kao što smo to imali prošle godine. Stvari treba rješavati u hodu i to dogovorom. Najbolje bi bilo kada bi se u Vojvodini i u cijeloj Srbiji oformila jaka udruga poljoprivrednika, koja bi, zahvaljujući brojnosti svoga članstva, u svakom trenutku, kada to poželi, baš kao u razvijenim zemljama, mogla svoje zahtjeve ispostaviti mjerodavnom ministarstvu i parlamentu. Potrebna nam je snažna udruga, kako bi se čuo glas zemljoradnika, i kako bi ta snaga, koja doista može biti velika, utjecala na politiku države i donošenje zakona.«

HV Partner, na čijem je čelu Branko Vujić, a čiji su suvlasnici, uz njega, i Dejan Horvat Almaški i Milijana Drašković, bavi se ugovaranjem poljoprivredne proizvodnje sa zemljoradnicima. Otkupljuju sve ratarske proizvode – kukuruz, pšenicu, soju, suncokret i uljanu repicu, i to od proizvođača s prostora Male Bosne, Mišićeva, Bajmoka, Donjeg i Gornjeg Tavankuta i Ljutova. A, koliki je potencijal ovoga područja, govori podatak da HV Partner godišnje ostvari promet između 5 i 6 milijuna eura. Godišnji otkup uljarica ove tvrtke je od 3500 do 5000 tona, a kukuruza, izuzimajući prošlu godinu koja je bila katastrofalna, pa čardaci zjape prazni, 10.000 tona.

HRVATSKI PARTNERI: Zanimljivo je da HV Partner surađuje praktički jedino s prerađivačima koji su u vlasništvu Agrokora Ivice Todorića.

»Kad je riječ o pšenici, poslujemo s najvećim žito-mlinskim poduzećima s područja Bačke i Banata«, kaže Vujić. »To su subotička Fidelinka, kikindski Žitomlin i odžački Žitoprodukt. Sve su to tvrtke u vlasništvu hrvatskog Agrokora. Uljarice prodajemo isključivo zrenjaninskom Dijamantu, koji također pripada koncernu Agrokor. Zadovoljni smo suradnjom, a vjerujem da su i oni.«

Ovoproljetna sjetva soje, suncokreta i kukuruza, veli Vujić, omogućena je pruženim povoljnostima i spomenutih prerađivača, koji su, u dogovoru s otkupljivačima, zemljoradnicima osigurali povoljne uvjete za nabavu sjemenske robe. Zrenjaninski je Dijamant, recimo, kooperantima podijelio besplatno sjeme za suncokret.

HV Partner ima dva otkupna mjesta na dvjema lokacijama – u Maloj Bosni je silos kapaciteta 600 tona i vidi se sa somborske ceste, pokraj crkve, a drugi je u Gornjem Tavankutu, istog kapaciteta, u okviru novoizgrađenog poslovnog centra ovog poduzeća, koje obuhvaća, osim silosa, skladište za repromaterijal, vagu od 60 tona, asfaltiranu pistu površine 5000 četvornih metara za skladištenje i otkup industrijske jabuke, te poljoprivrednu ljekarnu i poslovnu zgradu. Za Gornji Tavankut Branko Vujić tvrdi kako će za desetak godina biti središte biznisa u subotičkoj općini, jer su tu već izgrađene četiri velike hladnjače, a gradit će se i nove, kao i drugi poslovni objekti. 

I SELO NA DOBITKU: Branko Vujić je dugo u poljoprivrednom biznisu. Prije pokretanja privatnog poduzeća bio je direktor Društvenog poduzeća Mala Bosna. U selu je zapamćen kao direktor poduzeća, koje je sudjelovalo u mnogim ulaganjima od šireg značaja za društveni život. 

»Kao direktor zalagao sam se da dio sredstava iz tog poduzeća ostane za dobrobit Male Bosne«, priča Vujić. »Zahvaljujući i sredstvima toga poduzeća, izgradili smo u selu novo nogometno igralište, renovirali ambulantu, izgradili pješačku stazu do crkve i autobusne postaje na kraju sela i time spojili salaše s te strane sa središtem sela. Asfaltirali smo i ulice sredstvima samodoprinosa. Sve vrijeme, pa i u tim najtežim 90-im godinama, bio sam aktivan u društvenom životu i vjerujem da sam uspio ostvariti nešto za selo. Smatram najvažnijim dokazivati se djelima, a ne pričom. Poštujem samo djela.«

Stariji organizatori Dužijance sjećaju se Branka Vujića kao osobe, na koju su se mogli osloniti onda kada su mnogi od toga bježali. U Maloj je Bosni tri puta održano ‘Takmičenje risara’ u okviru Dužijance, od toga dva puta prije demokratskih promjena. Premda tada nije bio član hrvatskih stranaka, Vujić je podmetnuo autoritet i ta je hrvatska manifestacija uspješno održana. 

»Pomogao sam i organiziranje DSHV-a u Maloj Bosni, ali samo kao simpatizer«, kaže on. Na izborima za mjesne zajednice prošle je godine bio na njihovoj listi i sada DSHV po prvi put u Skupštini MZ ima 4 vijećnika među kojima i potpredsjednika Savjeta MZ Branka Vujića.

Osim svakidašnjih problema, koji se prije svega odnose na životni standard i život od zemlje, u selu se razmišlja i o drugim stvarima koje život znače. Upravo se završava izgradnja novog košarkaškog terena, a oko 1. travnja trebali bi početi radovi na izgradnji terena za mali nogomet s reflektorima, kao i posebnog terena s umjetnom travom za mali nogomet, i to za manji uzrast djece. Radi se i na ponovnom pokretanju Nogometnog kluba Mala Bosna, koji je 2006. godine prestao raditi. Krenut će i dječja škola nogometa i renoviranje prostorija, a cilj svega je, kaže Branko Vujić, vratiti djecu sportu. 

Zvonimir Perušić