Arhiv tekstova

U životu pojedinca, pa tako u povijesti naroda, postoje prijelomni trenuci, presudne odluke, postupci koji određuju daljnji tijek budućnosti, a donosioci tih i takvih odluka nisu svjesni svoje odgovornosti. One se često donose u sirenski zov trenutne opijenosti i privlačnosti. Narod se ponekad nalazi na raskrižju sličnom u herkulovskom mitu birajući ono  privlačno trenutno, zbog ignorancije i grube razine mudrosti i znanja njihovih donosioca.

Ne treba biti dalekovod niti neki vizionar pa zaključiti kako se na političkoj sceni Srbije očekuju  burna vremena. Nema sumnje, besane noći  ni ovog svibnja neće izostati. O svibanjskim izborima ovisit će i naša budućnost. Najlakše je sada apstinirati i sačekati konac, pa onda biti vojskovođa. Pitanje je – je li to moralno i pošteno? Ako ne dođe do demokracije u Srbiji za većinu,  neće je biti ni za manjinu. Demokracija je proces i nitko ju ne donosi na pladnju.  Nju treba živjeti i za nju se boriti.

ISPIT ZRELOSTI JE PRED NAMA: Od nas se traži hrabrost i odlučnost. Krene li Srbija u izolaciju, na stranputicu, otići će nepovratno u prošlost bez budućnosti. Europa nije zemlja Dembelija, nije edenski vrt, nije komunistička  oaza u kojoj se uzima prema potrebama, ali jest  jedini pravi put. Drugog puta nema! Rad i red, znanje i  umijeće je naše najveće bogatstvo i jedini pravi adut na putu k Europi. Demokratske stranke u Srbiji morat će položiti test i pokazati jesu li dorasle vremenu ili ostale anakrone. To nimalo nije lako, a ispit zrelosti samo što nije počeo. Treba imati u vidu da europejstvo i domoljublje nisu nespojivi, dapače, oni su komplementarni. Uteg prošlosti ne smije biti smetnja koja  ne  dopušta da se usmjeri fokus interesiranja prema budućnosti. Pakiranje prošlosti u opojne i zavodljive mitove neće ništa pomoći. Dapače, svako odlaganje imat će katastrofalne posljedice. Vjerojatno je to  najteži uteg kojega se Srbija nije oslobodila. Skorašnje vrijeme će pokazati  je li u Srbiji dozrela politička misao. Treba slijediti vrijeme! Novo vrijeme traži otvorenost i snošljivost, ljude s imaginacijom  i voljom Zorana Đinđića. Mnogo je vremena potrošeno, mnoga su oduševljenja završila u razočarenjima. Prava demokracija postoji samo onda ako je vlast u njenim rukama, a ne ako je ona u rukama vlasti. Ako vlast dozira demokraciju na žličicu, nema sumnje da tu nema demokracije. Već dulje vrijeme vrtimo se u krugu. Događa se da za naše stanje krivimo svjetske moćnike, barbarsku politiku, drskost moćnika,  a pri tom zaboravljamo naš udio u nesreći koja nas opterećuje. Nema sumnje, budućnost je naroda u rukama svakoga od nas.

Sijači laži i lažni proroci nalaze u Srbiji plodno tlo. »Narod voli slušati bajke ili laži, zovite to kako hoćete, a ja nisam spreman mijenjati se. Danas ovdje najbolje prolaze političke partije koje nude laž, glupost i to na prost način«, kaže  Vuk Drašković.  Narod nerado sluša pravu istinu, a bez nje nije moguć napredak. Osobito se to odnosi na dobar dio izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno raseljenih s Kosova. Drašković piše: »Znaju, govorili su, kako je Šešelj skrivio njihove jade, ali za njega  glasuju, jer vole kad priča o Velikoj Srbiji i njenoj granici kod Karlovca i Ogulina...« Mitiziranje prošlosti je omča koja steže Srbiju dulje vrijeme.

MNOGO JE VREMENA POT-ROŠENO: Nasilje i atentati danas malo koga brinu i uzbuđuju. Toliko ih je i toliko su bezrazložni da su postali banalni. Silnici su uvijek rezonirali: važno je ljude držati u strahu, pa i kada nisu krivi. Propaganda ima veliku moć: ako ne gradi, ona dezorijentira, a to je za početak već dosta. Suvremeni čovjek postaje sve više igračkom društva i moćnih pojedinaca. Da živimo s krizama i  u krizama, to više nije potrebno pokazivati i dokazivati. Dapače, ne možemo se oteti dojmu kako se nalazimo u vrtlogu sukoba i problema. Već dulje vrijeme ne uspijevamo  doći do sigurne luke i sidrišta. I koliko god se povijest mijenjala i sa sobom nosila nove  vidike i nova obzorja, čovjek se nerado mijenja, teško se na novo privikava. Politička elita nije znala riješiti mnoge dvojbe koje je nalazila i nalazi u svom djelovanju.  Ima ih koji žive kao da se ništa ne događa. A to, upravo to, nije baš normalno.

Demokracija ima dugu prošlost, ali kratku povijest. Prerano je donositi sudove i meritorno govoriti o demokraciji kod nas. Potrebno je puno više kritične misli koja uključuje cjelokupnu zbilju oko nas. Mnogi se pitaju je li to usud naroda koji obitavaju na ovim prostorima, da se edipovski vraćaju tragičnome i svojoj tragediji? Ideje i ideologije  kao da opijaju ljude. Povratak pravim vrednotama i vrijednosnom sustavu može nas vratiti na magistralu. Ljudi sve više žive u zatvorenim obzorjima, pasivni su i rezignirani. Svi ljudi vjeruju kako su realisti, ali taj je dar očito, rijetkima darovan. Hirovita je povijest naroda, sebični su politički sustavi. Kulture su bogate s drugim kulturama, a ne zatvaranjem u svoje atare. Vrijeme resantimana ne ide nam u prilog jer ono ne vodi refleksiji. 

Mnogo vremena je potrošeno, mnoga oduševljenja su završila u razočarenjima. Olako se zaboravljaju ratovi i srušeni gradovi, mrtvi i unesrećeni, redovi i neimaština, beznađe i besperspektivnost. Stiče se ponekad dojam kako se to  nije događalo ovdje u Srbiji. Još uvijek su na političkoj sceni Srbije žive ideje Slobodana Miloševića. Najveća stranka u Srbiji svakodnevno preko skupštinske govornice odašilje svijetu ideje i  sliku Vojislava Šešelja. Može li se tako u svijet? Mnogi misle kako mogu mimo svijeta i kako  svijetu ne trebaju polagati račune. Ima ih koji brkaju herojstvo i izdaju, domoljublje i europejstvo, junake i ratne zločince. Još uvijek bi se htjelo u Europu s jednom nogom u srednjem vijeku. Čovjek se ne smije miriti s postojećim stanjem koje ga vraća unatrag.  Svoju budućnost smo prokockali, ali tko nam daje pravo kockati se s budućnošću svoje djece i unučadi? Svibanj može  biti iskra  savjesti demokratskih snaga Srbije, ali hoće li i biti ovisi o svakom glasu, pa i našem. Živimo povijesno vrijeme i uzmimo u svoje ruke našu budućnost donoseći povijesne odluke. Mnoge generacije čekale su ovo povijesno vrijeme, a samo nama je dano da biramo. Birajmo prave vrijednosti, birajmo one koji stvarno žele  Europu i suživot sa svim narodima koji će stvoriti svijet po mjeri svakoga čovjeka.                           g