Arhiv tekstova

O Blanki Vlašić je zbilja mnogo pisano, a kako i ne bi kada je najbolja hrvatska i svjetska visašica apsolutno najbolja atletičarka današnjice. Trenutačni niz od 22 uzastop-ne pobjede u jednoj od najatraktivnijih disciplina »kraljice sportova«, upotpunila je osvajanjem naslova dvoranske prvakinje svijeta, upotpunivši ga s prošlogodišnjom titulom najbolje na SP-u u Osaki. Za uskrsni broj, eksluzivno za Hrvatsku riječ i sve ljubitelje sporta, uspjeli smo osigurati kraći razgovor s »kraljicom visina«.  

Na kojoj visini ste znali da je naslov svjetske prvakinje sigurno Vaš?

Nisam mogla biti sigurna sve dok Slesarenko nije srušila 203. Do zadnjeg trenutka je postojala šansa da se borba nastavi i na 205. Ipak, osjećala sam da ni ta visina ne bi predstavljala problem za mene... Bila sam u dobroj formi i odlično sam tehnički skakala.

Je li postojala neka posebna taktika za finale SP-a?

Ne, uvijek je isto kad se ide na pobjedu – ne propuštati važne visine i skoncentrirati se da ih preskočim iz prvog pokušaja.

Kako biste usporedili ovo finale i finale u Osaki?

Bilo je manje stresno, ali sam se na oba finala osjećala vrlo sigurna u sebe. Možda je u Valenciji bilo manje naporno, jer nije bilo toliko skakačica u finalu, dok ih je u Osaki bilo 16, pa je sve trajalo puno duže.

Uz dva svjetska naslova, koji biste još rezultat izdvojili kao najdraži u dosadašnjoj karijeri?

Definitivno 207 iz Stockholma prošle godine. Ipak je to moj osobni rezultat, a i cijelo to natjecanje je bilo čarobno..

Što radite i kako se koncentrirate u pauzama između skokova i čekanju na sljedeću visinu?

Razmišljam o tehnici skoka, pogreškama na koje mi je ukazao trener i kako ih ispraviti.

Postoji li neka visina na kojoj ste praktično »doma« i jednostavno osjećate kako je uvijek imate u »džepu« – npr. 2m ili 2,01m?

Sada već mogu reći da 2 m mogu skočiti gotovo uvijek. Može to biti i 2.01, ne predstavlja mi taj centimetar razlike veliki problem. 

Kako gledate na visinu svjetskog rekorda?

Već sam tu visinu dovoljno puta napadala, pa sam izgubila respekt koji sam imala u prošlosti. To je dobar znak, jer je upoznajem sve više. Sada na svjetski rekord gledam kao na visinu koju mogu preskočiti ako tehnički sve napravim kako treba.

Planovi za nastavak sezone i osobne želje?

Sve što priželjkujem je zdravlje i treniranje bez ozljeda. Onda će sve ostalo doći samo po sebi. Svi već govore o Pekingu, ali cijelo ljeto obiluje zanimljivim natjecanjima i svako će biti izazov na svoj način. Naravno, formu ipak tempiramo za Olimpijske igre.

Na koncu, što Blanka voli raditi kad je, ukoliko je to uopće moguće, daleko od atletike i zaletišta?

Naravno da je moguće odvojiti par sati u danu samo za sebe. Bez toga postajem robot, a onda svi uspjesi nemaju puno smisla. Uživam u životu koliko god mogu – druženje s obitelji i prijateljima, kuhanje, sunčanje, dobra knjiga ili film, kozmetički tretmani, shopping. Sve je to sastavni dio mog života i svojevrsna psihoterapija. No, jednako tako uživam u treninzima i natjecanjima. Veseli me svaki korak prema naprijed i jako sam znatiželjna koliko visoko mogu ići.                                    g