Arhiv tekstova

Otajstvo uskrsnuća možemo ispravno razumjeti samo ako ga dovedemo u vezu sa smrću Isusa Krista koja mu je prethodila. Smrt i uskrsnuće, umiranje i ustajanje iz mrtvih veoma su usko povezani.

Najveličanstvenija vijest Uskrsa oduševljeni je uzvik učenika: Isus je uistinu uskrsnuo! Ta vijest nadmašuje sve i ostaje aktualna sve do kraja svijeta.

Uskrs je Božje obećanje: ništa te toliko ne može ugroziti da ti onemogući traženje života, pa čak ni sama smrt! Sigurno je da čovjek jednom mora umrijeti, ali čak ni to ne mora ubiti njegovu volju za životom. Ma koliko grobova na svijetu bilo zadnju riječ nema smrt, nego život! Grob je prazan i zato je opravdano pitanje: što tražite živoga među mrtvima?

Bog nas je pozvao na život. Život, uskrsni život, počinje ondje gdje je u meni riječ »Želim živjeti!« jača od one »Tako mi ide loše u životu!«. Uskrsni život počinje onda kad svijet i ljude počinjem promatrati Božjim očima, umjesto da stalno mrmljam. Uskrsni život započinje ondje gdje se učim malo milosrdnije postavljati prema svojim ograničenjima i hirovima, pa tako i prema onima kod drugih ljudi. Život, uskrsni život, započinje ondje gdje krećem u potragu za onim silama i sposobnostima koje, doduše, u meni drijemaju, ali još nisu mogle izaći na svjetlo. Na jednoj uskrsnoj čestitci stoji ova misao: »Imaš više mogućnosti no što slutiš, a da ne spominjemo mogućnosti koje Bog ima s tobom.« Ukratko, uskrsni život započinjem kad se odlučim da će moja čežnja za životom i životna radost imati više prostora i veću težinu nego iskustva koja me čine potištenim.

Kako izgledaju naša uskrsna iskustva? Svake godine slavimo Uskrs. Nekako je sve postalo lijepim kršćanskim običajem. Koga to doista onako životno pogađa? Uskrsno evanđelje bi nas zato htjelo prodrmati. Svetkovina Uskrsa je slavlje koje bi meni osobno htjelo nešto reći. To vidimo iz toga što Isus Mariju oslovljava po imenu. Oslovljavanje po imenu podsjeća nas na naše krštenje. Po njemu smo postali Božji sinovi i kćeri, ljudi budućega svijeta, svijeta u kome više neće biti smrti, svijeta u kojem ćemo živjeti zauvijek sretni. Na taj osobni Božji dar nama, svakom pojedinačno, želi nas podsjetiti svetkovina Uskrsa. To bi nas trebalo životno dirnuti.

Druga bitna poruka svetkovine Uskrsa pokazuje se u Marijinu obraćanju Isusu. Kroz promjenu perspektive ona prepoznaje da je taj Uskrsli identičan s onim Umrlim. Takva promjena perspektive čuva naš život od toga da određena područja kao što je smrt izbacimo i zanemarimo, pa tako skliznemo u površnost. Pobjedom nad smrću Isus je, upravo za ljude koji prolaze tamne trenutke svojega života, postao suputnikom, prijateljem koji prolazi s njima zajedno i visine i doline. Uskrs bi nas, dakle, htio pozvati na uskrsno prijateljstvo s Kristom, na prijateljstvo koje ne možemo zaslužiti, nego nam se ono daruje. Isus nam se uskrsnućem daruje kao suputnik kroz život, kao što je bio suputnikom onim učenicima na putu u Emaus.

Marija je u susretu s Isusom prepoznala kako ju je Uskrsli bogato obdario. Radovala se tomu te iz te radosti kliče: Vidjela sam Gospodina! Takvu uskrsnu radost želim svima vama!

Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje blagoslova od Uskrslog Spasitelja!

+ Ivan biskup