Arhiv tekstova

Dan hrvatske zajednice, blagdan svetog Josipa, obilježen je u srijedu, 19. ožujka. Nakon svete mise u crkvi svetog Roka u Subotici održan je prigodan program i domjenak u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Sveti Josip je zanimljiv svetački lik. Zaštitnik je hrvatskog naroda i hrvatske domovine. On je svetac koji mnogo govori bez ijedne riječi. U svojoj skrovitosti potvrđuje se svojim djelima, svojim postupcima, uvijek spreman na savršenu poslušnost Bogu. Zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. Bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sveti Matej, apostol i evanđelist, kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reichenauu, a kasnije su ga osobito promicali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV., koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva. Hrvatska zajednica u Srbiji dan Svetog Josipa proglasila je jednim od svoja četiri blagdana.

   Svijest o tome da je sveti Josip zaštitnik hrvatskog naroda nije osobito zaživjela, ali su hrvatski biskupi  na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli kako je »odluka Hrvatskog sabora iz 1687. godine i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…«

Z. P.