Arhiv tekstova

Nagađanja da bi Hrvatska mogla priznati neovisnost Kosova oko sredine ili do kraja ožujka potvrđena su prošlog tjedna s najvišeg mjesta – premijer Ivo Sanader izjavio je kako će Hrvatska »odlučiti o priznanju Kosova kada za to dođe vrijeme«. Bit će to, dodao je Sanader, »u ovom mjesecu«, ali datum nije naveo. Sanader nije precizirao niti hoće li to hrvatsko »odlučivanje« biti u korist ili protiv kosovske neovisnosti, ali to više nitko i ne dovodi u pitanje. Već je ranije u puno navrata državni vrh bio nedvojben – Hrvatska će u vezi s pitanjem Kosova slijediti većinu zemalja Europske Unije. A većina zemalja EU već je priznala Republiku Kosovo ili je u postupku njenog priznanja.

Odluka Hrvatske, međutim, nije laka i, nasuprot potrebi za usuglašenom politikom s EU, uvjetovana je i pritiscima: Srbije, koja prijeti gospodarskim kontra-mjerama; srpske zajednice u Hrvatskoj, koja prijeti raskidom koalicijskog ugovora; hrvatskih gospodarstvenika zabrinutih za kapital koji su uložili u Srbiji. Predstavnici srpske zajednice i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj koče priznavanje Kosova javno, dok se vlasnici hrvatskog kapitala u Srbiji lome između namjera svoje Vlade i svog poslovnog interesa. Pozivaju na oprez i vrlo pažljivo biraju izjave, ako su uopće spremni davati ih. Za izjave upućuju na Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu, a tamo su, opet, za medije za sada suzdržani. 

HRVATSKI KAPITAL U SRBIJI: Srbija je nakon sloma Miloševićeva režima vrlo brzo, za nekoliko godina, postala najveći vanjskopolitički partner Hrvatske. Prema podacima Hrvatske narodne banke hrvatska su poduzeća u Srbiju do sada uložila oko 400 milijuna dolara, što predstavlja skoro petinu hrvatskih ulaganja u inozemstvo. Hrvatski se kapital u Srbiji najviše oplođuje u poljoprivredi, lovu i uslugama s tim u svezi (46,5 posto), zatim u proizvodnji nemetalnih mineralnih proizvoda (19,4 posto), te u proizvodnji hrane i pića (18,3 posto).

Osim što je Srbija najveće tržište hrvatskoga kapitala, ona je i najkvalitetniji hrvatski partner, budući da je to jedna od rijetkih država s kojima Hrvatska ima suficit u međusobnoj robnoj razmjeni. Hrvatska, naime, u Srbiju izvozi dvostruko više nego što iz nje uvozi (660 milijuna dolara u odnosu na 330 milijuna).

Najveći ulagači u Srbiju iz Hrvatske su, prije svih, Agrokor, koji je prvi ušao na tržište svog istočnog susjeda kupujući 2003. godine najveću tvornicu smrznute hrane Fricom, te uljaru Dijamant, kikindski Mlin i otvarajući lanac hipermarketa Idea. Slijedi Nexe grupa iz Našica, koja je uložila u novobečejski Polet, Fabriku opeka Stražilovo u Srijemskim Karlovcima i kamenolom Jelen Do, Lura, koja je kupila Somboled, te Pan papir, koji je kupio Fabriku papira Beograd. 

Od nedavnih akvizicija tu je agencija Adriatica.net koja je kupila srpsku turističku agenciju Jolly travel, a najavljeno je i osnivanje investicijskog fonda FIMA-e u Srbiji. Osim ovih najvećih ukupno oko 200 hrvatskih tvrtki posluje na srbijanskom tržištu.

Uz sve ovo hrvatske su kompanije aktivne i na Kosovu, gdje je već sada oko 30 poduzeća iz Hrvatske otvorilo svoja predstavništva.

SUDBINA BUDUĆIH POS-LOVA: U tako živoj aktivnosti hrvatskog kapitala u Srbiji, logično se javlja zabrinutost za sudbinu budućih poslova. Ta je zabrinutost pojačana i prošlotjednim upozorenjem Hrvatskoj, HTV je to nazvao i prijetnjom, srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji je izjavio sljedeće: »Ne bih sugerirao Hrvatskoj i hrvatskim političarima da to učine. Ne bih sugerirao ni na koji način, s obzirom da ni Hrvatska nije riješila sve svoje probleme vezane za integraciju u Europsku Uniju, s obzirom da ni Hrvatska ne poštuje sve principe i standarde, koji su pretpostavka da jedna zemlja postane članica Europske Unije. Svaka politička odluka ovog tipa i eventualno priznavanje Kosova ima svoje duboke posljedice – političke i ekonomske«, zaključio je Tadić. Hrvatske se, u sličnom tonu, Tadić dotaknuo i u nedjeljnoj emisiji »Utisak nedelje«, u kojoj je bio jedini gost.

Sve ovo vrijedi promatrati u kontekstu  nedavnog napada na Veleposlanstvo Republike Hrvatske i razbijanje izloga stranih kompanija na ulicama u Beogradu, te prosvjeda sa šovinističkim porukama pred Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Subotici, kako bi se shvatilo u kojoj je mjeri zabrinutost hrvatskih ulagača ovdje opravdana. 

Zagrebački tjednik Globus u prošlom je broju pokušao prenijeti izjave predstavnika vodećih hrvatskih tvrtki koje posluju u Srbiji, ne bi li se vidjelo što oni, iz kuta ulagača zainteresiranih za svoj novac, misle o skorom priznavanju Kosova i mogućim posljedicama te političke odluke. Očekivano, skoro se nitko nije želio javno izjašnjavati. Između stava svoje Vlade i vlastitog interesa, oni će, po principu »Jesus is Jesus, but business is business«, sasvim sigurno izabrati ovo drugo. No, u tome će biti tihi i neće puno javno govoriti.

»Hrvatska udruga poslodavaca nije hrvatskoj Vladi dala preporuku kako se odrediti prema proglašenju neovisnosti Kosova, ali očekujemo da vodi računa o hrvatskim gospodarskim interesima u Srbiji«, rekao je za Globus Đuro Popijač, direktor Hrvatske udruge poslodavaca. »Vlada je dosad, po našoj ocjeni, postupala racionalno i ocjenjujemo da je dobro da nije među prvima istrčala s priznanjem neovisnosti Kosova. Uostalom, neovisnost Kosova ne ovisi o tome hoće li ga Hrvatska priznati prva ili zadnja. Vlada treba biti svjesna prilika u regiji kojoj geopolitički pripadamo, te da je Hrvatska, kad je posrijedi priznanje Kosova, u drukčijoj situaciji nego Njemačka ili SAD. Hrvatske investicije idu na istok prema manje razvijenim zemljama.« 

Predsjednik Uprave Magme, kojoj je srbijansko tržište najveće, odmah poslije hrvatskog, Goranko Fižulić u istom listu kaže kako od hrvatske Vlade očekuje poteze kojima bi interesi hrvatskih tvrtki u Srbiji bili što bolje zaštićeni. Fižulić je odgovorio da je začuđen minoriziranjem problema, kojem hrvatska Vlada pribjegava kad ima neki problem u vanjskopolitičkim odnosima, bez obzira na to je li riječ o Srbiji, Sloveniji ili EU. Svaka nestabilnost i nesigurnost u konačnici će se, tvrdi Fižulić, loše odraziti na gospodarske pokazatelje. U Srbiju su, podsjeća Fižulić, hrvatske tvrtke puno investirale, s tom zemljom Hrvatska ima uravnoteženu robnu razmjenu i svaki poremećaj u Srbiji može se odraziti na gospodarsko stanje u Hrvatskoj.

»Smatram da Hrvatska mora imati vlastitu vanjsku politiku prema pitanju neovisnosti Kosova i Srbiji, prvenstveno vođenu njezinim vlastitim gospodarskim interesima. Kad je posrijedi priznanje neovisnosti Kosova, hrvatska Vlada u svakom slučaju mora dobro promisliti. Hrvatska nema nikakvih obveza prema EU, jer Unija nema politiku prema Kosovu«, rekao je Fižulić.

POLITIKA PROTIV EKO-NOMIJE: S druge strane, za 3. travnja u Osijeku se priprema ranije planirani sastanak gospodarstvenika iz Srbije i Hrvatske, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, županijske komore Osijek. Suradnja tvrtki iz vojvođanske i slavonske regije do sada je tradicionalno bila iznimno plodna i ovaj bi sastanak trebao biti poticaj da se postojeći odnosi u novonastalim okolnostima ne dovode u pitanje.

»Što se nas tiče, upravo pripremamo dolazak predstavnika 20-ak tvrtki s područja Regionalne privredne komore Subotica«, kaže za Hrvatsku riječ Zoran Kovačević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, županijske komore Osijek. »Mi ćemo s naše strane osigurati odgovarajuće hrvatske tvrtke. Već stižu prijave, tako da ne samo što nismo zabrinuti, nego planiramo nastavak suradnje. Ja isključujem politiku iz poslovanja, iako politika jest ta koja stvara okvire za poslovanje. Držimo se gospodarske priče. Čuli smo najave nekih srpskih političara, čak i predsjednika Tadića. Neću reći da nas to ne zanima, ali jedno je politika, a drugo gospodarstvo. Ne želim tome dati veliku važnost. Razmjena na razini osječke i subotičke komore u 2007. godini bila je skoro 60 milijuna dolara i to izbalansirano, gotovo podjednak izvoz kao i uvoz. Smjer naše međusobne trgovinske razmjene iz godinu u godinu je pozitivan i, ako bi se ovako nastavilo, ako dakle, ove političke okolnosti ne bi negativno utjecale, do kraja 2008. godine ta bi razmjena mogla biti čak i do 100 milijuna dolara. Već je u 2007. porast iznosio 10 posto u odnosu na 2006. a u prva dva mjeseca 2008. također bilježimo porast razmjene u iznosu od 5 do 10 posto u odnosu na isto razdoblje lani. I moram naglasiti, ne radi se samo o običnoj razmjeni, dakle trgovini, nego i o višim oblicima ulaganja, kao što je recimo ulaganje Nexe grupe, koja je kupila tri poduzeća u Srbiji. Pokušavamo eliminirati politiku i za sada nikakvih opstrukcija nema.«

Potvrdu, da se i s ove strane granice pripreme za sastanak u Osijeku privode kraju, Hrvatskoj riječi dao je i predsjednik Regionalne privredne komore Subotice Slobodan Vojinović. 

»U principu se ne miješam u politiku, a politikom se bavim toliko koliko mi je potrebno da se zaštitim od nje«, kaže Slobodan Vojinović. »Ali, bojim se da se mogu očekivati negativne posljedice eventualnog hrvatskog priznanja Kosova. Mislim kako je potrebno da Hrvatska izmijeni priču, da ne žure s priznavanjem. Ljepše je surađivati s 8 milijuna ljudi nego s 2 milijuna. Hrvatska ima i velik kapital u Srbiji, 400 milijuna eura i 200 tvrtki, a na Kosovu 30. S tih 30 nije problem nastaviti suradnju, ali ne bi trebalo dovoditi u pitanje ovih 200. Moj osječki kolega Zoran Kovačević i ja sastajali smo se i onda kad se to nije smjelo, naravno da ćemo i sada, pa ćemo 3. travnja ići u Osijek. Mi već sada imamo prijavljenih predstavnika 15 tvrtki za odlazak u Osijek. Međusobne smo odnose razvili na visoku razinu, imali smo dobru suradnju i s Generalnim konzulatom RH u Subotici, bez problema su vize nabavljali svi oni poslovni ljudi kojima su bile potrebne. Mislim da Hrvatska ne bi trebala žuriti. Ima vremena. Ako to bude išlo svojim tijekom, onda će ići, ali nema potrebe žuriti. Hrvatska bi trebala održati dobre odnose sa Srbijom. Mislim da ni hrvatski gospodarstvenici nisu za to brzo priznanje. Evo, sad ćemo imati problema sa Slovenijom. Oni su bili pritisnuti kao predsjedajući EU, ali ipak. Pogotovo bi tu bio problem s osječko-baranjskom regijom, koja sa subotičkom, odnosno vojvođanskom regijom, ima kompatibilno gospodarstvo.«

Pritisnuta s dviju strana, političke i gospodarske, Hrvatska je do sada oklijevala s priznanjem Kosova. No, i oklijevanje ima svoje granice. Teško je donijeti odluku, koja će biti u interesu države i naroda, a koja istovremeno neće ugroziti niti uložen novac, niti odnose sa susjedom. U kojoj će mjeri Hrvatska u tome uspjeti, javnost će saznati uskoro.                                     g