Arhiv tekstova

Diplomirana pravnica Beatris Š. Vukmanov već dvanaest godina radi u Savezu samostalnih sindikata Općine Subotica na poslovima radno-pravne zaštite zaposlenih i umirovljenika – članova sindikata. Uvijek aktualna tema sindikalnog organiziranja radnika i problema koji su tijekom tranzicije svakidašnja pojava, bila je povod ovoga razgovora.

Koju vrstu konkretne pravne pomoći pruža služba u kojoj radite i u čemu se ona sastoji?

Pravna služba u kojoj radim pruža besplatnu radno-pravnu zaštitu i stručnu pravnu pomoć zaposlenima i umirovljenicima – članovima, radi ostvarivanja prava i interesa iz rada i na osnovi rada u skladu s Ustavom, zakonom i kolektivnim ugovorima. Pravna pomoć sastoji se u: 

– davanju usmenih i pismenih pravnih savjeta;

– posredovanju u mirnom rješavanju nastalih individualnih sporova;

– zastupanju članova pred svim državnim i drugim tijelima (sudovi, inspekcije rada, tijela uprave, fondovi, službe...).

Kako na gradskoj razini do sada nije bila organizirana služba koja se bavi zaštitom prava pojedinaca, koji nisu u mogućnosti platiti odvjetnika, obraćali su nam se mnogi koji nisu naši članovi, a kojima smo davali usmeno pravnu pomoć i mišljenje.

Osim zastupanja i davanja pravne pomoći pojedincima, pravnu pomoć pružate, također, i sindikalnim organizacijama.

Pravnu pomoć pružamo našim članovima – organizacijama, koje su osnovane u poduzećima (privatnim, državnim, javnim), i ustanovama (školama, domovima..). Pravna pomoć se ogleda u sljedećim aktivnostima:

– osnivanju i registraciji sindikalnih organizacija kod mjerodavnih tijela;

– rješavanju tekućih problema u radu sindikalnih organizacija;

– u pregovorima, izradi, zaključivanju kolektivnih ugovora u poduzećima i ustanovama, njihovim izmjenama, dopunama i usklađivanju sa Zakonom o radu;

– uspostavljanju i unapređivanju ravnopravnog i efikasnog socijalnog dijaloga na svim razinama sindikalnog organiziranja;

– zaštiti predsjednika i drugih sindikalnih aktivista u sindikalnim organizacijama  poduzeća i ustanova;

– poticanju mirnog rješavanja nastalih kolektivnih sporova;

– izradi socijalnih programa za zaposlene neposredno prije privatizacije; 

– organiziranju i vođenju štrajkova zaposlenih u skladu sa zakonom,

– pružanju pomoći u ostvarivanju prava zaposlenih prilikom odlaska poduzeća u stečaj;

– pružanju pomoći u ostvarivanju prava zaposlenih kod republičkog fonda solidarnosti nakon odlaska poduzeća u stečaj i neisplaćivanja pripadajućih zarada i drugih naknada; 

– pokretanju inicijative kod ovlaštenih republičkih agencija za raskid kupoprodajnih ugovora u privatiziranim poduzećima zbog nepoštovanja preuzetih obveza (nastavak kontinuiteta proizvodnje, izostanak investicija, odsustvo garancija) uz grubo kršenje prava zaposlenih;

– organiziranju i registraciji manjinskih dioničara u privatiziranim poduzećima i ostvarivanju njihovih prava.

Što još ulazi u djelokrug vašeg rada i na koji način nastojite provoditi edukaciju svojih članova?

Kontinuirano pratimo propise –službene glasnike i stručnu literaturu iz oblasti radnog prava i svih drugih grana prava koje su s tim povezane, a po potrebi dajemo njihova tumačenja za naše članove. U želji veće edukacije našeg članstva organiziramo stručne seminare, tribine iz oblasti novousvojenih zakona vezanih za Zakon o radu, sigurnosti i zdravlju zaposlenih na radu, mirovinskog i invalidskog osiguranja, kolektivnog pregovaranja i unapređivanju socijalnog dijaloga, mirnom rješavanju radnih sporova, Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, mobingu (psihičko maltretiranje zaposlenog na radnom mjestu), pojmu i značaju akcionarstva, dionica, akcija….

U sindikalnim novinama »Subotički sindikalac«, koje su za naše članove besplatne, pišemo stručne članke iz aktualne problematike vezane za ostvarivanje prava i zaštite naših članova. Također, formirane su sekcije žena, mladih sindikalnih aktivista, poduzimaju se mjere u zaštiti i upošljavanju invalida rada.

Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete u svakidašnjem profesionalnom angažmanu?

Zbilja je mnogo raznovrsnih slučajeva, ali, evo nekoliko problema koji se često pojavljuju:

– u privatiziranim tvrtkama poslodavci ne poštuju zaključene kupoprodajne ugovore, socijalne programe i preuzete obveze po njima;

– poslodavci ne poštuju zaključene kolektivne ugovore, ugovore o radu;

– u poduzećima starim kolektivnim ugovorima je istekla važnost, a novi nisu zaključeni ili postojeći kolektivni ugovori i ugovori o radu nisu usklađeni sa Zakonom o radu;

– nepostojanje socijalnog dijaloga između poslodavca i reprezentativnog sindikata na razini poduzeća;

– mnogi ne isplaćuju zaposlenima minimalne zarade, uskraćuju zaposlenima pravo na godišnji odmor ili im umanjuju broj dana ispod zakonskog minimuma;

– ne poštuje se zakon i zaključeni kolektivni ugovori u pogledu isplate otpremnina  kod proglašenju tehnoloških viškova i kod ostvarivanja prava na mirovinu;

– poslodavci ne uplaćuju kontinuirano doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje zaposlenima;

– slučajevi prestanka radnog odnosa koji su u suprotnosti sa Zakonom o radu;

- veliki broj zaposlenih u privatiziranim firmama nije sindikalno organiziran;

U svom radu nailazimo na mnoge teškoće i prepreke (opstrukcija pojedinaca, grupa, institucija) koje pokušavamo svladati. Probleme na koje nailazimo pokušavamo rješavati uvijek prvo mirnim putem – dogovorom, sporazumom s poslodavcem uz posredovanje predsjednika organizacije sindikata u poduzeću ili predsjednika odbora sindikata  u zavisnosti od toga kojoj grani djelatnosti pripada sindikalna organizacija, a ukoliko to nije moguće, pokrećemo postupak pred mjerodavnim tijelom (sudom, inspekcijom rada) u zaštiti prava i interesa naših članova.

U kojoj mjeri postojeći Zakon o radu štiti prva zaposlenih?

Postojeći Zakon o radu još uvijek u nedovoljnoj mjeri štiti prava zaposlenih. Veliki je problem što nisu donijeti Opći kolektivni ugovor i posebni kolektivni ugovori za sve grane djelatnosti, nego samo za pojedine. Masa zaposlenih pretežito u srednjim i velikim privatnim tvrtkama i predstavništvima stranih poduzeća, kao i u uslužnim sektorima, nije sindikalno organizirana, jer se to sprečava na razne načine. Preko njih se provodi prvobitna akumulacija kapitala i još uvijek postoji mnogo zaposlenih koji se angažiraju »na crno«, a oni su nemilosrdno i brutalno eksploatirani i predstavljaju najugroženiju grupu zaposlenih. Smatram kako zaposleni još uvijek nisu dovoljno informirani o mogućnostima i načinima zaštite svojih prava i interesa iz rada i na osnovi rada, jer, nažalost, imamo puno slučajeva da nam se zaposleni obrate za pravnu pomoć kada se, zbog isteka roka ili neke njihove radnje koju su učinili zbog neznanja, neinformiranosti ili su dovedeni u zabludu, više ne može ništa poduzeti.

Kako je na našim prostorima regulirano pravo na sindikalno organiziranje?

Pravo na sindikalno organiziranje kod nas je regulirano Ustavom, Zakonom o radu i ratificiranim konvencijama Međunarodne organizacije rada. Zaposlenima se garantira sloboda sindikalnog organiziranja i djelovanja bez odobrenja uz upis u registar. Zaposleni pristupa u sindikat potpisivanjem pristupnice. Sindikat ima pravo da bude obaviješten od strane poslodavca o ekonomskim i radno-socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih – članova sindikata. Zaposleni je vlasnik radne snage i samo udružen s drugim zaposlenima može ostvariti, zaštititi i unaprijediti svoja ekonomsko-socijalna prava i interese, uz stručnu pomoć službi sindikata. S obzirom da je u Srbiji trenutno oko 800.000 nezaposlenih, da oko 200.000 zaposlenih radi a ne prima zaradu, a isto toliko je zbog privatizacije u prethodnih nekoliko godina ostalo bez posla, da trećina umirovljenika prima mirovinu manju od prosječne, oko 200.000 manju od minimalne, da oko 300.000 zaposlenih ima zaradu na razini ili ispod »minimalca« – naš sindikat organizira prvosvibanjski generalni protest u Beogradu ispred Skupštine, gdje namjerava okupiti sve one koji su žrtve tranzicije (zaposlene, umirovljenike, nezaposlene) i tražiti da se zaustavi privredni sunovrat i započne istinski socijalno-ekonomski dijalog, uz ukazivanje na brojne poremećaje u privatizaciji (prodaje poduzeća tajkunima koji ih kupuju zbog lokacije i nekretnina koje zatim krčme, ili ih preprodaju po znatno višim cijenama, a kapital poduzeća bezočno isisavaju nepoštujući prava zaposlenih, eksploatiraju ih i otpuštaju šaljući ih na državne šaltere). Ispostavilo se da su zaposleni najveće žrtve tranzicije, odnosno kolateralna šteta u mnogim postupcima privatizacije. Svim napred opisanim postupcima naš sindikat se energično protivi, jer želimo da građani Srbije žive kao sav normalan svijet, a ne u stalnom strahu za svoju blisku i daljnju budućnost i budućnost svojih obitelji.  g