Arhiv tekstova

Početkom ovoga mjeseca održana je redovita izborna Skupština Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini na kojoj su usvojene značajne izmjene Statuta i izabrano novo čelništvo stranke. Po drugi je put za predsjednika  izabran Petar Kuntić,a izabrani su i članovi Predsjedništva te Vijeće stranke. Pred ovom su strankom, dosada jedinom hrvatskom strankom koja imala svoga zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije, veliki izazovi ,ocjenjuje Kuntić, jer predstoje izbori na svim razinama u još uvijek nepovoljnim uvjetima za nacionalno-manjinske stranke. O promjenama u stranci i predstojećim izborima razgovarali smo s predsjednikom DSHV-a i jedinim zastupnikom iz redova  hrvatske stranke čiji je mandat ovoga tjedna završio raspuštanjem republičke Skupštine. 

 

HR: Nešto više od godinu dana ste bili zastupnik u Skupštini Srbije u zastupničkom klubu Demokratske stranke na čijoj ste listi i osvojili mjesto. Koliko je ta činjenica ometala Vaše slobodno istupanje  za skupštinskom govornicom?

Stara je želja manjinskih zajednica da imaju izravne zastupnike u parlamentima pokrajine i republike, međutim, kada je trebalo doći na razini pokrajine do takvog rješenja, a na prijedlog Demokratske stranke i Saveza vojvođanskih Mađara, druge demokratske stranke poput G17 plus i Lige socijaldemokrata Vojvodine bile su protiv donošenja toga zakona. Stoga treba biti obazriv i prije svega raščistiti tko u ovoj državi zajamčena mjesta za manjine podržava stvarno, a tko samo deklarativno. Osim DS-a i SVM-a, za sada nitko ne podržava zajamčeno zastupanje manjina u parlamentu. Mi to možemo tumačiti na ovaj ili onaj način, ali to je tako. Ostaje nam   odabir  hoćemo li ići samostalno, i krenuti u akciju prikupljanja nekoliko tisuća potpisa s vrlo neizvjesnom završnicom, ili na listi neke političke stranke demokratske opcije ili uopće nećemo ići. Ukoliko odaberemo ovu posljednju opciju,  čekati ćemo još desetak godina da se promijeni izborni zakon kako bismo mogli u okviru hrvatske zajednice birati svoga predstavnika. Mi smo se tada opredijelili za DS i nadam se da će Vijeće naše stranke i sada, za izbore 11. svibnja, donijeti sličnu odluku i ići s najvećom demokratski orijentiranom političkom strankom jer su tu i najrealnije mogućnosti ostvarivanja ciljeva. Cilj je da DSHV ima svojeg političkog predstavnika u Skupštini Srbije, a ostalo je stvar dogovora i ugovora koji se naprave. U okviru zastupničkog kluba DS-a bio sam članom dvaju skupštinskih odbora,  Odbora za međunacionalne odnose i  Odbora za poljoprivredu, a uz to sam bio članom nekoliko pododbora – za izradu zakona o lokalnoj samoupravi, zakona o izborima i zakona o političkim strankama. Tako sam na skupštinskom pododboru, prilikom donošenja novog zakona o lokalnoj samoupravi, bio u prigodi podržati odluku da stranke manjinskih zajednica na lokalnim izborima ne moraju sakupiti isti broj potpisa kao velike političke stranke. Zahtijevali smo da omjer bude desetina od ukupnog broja vijećnika puta 20 potpisa ovjerenih na sudu, što bi na primjeru Subotice  značilo da je potrebno svega 140 potpisa pa bi sve manjinske političke stranke mogle nastupati na izborima. To je zastupao DS i DSHV, ali kada je došlo na usklađivanje u okviru vladajuće koalicije i potom na skupštinu odbačeno je.  Stoga se opet vraćam na pitanje tko je zapravo za pozitivnu diskriminaciju, a tko je samo deklarativno za to.

HR: Ipak, kritiziraju Vas da se niste javljali za riječ u Skupštini.

Kada si član jedne zastupničke grupe, bez obzira jesi li išao samostalno ili na nečijoj listi, moraš poštovati pravila te zastupničke grupe. Gotovo u cijelom proteklom periodu bili smo u stisci s vremenom, a cilj je bio prvo formirati Vladu, a potom usvojiti potrebne zakone za izbore. Oporba je stalno opstruirala rad i tako smo Vladu formirali pet minuta prije isteka roka, a zakone jedan dan prije isteka roka. Najlakše je u Skupštini biti u oporbi, imati svoju vlastitu grupu i izlaziti bez ikakvih obveza, napadati i skupljati bodove, međutim time se ne postiže mnogo. Puno se više može postići unutar vladajuće koalicije. S druge strane nije točno da se nisam javljao za riječ, govorio sam u ime čitave zastupničke grupe o organizaciji CEFTE  i smatram da je to najvažniji zakon koji smo donijeli u Skupštini. Za dvije će godine zakon zaživjeti, a za četiri otvoriti novu stranicu povijesti Balkana koja će, nadam se,  biti uvod za EU. Također sam reagirao i  povodom tragičnoga događaja u Sonti.

HR: Znači li to da je DSHV zadovoljan suradnjom s DS-om i opet ulazi u koaliciju s tom strankom?

Upravo smo ovih dana imali sjednicu Vijeća na kojoj smo donijeli odluku da ćemo na pokrajinske izbore ići opet s DS-om, ali smo zahtijevali da umjesto jednoga na razmjernu listu stave dva kandidata. To će biti vrlo teško jer se  procjenjuje kako će na proporcionalnoj listi proći otprilike 16 – 17 zastupnika na listi DS-a. Imamo obećanje pokrajinskog odbora da jedan sigurno prolazi, a drugi eventualno, što je pomak u odnosu na prije četiri godine. Naše je Vijeće na izvanrednoj sjednici glasovanjem odlučilo da naši predstavnici budu kao prvi Dujo Runje, a drugi Dragan Jurakić.

HR: Postoje kritike da politika koju vodi DSHV vodi utapanju u DS?

Kada je predsjednik Tadić, i kao šef države i šef DS-a,  preuzeo na sebe politički rizik na domaćoj političkoj sceni ispričavši se za patnje koje su nanijete hrvatskom narodu za vrijeme Miloševićeva režima smatrali smo to garancijom da koalicija DS-a i DSHV-a na izborima na lokalnoj razini, u pokrajini i republici neće dovesti do utapanja DSHV-a u DS niti do gubljenja našeg specifičnog političkog i nacionalnog identiteta. Štoviše, smatrali smo kako bi ova bi predizborna koalicija u značajnoj mjeri doprinijela razvitku međudržavnih odnosa i da u takvom političkom kontekstu DSHV ne bi bio samo politički subjekt koji se bori za nacionalno manjinske interese Hrvata u Vojvodini, već bi jednim dijelom postao nezaobilazni čimbenik u vođenju  i provedbi vanjske politike Republike Srbije i Republike Hrvatske. Toga smo mišljenja i dalje, bez obzira na trenutačnu situaciju i političku krizu u Srbiji izazvanu unilateralnim priznanjem Kosova, a što se odražava i na bilateralne odnose Srbije i Hrvatske. 

HR: Predsjednik se Tadić u posljednje vrijeme nekoliko puta javno obraćao hrvatskoj Vladi neugodnom retorikom glede najave priznanja Kosova?

Razmjena poruka na relaciji Boris Tadić – Ivo Sanader je u funkciji političke krize koja je u Srbiji nastala povodom unilateralnog priznanja Kosova. Međutim i Sanader i Tadić su izrazito proeuropski orijentirani političari i samim tim mislim da ne postoje dublji nesporazumi na toj relaciji.

HR: Kako ocjenjujete učinke Među-državnog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Srbije o zaštiti srpske, odnosno hrvatske manjine ?

Taj model rješavanja još uvijek ne funkcionira i bar pola godine neće funkcionirati, ali nisu problem nacionalna vijeća, niti hrvatska u Srbiji niti srpska u Hrvatskoj, već se ponovno postavlja pitanje tko je sa strane Srbije legitimni predstavnik. Upravo je zadaća hrvatske politike inzistirati na Sporazumu jer ima stabilnu političku situaciju u svojoj državi i zna se točno tko je zadužen za implementaciju sporazuma, a ovdje kod nas još neko vrijeme se nitko time neće baviti i malo je vjerojatno da će  biti iniciran susret jer smo opet pred izborima. U svakom slučaju,  za nas je taj Sporazum krucijalan i moramo inzistirati, na svim razinama, da se on ostvari, ali prvo se moraju Hrvatska i Srbija dogovoriti da taj sporazum stvarno zaživi

HR: Postoje ocjene da Hrvatska ne vodi dovoljno računa o hrvatskoj manjini u Srbiji?

Zbog rata  koji je vođen devedesetih godina u Hrvatskoj postoji problem  zaspostavljanja  hrvatskih interesa i u samoj državi Hrvatskoj, posebice u njenim istočnim dijelovima. Kada se slože kocke i Hrvatska uđe u EU, onda ćemo i mi, nadam se, biti promatrani  u nekom drugom kontekstu jer za sada, i kada vidi problem, država Hrvatska ga ne potencira u dovoljnoj mjeri kako ne bi narušila odnose sa Srbijom jer joj je glavni cilj ulazak u EU. Prema tome, mi jesmo zapostavljeni, premalo se izdvaja sredstava, postoji i problem institucija koje nisu izgrađene, a zasigurno je dio problema u nedostatku novca. Nadam se da će Hrvatska država vremenom pokazivati sve veći interes. Postoje i neki drugi segmenti gdje bi se moglo poraditi. Ne može me netko uvjeriti da trebamo čekati godinu dana da bi se neka pozitivna vijest o životu vojvođanskih Hrvata pojavila u središnjem dnevniku ili radiju HRT-a.

HR: Pred nama su i lokalni izbori. U kojim mjestima, samostalno ili u koaliciji, će DSHV ići na izbore?

Na sljedećim će lokalnim izborima DSHV samostalno ili u koalicijama sudjelovati u Subotici, Somboru, Apatinu, Baču i vjerojatno Vrbasu. Za sada ne namjeravamo izići na izbore u Novome Sadu. Što se tiče Subotice, konačnu će odluku donijeti subotička Podružnica i u krajnjem slučaju Vijeće. Za predizbornu je koaliciju naš uvjet da na listi treba biti  ime naše stranke i ime našeg nositelja liste. Ako se ovaj uvjet  prihvati, najvjerojatnije ćemo ići u takvu koaliciju gdje se neće izgubiti naše ime, a doći će do malog rasipanja glasova. U drugim općinama ćemo najvjerojatnije ući u razgovore da se ide na listu DS-a, a ako ne nađemo neke zajedničke interese onda ćemo sakupiti dovoljan broj potpisa i ići sami. 

Treba istaknuti da smo kao nacionalna-manjinska stranka u specifičnoj situaciji jer, bez obzira jesmo li nekome simpatični ili ne, nama glasove daju samo pripadnici hrvatske zajednice. 

HR: Koji su najvažniji politički ciljevi  DSHV-a u sljedećem periodu?

Afirmacija nacionalnog identiteta, ali ne u zatvorenosti samih sa sobom, već u otvorenosti prema domicilnoj državi i svijetu, zaustavljanje osipanja DSHV-a koje je bilo vidljivo u proteklom desetljeću, osnaživanje stranke te zadržavanje pozicije parlamentarne stranke. Da bi odgovorili na sve zahtjeve modernog vremena, mi se sami moramo mijenjati, i to je jedna od zadaća, ali ćemo ostati na crti djelovanja u narodu i s narodom jer je narod bio u najtežim vremenima uz DSHV. Veliki je problem osipanje hrvatskog korpusa na području Vojvodine. To je bilo i za vrijeme Kraljevine SHS-a, pa i Jugoslavije, a posebice  za vrijeme Miloševićeva režima. Na svakom se popisu pučanstva broj Hrvata smanjuje i sad smo već u grupi malih manjina, a to je ozbiljan problem jer veliki dio naših ljudi još živi u vremenu kad nas je bilo 150 000 u Vojvodini ili kad smo bili konstitutivni narod. Nekad smo bili »veliki«, a sad nas, iz dobro poznatih razloga, ima 56 000 u Vojvodini, a  toliko ima  Slovaka i Rumunja. Veće manjine kao Mađari, Bošnjaci, Albanci preševske doline, Romi i drugi koji broje nekoliko stotina tisuća su oni s kojima, za sada, država Srbija razgovara i   oblikuje zakone kako njima odgovara.  Što se tiče djelovanja na lokalnoj razini, ne odustajemo od aktivnog sudjelovanja hrvatske zajednice u institucijama i javnim službama, upravi i obrazovanju. Važno je i pratiti koliko na interese hrvatske zajednice odlazi novca iz proračuna. Moramo reagirati ako vidimo da ne postoji ravnomjerna proračunska potrošnja. Posebna pažnja će se posvetiti ekonomskom jačanju hrvatske manjine, a što se tiče same stranke i dalje ćemo poticati mlade i žene na aktivnije uključivanje u stranku. Krajnji cilj jest osnivanje mjesnih organizacija, tamo gdje postoji nekoliko stotina Hrvata, a tu mislimo i na Srijem.  Smatramo da je i njihov interes da ih zastupa jedna demokratska proeuropska i hrvatska stranka. Pred nama je puno posla i može se puno toga učiniti. Od naše pameti, sloge i nesloge zavisi kako ćemo dalje. 

HR: Često se govori kako smo malobrojna manjina, ali  opterećena podjelama i sukobima. Činjenica je da  postoje tri stranke s hrvatskim predznakom...

Zbog ovakvog zakona o političkim strankama neće biti čudno ako se uskoro osnuje četvrta pa i peta stranka jer sada svatko tko želi osnovati stranku može to lako učiniti. Kako bi se stranka registrirala, dovoljno je 100 potpisa, ali je pitanje što će ta stranka značiti u lokalnim, pokrajinskim i republičkim okvirima. U svakom slučaju to slabi hrvatsku zajednicu, ali na to se moramo naviknuti i svojom kvalitetom i djelima privući ljude. Novi zakon o političkim strankama, koji je u pripremi,  mnogo će toga riješiti na političkoj sceni  jer je predviđeno da će velike političke stranke morati prikupiti 10 000 ovjerenih potpisa za preregistraciju, a za stranke manjinskih zajednica se predviđa 3 000 ovjerenih potpisa, no kad se to jednom učini više se neće morati prikupljati potpisi za svake izbore. 

HR: Koje su ključne izmjene Statuta sa stajališta budućeg funkcioniranja stranke?

Ključna izmjena je da predsjednik, prema novom Statutu, predlaže svoje suradnike s kojima će raditi, a to je Predsjedništvo. Takva je izmjena unesena jer se nadamo da u budućnosti nećemo imati samo jednog kandidata i jedan program na izborima za predsjednika stranke, već više kandidata i više programa.  Osim toga izmjene su unesene jer je nelogično da predsjednik treba provoditi odluke Skupštine i Vijeća, a ne može birati tim ljudi s kojima će raditi. To je sad promijenjeno i zahvaljujući tome imamo veoma kvalitetno radno Predsjedništvo koje treba provoditi odluke Skupštine i Vijeća kao i sve zahtjeve koje se nađu pred njima i našom zajednicom. 

U cjelini je rukovodstvo pomlađeno, a veliki iskorak je što su od petnaest članova Predsjedništva pet žene.  Dopredsjednici su: Martin Bačić, Josip Gabrić, Dujo Runje, Mata Matarić i dopredsjednica Antonija Čota.

Novost je i to da se broj članova u Vijeću povećao jer je i članstvo stranke brojnije, a od toga je 20 onih koji su prvi put birani na tu dužnost. Također je značajna novost da će u periodu između dvije izborne skupštine novoformirane mjesne organizacije, kojih će zasigurno biti, moći birati predstavnike koji će izravno ulaziti u Vijeće. 

HR: Što su prvi koraci novog rukovodstva?

Novo Predsjedništvo čine stručnjaci koji mogu odgovoriti zahtjevima novog vremena, koji razumiju funkcioniranje europskih programa i predpristupnih fondova i tome će biti posvećena posebna pozornost. Jedna od zadaća novog rukovodstva je da rade na novim programima, na političkoj edukaciji, zatim na educiranju glede mogućnosti korištenja predpristupnih fondova, uključivanja u euroregije gdje je hrvatska zajednica potpunono neprepoznatljiva. Za sada je u hrvatskoj zajednici taj segment slabo prisutan, a osnovna je zadaća DSHV-a, kao vodeće političke stranke, da se kad primijeti da nešto ne funkcionira, uključi u taj proces. Stranka će ulagati u dalju edukaciju svojih članova i slati ih na seminare u Srbiji, Hrvatsku i druge zemlje, a od njih se očekuje da prenesu stečeno znanje i informacije. 

HR: Sada se čini da su ti procesi zaustavljeni, odnosno značajno usporeni. Kako i kada će se taj proces nastaviti?

Sada, u trenutku pada vlade, zaista je teško prognozirati kada će se nastaviti procesi integracije u Europsku Uniju. Zbog toga će morati biti vrlo složni svi oni koji su na proeuropskoj crti u Srbiji kako bi mogli dobiti većinu u parlamentu i mogli formirati novu proeuropsku Vladu. Bit će vrlo teško, ali se nadam da će se put, koji je iskrčio predsjednik Tadić svojom pobjedom na predsjedničkim izborima, nastaviti i da će građani prepoznati tu proeuropsku politiku.

HR: Najavljeno je priznanje Kosova od strane Hrvatske te postoji bojazan od  ponavljanja incidenata usmjerenih protiv pripadnika hrvatskog naroda ili njihovih institucija?

Do tog će  priznanja jednog dana doći. Zasigurno to neće biti običan dan,  niti za pripadnike većinskog stanovništva, a posebice ne za pripadnike hrvatske manjinske zajednice. Na žalost postoje ljudi koji se ne mogu uklopiti u suživot i koji stalno izazivaju incidente. Dobro je što je broj tih ljudi svakim danom sve manji. Naša suradnja s vodećom demokratski orijentiranom strankom mora donijeti rezultate u smislu da se ne bismo trebali bojati za vlastitu sigurnost i sigurnost imovine. Smatram kako u državi Srbiji ima dovoljno moći i snage oduprijeti se svakoj vrsti ekstremizma.  

Osim toga trebalo bi imati na umu da su procesi reintegracije povratnika u Hrvatsku svakim danom sve bolji i jasniji te da se  ti procesi ne smiju prekidati  i zaustaviti  eskalacijom incidenata u Vojvodini.  Država Hrvatska je u to uložila mnogo,  promijenila je izborne zakone, usvojila zakone kojima se regulira položaj manjina što je doprinijelo boljem položaju manjina.                                           g