Arhiv tekstova
07.03.2008
Vijesti
Inicijativa Hrvatske čitaonice iz Subotice
Predloženo ustanovljenje dviju književnih nagrada
Po svemu sudeći, vojvođanski će Hrvati ove godine dobiti svoje prve nagrade iz područja književnog stvaralaštva. Naime, na prijedlog Hrvatske čitaonice u utorak je održan inicijalni sastanak za ustanovljenje »nagrade za najbolju knjigu« koja bi se dodjeljivala piscu ili djelu napisanom na hrvatskom jeziku (ili bunjevačkom ili šokačkom govoru), a objavljenom u vremenskom razdoblju između dvaju »Dana Balinta Vujkova«. Na sastanku je predloženo da se uz spomenutu, ustanovi i »nagrada za životno djelo za iznimna postignuća na području književnog stvaralaštva«. Obje će se nagrade uručivati u okviru višednevne manifestacije »Dana Balinta Vukova«, koja se u listopadu svake godine održava u Subotici.
Za članove Povjerenstva za dodjelu nagrada predloženi su prof. Katarina Čeliković (predsjedavajuća), prof. Tomislav Žigmanov, novinar Zlatko Romić, doc. dr. Petar Vuković, dr. Sanja Vulić, prof. Đurđica Stuhlreiter i književnik Zvonko Sarić. Njih će, kako je istaknuto, imenovati Upravni odbor Hrvatske čitaonice.
Nagrade će se sastojati od novčanog iznosa i skulpture knjige, za koju će tek biti predstavljeni idejni prijedlozi. Kandidata za nagradu moći će nominirati članovi Povjerenstva, kao i udruge koje imaju pravo tiskanja književnih djela. Povjerenstvo će prijedloge prikupljati do kraja kolovoza, a kada će nagrade biti proglašavane još nije precizirano. Inače, natječaj za ovogodišnje nagrade, kako je najavljeno, trebao bi biti raspisan u ožujku.
D. B. P.
Imena nagrada?
Imena nagrada još nisu utvrđena, a osim imena književnika i sakupljača narodnog stvaralaštva Balinta Vujkova – Dide po kojem bi mogla biti nazvana nagrada za knjigu, drugospomenuta nagrada za životno djelo mogla bi nositi ime književnika Emerika Pavića, književnika i prvog začetnika hrvatskog fonetskog pravopisa Lovre Bračuljevića ili jezičnog reformatora i pisca Grgura Čevapovića. Nazivi nagrada trebali bi biti poznati nakon sljedećeg sastanka Inicijalnog odbora.
Komorni zbor »Pro musica« koncertom obilježio četrdeset godina postojanja
Glazba je zvonka radost
Gradski komorni zbor »Pro musica« proslavio je svoj četrdeseti rođendan koncertom, koji je u nedjelju 2. ožujka održan u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Na ovom, ujedno sedamstotom nastupu zbora, kojim od 2003. ravna mr. Csaba Paskó, većina skladbi je bila premijerno izvedena.
Program svečanog koncerta bio je podijeljen u tri dijela. Prvu koncertnu cjelinu činile su a cappella skladbe. Prva je bila »Miserere mei, Deus« G. Allegria, talijanskog skladatelja iz 17. stoljeća, koja se svake godine izvodi u Sikstinskoj kapeli u Velikom tjednu. Slijedila je »Duo Serafim« slovenskog renesansnog polifoničara 16. stoljeća Jakoba Galusa. Ove dvije skladbe izvedene su kao dijalog dvaju zborova.
Još jedna praizvedba ove večeri bila je »Virgo prudentissima« ranobaroknog hrvatskog skladatelja Vinka Jelića (17. st), a nakon nje čuli smo »Es ist ersehienen« Heinricha Schűtza, Brucknerovu »Ave Mariu«, »Eli, Eli« Bárdos Lajosa i »Lux aeterna« suvremenog mađarskog skladatelja Ádáma Csera.
Prvi je, dakle, dio koncerta bio posvećen uglavnom renesansi koja je bila osnovni stilski pravac od osnutka zbora 1968. do 1999. kada ga je prestala voditi njegova utemeljiteljica i dirigentica Égettő Gabriella, a što su također nastavili i dolazeći dirigenti.
Drugi i treći dio koncerta predstavili su nam ono što aktualni ravnatelj Csaba Paskó njeguje u ovom zboru, a sljedeći njegovi nastupi pokazat će hoće li to biti i njegova trajna orijentacija. Skladbu njemačkog skladatelja Auigustina Pflegera (17. st.) »Passionmuzik« (Muka) – sedam Kristovih riječi na križu, izveli su solo sopranistica Timea Dulics te članovi zbora koji su pjevali solo dionice – alt Mónika Csapó, tenor (evanđelista) Bálint Kasza, bas (Isus) Filip Tolnay i tenor (Pilat i razbojnik) Franjo Vojnić Hajduk, a zborske dionice je pjevao manji sastav zbora. Uz gudački komorni orkestar continuo je svirao mr. Kornelije Vizin.
U trećem smo dijelu čuli nekoliko skladbi profesora, dirigenta i skladatelja Ernöa Lányija (1861. –1923.) (Esik, esik; Négy eredeti dal; Tavasz elmult) koji je bio ravnatelj Muzičke škole u Subotici, dirigent katedralnog zbora sv. Terezije, te osnivač gradskog orkestra i subotičke filharmonije. Komičnu skladbu R. Schumanna čuli smo u mađarskom prijevodu (A fogfájás dicsérete) nakon čega je uslijedila jedina skladba »starog« repertoara zbora – »Rózsamadrigál« Ferenca Farkasa (1905. – 2000.). Koncert je završen skladbom »Ugrotánc« mađarskog autora Auréla Tillaija (1930.) koju je zbor izveo s Garden kvartetom, a pratnju na glasoviru osigurala je Noémi Utasi.
Puna je vijećnica izmamila dva »bisa«, a prigodnim buketom darovana je svim zborašima draga »tanitó néni« Gabriella Égettö .
Ovaj svečani koncert je, kako je najavljeno, samo jedan u nizu predstojećih nastupa u čast spomenutog jubileja gradskog Komornog orkestra »Pro musica«, koji sve manje ima pravo na pridjev »gradski«.
Nela Skenderović
