Arhiv tekstova

Uobičajeno prepucavanje dvojice ministara srbijanske vlade – Velimira Ilića i Mlađana Dinkića – prošloga se tjedna dotaklo podjele besplatnih dionica velikih javnih poduzeća građanima. Prvi je ministar, u svom stilu, rekao kako je to, otprilike, prazna priča, da od tih 1000 eura neće biti ništa, dok je drugi ministar samouvjereno odgovorio, kako će itekako biti, i da će paket vrijediti najmanje 1000 eura. Znači, može i više.

U toj se političkoj stvarnosti nekako trebaju snaći građani Srbije, koji u najvećoj mjeri bez ikakvog iskustva po prvi put ulaze u svijet dioničarstva. Hoće li na koncu u pravu biti prvi ministar, ili drugi, ili nijedan, vidjet ćemo za otprilike godinu dana, kada će mnoge stvari biti puno jasnije. Do tada, donosimo nekoliko podataka o preostalim javnim poduzećima za čije se besplatne dionice građani mogu prijavljivati.

PRIHODI: Prema ukupnim prihodima Elektroprivreda Srbije treću se godinu zaredom nalazi na drugom mjestu, odmah iza Naftne industrije Srbije, dok je prema procijenjenom kapitalu i s 34.000 zaposlenika uvjerljivo na prvom mjestu. Poslovni prihodi ove kompanije iznose oko 1,2 milijarde eura. NIS i EPS zajedno ostvaruju prihod jednak ukupnim prihodima sljedećih osam poduzeća na vrhu liste najvećih u Srbiji. 

Prema programu poslovanja za 2008. EPS će povećati proizvodnju električne energije za tri posto, a ugljena za dva posto. 

BEZ KOSOVA: Javno poduzeće Elektroprivreda Srbije utemeljeno je odlukom Vlade Republike Srbije 1. srpnja 2005. godine. Osnovna zadaća poduzeća je potpuno zadovoljiti potrebe gospodarstva i stanovništva Republike Srbije za električnom energijom. EPS je u stopostotnom vlasništvu Republike Srbije. Od lipnja 1999. godine EPS nije u mogućnosti upravljati svojim kapacitetima na Kosovu. 

Instalirana snaga kapaciteta za proizvodnju električne energije kojom raspolaže EPS iznosi ukupno 8.355 MW. Elektroprivreda Srbije najveći je proizvođač lignita u zemlji, s mogućom godišnjom proizvodnjom od oko 37 milijuna tona. Najveća proizvodnja električne energije od oko 36.900 GWh ostvarena je 1989. godine.

Struktura opreme u elektranama je, prema podrijetlu, naglašeno heterogena. Prevladava oprema iz istočnoeuropskih zemalja (Rusija, Češka, Slovačka, Poljska, Rumunjska, Mađarska) i bivših jugoslavenskih republika. Međutim, prema složenosti, nabavnoj vrijednosti i tehnološkoj ulozi, udio zapadnih zemalja (Njemačka, Francuska, Švicarska, SAD, Japan, Engleska, Austrija, Italija) je znatno veći.

Z. P.