Arhiv tekstova

Vjetrovita i prohladna prva ovogodišnja ožujska subota, ali ni tamni oblaci što su se opasno navlačili nad Čičkom Lazinom, mjestu udaljenom pet kilometara sjeveroistočno od Velike Gorice, nisu spriječili našeg Slankamenca Hrvoja Dikovića u sadnji novih pet tisuća sadnica jabuka. Poznati voćar trenutačno pod voćnjacima već ima 13 hektara, od toga 10 hektara jabuka i 3 hektara jagoda, a upravo je u tijeku sadnja novih 2,5 jutra jabuka.  »Sada sadim uglavnom nove, tzv. ljetne sorte jabuka, koje se sade gušće (razmak između voćaka je od 70 do 90 cm, ovisno o sorti) i lakše su za održavanje. Ove sorte jabuka omogućavaju da se voćka ne razgrana previše, jer se onda smanjuje urod, a skuplje je i održavanje. Na jesen planiram zasaditi još dodatnih 3 hektara, te ću tada imati ukupno 14 hektara pod jabukama«, priča nam četrdesetdvogodišnji Hrvoje koji se po dolasku u Hrvatsku, krajem 1992. godine, odmah počeo baviti onim što najbolje zna –  voćarstvom, čime se bavio i u svom rodnom Slankamenu. 

»Kao i velika većina Slankamenaca i moji su se roditelji tradicionalno bavili voćarstvom i tamo sam zapravo stekao dragocjeno iskustvo koje mi je pomoglo u bavljenju ovim poslom«, kaže Hrvoje koji je u Hrvatskoj počeo od nule, jer je odlaskom iz Slankamena zamijenio samo kuću, a zemlju je morao kupovati malo po malo. 

DRAGOCJENO ISKUSTVO:Do rezultata je došao zahvaljujući već spomenutom velikom voćarskom iskustvu, mukotrpnim radom, štednjom i, naravno, članovima svoje obitelji, koji također aktivno sudjeluju u obiteljskom poslu. Hrvoje Diković je prvo kupio seosko imanje u Čičkoj Lazini i zasadio prve sadnice »kraljice voća«, kako mnogi nazivaju jabuku, a vremenom se proširivao i došao do današnjih deset hektara pod jabukama. Shvativši kako mu je za ovu uzgojenu količinu jabuka potreban i adekvatan skladišni prostor, sagradio je i vlastito skladište veličine 30 x 12 metara, kapaciteta 40 vagona jabuka. Pokraj supruge Verice, sinova Stjepana, studenta Agronomskog fakulteta u Zagrebu i mlađeg Antuna, učenika srednje fitofarmaceutske škole, na imanju obitelji Diković svakodnevno rade tri, a u sezoni taj se broj poveća i na 30 djelatnika. »Poznata je uzrečica kako zemlja ne traži gospodara nego slugu, što znači da treba uložiti maksimalan trud i pravovremeno sve napraviti kako bi se napredovalo u poslu«, objašnjava Hrvoje i naglašava kako u voćarstvu sezona rada traje tijekom cijele godine. »Vrijeme rezidbe voćaka počinje čim se berba završi i traje sve do travnja, kada u voćnjacima ponovno započinju drugi poslovi vezani uz novu sezonu«, tvrdi naš sugovornik i upozorava kako je stalno potrebno pratiti nove tehnologije te ulagati u njih. 

VAŽNOST SIGURNE PRODAJE: Za vrijeme šetnje s obitelji Diković plantažama jagoda i jabuka, Hrvoje posebice naglašava važnost sigurne prodaje proizvodnje i kaže kako mu je hrvatski trgovački lanac »Bila« prošle godine otkupio svih 40 tona proizvedenih jagoda, a »Konzum« kompletan prošlogodišnji urod jabuka. »Ta sigurnost prodaje omogućava nam komotnu poziciju i mogućnost mirnog bavljenja ovim poslom i koncentraciju isključivo na proizvodnju u kojoj smo i najjači«, zadovoljno komentira Hrvoje svoj trenutačni status. Zamoljen da usporedi kvalitetu srijemske i velikogoričke zemlje, Hrvoje kaže kako je srijemska crnica svakako bolja, ali da je i velikogorička također kvalitetna, uz uvjet natapanja, jer se na dubini od 1,70 metra nalazi šljunak koji isušuje zemlju. S prvim kapima kiše ostavili smo vrijedne Slankamence kako bi stigli završiti predviđeni posao, a u Zagrebu nas je dočekalo snažno nevrijeme, veliki pljusak i oluja koja je bjesnila pustim ulicama, rušeći drveće i krovove glavnog grada Hrvatske.

Zlatko Žužić