Arhiv tekstova

Osmi ožujka tradicionalno je poznat po svom ženskom predznaku i predstavlja dan koji je internacionalno prihvaćen kao Dan žena i trenutak kada bi, ukazivanjem prigodne i dodatne pažnje prema ženskom spolu, trebalo u znatno većoj mjeri posvetiti se problemu jednakosti između spolova. Ovaj praznik žena, u prošlim vremenima socijalističkog poretka, bio je »visoko pozicioniran i privilegiran dan«, kojemu su pridavani velika pozornost i prostor u tadašnjem društvu. Od demokratskih promjena koncem devedesetih godina, 8. ožujka je i dalje zaživio u svom izvornom obliku, ali se čini kako je prevladala njegova komercijalna strana u raznovrsnim pokušajima brzometnog financijskog iskorištavanja situacije. A jedan dan, u svojih 24 sata, ne može biti jedini u kojemu će se ženskom spolu ukazivati »trenutačna« pažnja. Jer tijekom cijele godine ostaju brojni problemi koji muče ženski spol, osobito u svezi s ravnopravnim tretmanom prilikom zapošljavanja, ili pak s aktivnijim i neposrednijim uključivanjem u društveno-politički život. Što o njihovom danu i suvremenoj percepciji Dana žena misle, upitali smo nekoliko žena. 

Prof. dr. Svenka Savić, koordinatorica Ženskih studija i istraživanja iz Novog Sada

Svi kažu kako je 8. ožujka nešto što je preživjelo, što je pripadalo jednom drugom poretku kakav je bio socijalizam. Opet,  svjedoci smo danas i komercijalizacije ovoga praznika, osobito glede raznovrsnih ugostiteljskih ponuda u njegovom povodu. Pitanje koje se već godinama nameće: »Nestaje li, na neki način, ovaj praznik žena,  ili se oživljava u nekom drugom modalitetu«?

Izvorno, od svog nastajanja početkom prošloga stoljeća on je predstavljao volju žena za ostvarivanjem ravnopravnih pozicija u društvu, a potom i nastojanje da se izborena prava i održe. Gledajući na ove naše, vojvođanske predjele izgleda kako prava žena nisu zakinuta u novom poretku koji je nastupio od 1990. godine, što čini privid jer ako pogledate mnoge različite zakone, kroz njihovu formu vidimo pokušaj da se određena stečena prva žena zakinu. A to ne možemo dopustiti. S druge strane vidimo određeni boljitak u odnosu na stupanj obrazovanja koje sada dobivaju žene, nego što je to bio slučaj ranije. Jednako tako je, primjerice, stopa nezaposlenosti kod žena u odnosu na muškarce veća nego ranije. Zato bih htjela naglasiti kompleksnost pitanja položaja žena u suvremenom društvu, a sam Dan žena bi upravo trebao potaknuti ih i otvoriti određena razmišljanja glede slabih točaka u pokušaju ostvarenja istog. U tom smislu apsolutno vidim opravdanost opstanka 8. ožujka kao praznika žena.  

Gordana Orčić, suradnica u subotičkoj filijali Nacionalne službe za zapošljavanje

U današnje vrijeme žena koja je obrazovana ima mnogo više šansi za zaposlenje u odnosu na one koje nemaju niti završenu srednju školu ili još manje – niti osnovnu naobrazbu. S druge strane muškarci i sa znatno manjom školskom spremom imaju veću mogućnost »snalaženja« i »prilagođavanja« prilikom potencijalnog zapošljavanja. Iz iskustva mogu reći kako su ipak u najtežoj situaciji ženske osobe koje su prošle četrdeset i više godina, osobito ukoliko su na svojim starim radnim mjestima izgubile posao i proglašene tehnološkim viškom. Mlađe osobe imaju veće šanse u svakom pogledu, a i poslodavci imaju više razumijevanja za njih.

Antonija Čota, zamjenica predsjednice udruge žena »Cro femina«

Udruga žena »Cro femina« je upravo i osnovana radi razbijanja određenih stereotipa koji važe za ženski spol i konkretno za sam dan 8. ožujka, koji je jedini kada se i skreće pozornost na probleme žena. Jedan dan u kojemu sve vrvi od cvijeća u celofanu i izražavanja pažnje od strane muškog spola, jednostavno ne predstavlja realno ukazivanje na probleme suvremene žene i u određenim trenucima može biti i ponižavajuće. Ipak, i pokraj svega, ovaj dan treba postojati i ukazivati na činjenicu kako su se žene uspjele izboriti za svoja prava i jednakost u društvu. Gledajući na aspekt naše hrvatske zajednice, još uvijek živimo u tradicionalističkom duhu u kojemu žena još uvijek nema ravnopravnu poziciju u sferama vodećih struktura, jer većinu na ovim mjestima čine muškarci. Cilj udruge »Cro femina« je prije svega rad na edukaciji žena i razbijanje stereotipa koji vladaju u svezi s njima, osnaživanje svih koje još žive u spomenutom tradicionalističkom okruženju i najčešće su nezaposlene. Nastojat ćemo im pomoći putem raznih programa edukacije i određenih vidova samozapošljavanja, također bit će i prigodnih treninga, razgovora, obuke, pa čak i osposobljavanja žena za pisanje projekata kako bi se i unutar udruga mogle aktivnije nametnuti.  

UMJESTO KOMENTARA: Nakon svega, ali i nakon više od stotinu godina početka borbe za ostvarivanje temeljnih ženskih prava, ipak se može ustanoviti sve očevidniji pomak k potpunoj i konačnoj ravnopravnosti žena u odnosu na muškarce. Povijest je troma i jedno stoljeće i nije neko veliko razdoblje u  njezinim vječnim okvirima, ali ipak je ženski spol uspio izboriti nekoliko velikih i važnih pobjeda. U 21. stoljeću, u kojem živimo, čini se kako je upravo na ženama i njihovoj odlučnosti rješenje njihova problema ravnopravnog egzistiranja u društvu. Navedenim primjerima vidi se iznimno važna uloga edukacije i naobrazbe, kao najjačeg oružja u borbi za ostvarivanje kvalitetnijeg egzistiranja u društvu, ali jednako tako i potreba udruživanja žena radi lakšeg ostvarivanja određenih zacrtanih ciljeva. Samosvjesna, obrazovana žena je jaka i sposobna izboriti se za svoja prava i mjesto u društvu. I to ne samo 8. ožujka.                          g